Slobodan Šaponja, rođen u Rijeci, danas u 44. godini života, osebujna je i snažna ličnost čiji se profesionalni i umjetnički putovi isprepliću na nesvakidašnji način. Po struci elektrotehničar, Slobodan je velik dio svog života posvetio iznimno zahtjevnom i odgovornom pozivu profesionalnog tjelohranitelja. Nositelj je jedne od najcjenjenijih i najprestižnijih licenci u svijetu sigurnosti – IBSSA (International Bodyguard & Security Services Association) – što svjedoči o njegovoj vrhunskoj stručnosti, disciplini i povjerenju koje mu je povjereno.

Tijekom svoje karijere radio je kao osobni čuvar brojnih poznatih osoba iz svijeta glazbe, estrade i politike, uključujući ministre, premijere, ali i dugogodišnjeg predsjednika države. Godine rada u takvom okruženju zahtijevale su iznimnu psihofizičku spremnost, samokontrolu i odgovornost, no iza tog snažnog i zaštitničkog profesionalnog identiteta krije se iznimno senzibilna i kreativna osobnost.

Slobodan je veliki zaljubljenik u životinje, a posebno mjesto u njegovu srcu zauzimaju psi, simboli odanosti, snage i povjerenja – vrijednosti koje su duboko utkane i u njegov životni i umjetnički svjetonazor. Sport ima važno mjesto u njegovu životu; aktivno se natjecao u boksu i kickboxingu, disciplinama koje su ga naučile fokusu, upornosti i mentalnoj izdržljivosti. Ipak, unatoč snažnoj sportskoj i zaštitarskoj karijeri, njegova najveća i najtrajnija ljubav oduvijek je bila – umjetnost.

Ljubav prema crtanju prati ga još od djetinjstva. Ono što je započelo kao hobi, s vremenom je preraslo u ozbiljan, predan i kontinuiran umjetnički rad. Slobodan je samouki umjetnik koji godinama uči, vježba i sustavno radi na usavršavanju svog talenta. Crta i slika kad god pronađe slobodan trenutak, jer, kako sam kaže, “kad nešto istinski voliš, jednostavno pronađeš vrijeme za to.”

U njegovom umjetničkom razvoju ključni su vježba, trud i upornost. Ti su principi jednako prisutni u njegovu sportskom, profesionalnom i umjetničkom životu. Njegov rad prepoznat je i izvan lokalnih okvira – pobijedio je na brojnim međunarodnim likovnim natjecanjima, a posebno se ističe priznanje u kojem je, među čak 100 likovnih akademika, upravo njegova slika izabrana kao najljepša. Takav uspjeh potvrda je iznimnog talenta, ali i ozbiljnog, posvećenog rada.

Posebno mjesto u njegovoj biografiji zauzima i sudjelovanje na natjecanjima u rodnoj Rijeci, gdje će jedna od njegovih slika biti trajno postavljena u dječjoj bolnici Kantrida, čime njegov rad dobiva i snažnu humanitarnu dimenziju.

Najveća strast Slobodana Šaponje jest slikanje i crtanje portreta i pejzaža. U tehnici preferira kvalitetnu olovku i suhi pastel, jer vjeruje da je za vrhunski rezultat nužan i vrhunski materijal. Posebnu pažnju posvećuje izboru papira, čija struktura i dubina omogućuju bogate efekte, fine prijelaze i iznimnu preciznost detalja.

Za izradu portreta često mu je potrebno svega nekoliko sati, no iza te brzine stoje godine iskustva i vježbe. Teži realizmu i hiperrealizmu, nastojeći uhvatiti ne samo fizičku sličnost, već i karakter, emociju i unutarnju energiju osobe koju portretira.

Na njegovim crtežima često se pojavljuju portreti njegovih najvećih životnih ljubavi – kćerkice Tamare i sina Vitalija – kao i članova obitelji, prijatelja, poznanika, naručitelja te osoba iz javnog života. Svaki portret nosi osobni pečat i snažnu emotivnu povezanost s motivom.

Slobodan Šaponja istinski je najsretniji onda kada svojim radovima usreći druge. Zadovoljstvo promatrača, osmijeh na licu onoga tko prepozna sebe ili svoje bližnje u njegovu crtežu, za njega su najveća nagrada i potvrda da je umjetnost univerzalan jezik koji povezuje ljude. Njegov umjetnički put dokaz je da snaga i nježnost, disciplina i emocija, mogu postojati u savršenoj ravnoteži.