NEMA LJEPŠEG

Nema ljepšeg osmijeha,

Nema ljepšeg oka plavog

Od osmijeha i oka

Mojeg unuka ……

 

Zagleda se oko plavo

Kao da se pita

Što je to ?

Što se to događa ?

Što ja to čujem ? …….

 

Potom se,

Začuđenog  pogleda

Očiju plavih,

Osmijeh pojavi na

Malom bucmastom licu …..

 

Osmijeh razdragani,

Veseli ,

Pravi dječji i

Ubrzo tako grleni……

 

Smije se on tako,

Pokazujući  tek iznikla

Dva donja zubića…..

I ne prestaje …..

Smije se, smije

Glasno,

Još glasnije……

 

Oči zatvara,

Pa otvara,

Sijaju od zadovoljstva

U crticu se pretvorile…..

Najljepše plave oči,

Krupne oči,

Mojeg unuka…..

 

Zna izražavati radost

Veseli se novom,

Drugačijem, zabavnom,

Svemu onome što netko izvodi

Kako bi ga zabavio…..

Lijepo je vidjeti

Njegov iskreni osmijeh,

Sreću koju njime izražava…….

 

Njegove oči su priča

Za sebe ……

Otvorene, široke,

Dugih trepavica,

A plave poput dubokog mora……

 

Nema ljepšeg osmijeha,

Nema ljepšeg oka plavog

Od osmijeha i oka

Mojeg unuka

Lovre……..

 

Gordana Sedmak Jednačak