RUŽIČASTO ŠTO VOLIM RUŽIČASTO
Ružičasto, što volim ružičasto ….. misao koja je često prisutna kod ljepšeg spola, kada ugleda tu lijepu boju. I sama sam pristalica te posebne boje, koja svojim koloritom puno toga „govori“.
Neki je nazivaju i rozom bojom, jer je ime dobila po cvijetu, latinski rosa, a nastaje sjedinjavanjem crvene i bijele boje.
Miješanjem upravo crvene kao jarke boje i bijele, nježne tzv. ne boje. Tako se postepeno stvara crvena boja u blažem obliku , a to je ružičasta. Karakteristična je po tome što simbolizira ljubav, ali za razliku od crvene ( koja je boja strasti ) više se veže za pojam romantike.
U biti ona simbolizira ženstvenost i nježnost. Stoga je ona pozitivna boja koja predstavlja razumijevanje, romantiku, toplinu i nadu.
Upravo u dijelu nade, u smislu razumijevanja poznata je ružičasta vrpca koja simbolizira borbu protiv raka dojke. Tim činom nošenja ružičaste vrpce poručuje se svima koji su „ načeti“ tom zlokobnom bolešću da nade, u ozdravljenje uvijek ima. Neka ustraju u svojoj borbi , jer upravo taj prkos i želja za životom uz primjenu tretmana , doprinosi da se nakon mukotrpnih trenutaka digne glava sa osmijehom na licu i sa onom ostvarenom mišlju: “ Pobijedila sam ga, povukao se …..! „ Taj će trenutak doći , ali samo moramo snažno vjerovati ……
Boja može itekako utjecati na raspoloženje čovjeka. Sredinom prošlog stoljeća prikazan je mjuzikl pod nazivom „ Smiješno lice“ u kojem se slavila moda i modni izričaj. U njemu je spomenuta jedna od legendardnih rečenica :“ Uništite crnu, spalite plavu i pokopajte bež boju. Od sada mislite ružičasto“…… Time je počelo veličanje te nježne boje , koja je već tada postala simbol nježnijeg spola…….
Često nailazimo u svakodnevnoj komunikaciji na pojam gledanja na život kroz „ ružičaste naočale“. Na preneseni način želi se skrenuti pažnja na razmišljanje da svijet i život treba gledati sa vedrije strane , jer to pozitivno djeluje na našu psihu i na cjelokupno raspoloženje, bez obzira na sve turbulencije kroz koje čovjek prolazi…..
Treba živjeti sa nadom, da je sve prolazno i da će ono loše, već sutra biti zamijenjeno puno ljepšim i vrijednim pažnje….. Znači jednostavno mirno, moramo sve prihvaćati i otpuštati . Pozitiva je dobra kao način gledanja na sebe i svijet, odnosno optimističan pogled na ono što jesmo i što nas okružuje.
Ali to ne znači ići kroz život nepromišljeno ili kako bi narod lijepo rekao „ glavom kroz zid“ , već pokušati u život unijeti pozitivu. Unijeti misli koji nas osnažuju , unijeti malo „ ružičastog potpisa“.
Tada će svijet odmah izgledati drugačiji i bolji , treba se truditi u ostvarenju toga nauma.
Kada razmišljam o roza ili ružičastoj boji ne mogu, a da se ne sjetim prelijepe i elegantne ptice pod nazivom plamenac. Najveća i najraširenija vrsta plamenca je ružičasti plamenac, koji ima stanište u Indiji. Plamenci su jako društvene ptice koje se gnijezde u kolonijama koje se sastoje od velikog broja jedinki.
Izlegli ptići ispočetka su bijele boje, dok su im noge i kljunovi ružičasti. Nakon nekoliko dana dobivaju sivu boju, a ružičasto perje postaje nakon četiri godine, kada spolno sazriju. Plamenci postaju ružičasti postepeno, a razlog je prehrana. Oni jedu plavozelene alge i račiće koji sadrže kemikaliju koja se stručno zove karotinoid i koja im daje tu specifičnu i posebnu boju.
Neizbježan primjer zastupljenosti ružičaste boje je upravo kod cvijeća. Velik je broj raznovrsnih cvatućih biljaka koje su obojene tom bojom i „šepure“ se u njezinoj raskoši .
Upečatljiva je, primjetna na svakom koraku, dekorativna …… Što još cvatućoj biljci treba?……..
Osim ruža , meni osobno posebno je draga nježna ukrasna djetelina – ružičaste boje. Ona ima srcolike listove i krupnije nego kod obične djeteline , a cvjetići su sitni i ružičasti…..
Tijekom noći listići se opuste i saviju poput kišobrana, a cvjetovi se zatvore . Isto reagiraju i na vjetar i na kišu, te se na taj način zaštićuju da ne budu oštećeni.
Ujutro, sa prvim zrakama sunca…… Biljka naprosto oživi……
Listovi postaju uspravni, a cvjetići se otvaraju.
Vrtna je to biljka, koja osvaja srcolikim trodjelnim listovima i mnoštvom malih cvjetova.
Ona se za razliku od klasične zelene djeteline uzgaja kao ukrasna biljka na otvorenom. U kamenjarima, oko fontana , oko umjetnih jezera itd. Cvate jako, jako dugo i lijepim ružičastim cvatom i to od svibnja do rujna.
To je biljna trajnica, koja je lijepa kombinacija jarko roza boje i svjetlo zelenih listova. Upravo izvrsno uspijeva na osunčanom položaju, tijekom praktički cijelog ljeta.
I kada joj se navečer latice sklope, ne treba biti zabrinut jer kao da se sprema na počinak…… Ujutro će se, bez brige, opet otvoriti u svoj svojoj punini i ljepoti.
Još jedna osebujna biljka, točnije grm iz porodice ruža, cvate neodoljivim ružičastim cvatom. Pokraj ružičaste ukrasne djeteline koja krasi rubni dio kamenjara , u visinama se proteže spirea.
Ukrasna biljka koja cvate od lipnja do rujna i otporna je na zimu. Odgovara joj položaj s puno sunca i vrtno tlo. Listovima nazubljenih i ušiljenih vrhova, stremi prema suncu . Mali cvjetovi su skupljeni u guste cvatove. Ti cvjetovi su mali, svjetlo ružičaste boje.
Njezina velika dekorativnost i otpornost na mraz. Ujedno cvatnja dugo traje.
Grm izgleda sjajno i kao jedna biljka, a pogotovo kada ih je zasađeno nekoliko jedna pored druge.
Rast je odličan, duga i obilna cvatnja. Stoga je potrebno grmlje povremeno oblikovati, kako bi izgledalo uredno i njegovano.
Spirea spada u vrstu biljaka koje nikada ne bi trebale nedostajati u jednom vrtu, koji obiluje lijepim ukrasnim biljkama. Ona je spremna obilno cvjetati i to nježno ružičastom bojom i obilnim cvjetovima. Što se tiče elegancije zauzima zavidno mjesto dajući dašak vedre boje, tako potrebne svakom okolišu.
I kako onda čovjek kraj te, oku ugodne ružičaste boje, koja pridonosi optimizmu , pokrečući nadu u bolje , u nešto ljepše, u nešto dugoročnije, u nešto izdržljivije , u nešto naše …….. jednostavno ne bi rekao , onako iz srca :“ Ružičasto što volim ružičasto „!!!!!
Gordana Sedmak Jednačak
