Marica Garić

Marica Garić – slikarica koja bojama izražava osjećaje i ljubav prema prirodi svoj je umjetnički put gradila postupno, oslanjajući se na osobna iskustva, maštu i dugogodišnju ljubav prema slikarstvu. Premda se intenzivnije počela baviti slikanjem tek 2020. godine, zanimanje za likovno stvaralaštvo prati je još od mladosti. Danas, kada je završila svoj radni vijek, slikarstvo zauzima posebno mjesto u njezinoj svakodnevici, pružajući joj mogućnost da vrijeme posveti onome što je oduvijek voljela.

Rođena je 2. studenoga 1961. godine u Gradačcu, u Bosni i Hercegovini. Po zanimanju je trgovkinja, a njezin životni put obilježile su godine rada i boravka u nekoliko europskih zemalja. Jedno je vrijeme živjela u Švicarskoj, gdje je radila u ugostiteljstvu, nakon čega se vratila u Bosnu i Hercegovinu i otvorila vlastitu trgovinu. Kasnije odlazi u Rijeku, gdje nastavlja raditi, a potom se seli u Beč. Danas živi na relaciji Beč – Dugo Selo.

Različite životne sredine, ljudi koje je upoznavala i iskustva koja je stjecala tijekom godina dio su njezina osobnog svijeta iz kojeg crpi inspiraciju za slikanje. Iako njezin profesionalni život nije bio vezan uz umjetnost, želja za stvaranjem nikada nije nestala. S vremenom je pronašla više prostora za vlastiti slikarski razvoj, istraživanje tehnika i oblikovanje vlastitog načina izražavanja.

U slikarstvu Marice Garić posebno mjesto zauzimaju portreti. Ljudsko lice za nju nije samo motiv koji treba prenijeti na platno, nego prilika da se kroz pogled, izraz i raspoloženje prikaže nešto od osobnosti portretirane osobe. Osobito voli slikati vedra lica i osmijehe, nastojeći svojim portretima dati toplinu i životnost. Smatra da se upravo na licima ljudi mogu pronaći brojni osjećaji koje vrijedi zabilježiti bojom i kistom.

Uz portrete, veliku pozornost posvećuje cvijeću, pticama i prirodnim motivima. Cvijeće joj omogućuje slobodniju upotrebu boja, njihovo međusobno povezivanje i stvaranje kompozicija u kojima do izražaja dolazi njezina sklonost živim i razigranim tonovima. Posebno je privlače cvjetovi bogatih boja, čiji izgled može mijenjati prema vlastitoj zamisli.

Priroda je za nju stalan izvor novih motiva. U cvjetovima, biljkama, pticama i promjenama godišnjih doba pronalazi prizore koje želi zadržati na platnu. Pritom ne nastoji uvijek doslovno prikazati ono što vidi. Motiv često prilagođava vlastitoj zamisli, mijenja odnose boja ili pojedine detalje kako bi dobila sliku koja odgovara njezinu doživljaju. Cvijet ne mora imati boju kakvu ima u prirodi, a pozadina ne mora odgovarati stvarnom prostoru. Važnije joj je postići sklad između motiva, boja i osjećaja koji želi izraziti.

Marica Garić svoje slike najčešće stvara prema vlastitoj inspiraciji. Ideje se pojavljuju spontano, ponekad kao jasna zamisao buduće slike, a ponekad se razvijaju tek tijekom rada. U takvim trenucima prepušta se stvaranju, dopuštajući da početna ideja dobije nove oblike. Slika se postupno mijenja, a svaki novi potez kistom otvara mogućnost drukčijeg rješenja.

Ponekad se služi i vlastitim fotografijama. Fotografija joj tada predstavlja polazište za odabir motiva, ali ne mora biti predložak koji će vjerno preslikati. Ona joj može pomoći u oblikovanju kompozicije, dok konačan izgled slike nastaje kroz njezinu interpretaciju. Svoj odnos prema stvaranju opisuje jednostavno: uzima kist u ruke i slika prema vlastitoj inspiraciji. Upravo joj takva sloboda omogućuje da se ne ograničava unaprijed određenim pravilima i da svaki rad razvija u skladu s trenutačnim raspoloženjem.

U svom radu najviše koristi akrilne i uljane boje na platnu. Obje tehnike pružaju joj različite mogućnosti oblikovanja površine, povezivanja tonova i postizanja željenog slikarskog učinka. Akrilne boje omogućuju joj brži rad, izražene kontraste i slojevito nanošenje boje, dok uljane boje pružaju mogućnost postupnijeg oblikovanja prijelaza i detalja. Odabir tehnike ovisi o motivu, zamisli i načinu na koji želi izgraditi pojedinu kompoziciju.

Osim klasičnog slikanja kistom, koristi modelirne i strukturne paste kojima na platnu postiže reljefne površine. Takvi dodaci slici daju novu dimenziju jer površina više nije potpuno ravna, nego pojedini dijelovi dobivaju izraženiju teksturu. Na taj način istražuje i materijalnu stranu slikarstva, povezujući boju s različitim strukturama i načinima nanošenja.

Njezin umjetnički izraz može se opisati kao suvremeno figurativno slikarstvo s elementima ekspresionizma, pop-arta i apstrakcije. Figurativni motivi ostaju prepoznatljivi, ali boje, oblici i način njihove obrade često izlaze iz okvira realističnog prikazivanja. Ekspresivnost se očituje u slobodnijem odnosu prema boji, dok se utjecaji pop-arta mogu prepoznati u sklonosti snažnijim kolorističkim odnosima. Elementi apstrakcije omogućuju joj da pojedine dijelove slike oblikuje bez potrebe za doslovnim prikazom stvarnosti.

Marica ne nastoji svoje slikarstvo ograničiti na jedan stil. Različiti motivi i tehnike omogućuju joj da istražuje nove načine rada i postupno razvija vlastiti slikarski rukopis. Svaka nova slika donosi drukčiji izazov, bilo da se radi o portretu, cvjetnoj kompoziciji ili slobodnijem prikazu prirode.

Boja ima posebno značenje u njezinu stvaralaštvu. Ona nije samo sredstvo kojim se oblikuje određeni predmet ili prizor, nego važan dio ukupnog dojma slike. Marica boje povezuje s osjećajima, uspomenama i raspoloženjima. Svaka nijansa za nju može imati drukčije značenje, a njihovim kombiniranjem nastoji postići odnos koji odgovara njezinoj zamisli.

Upravo zato njezino slikarstvo ne počiva isključivo na promatranju vanjskog svijeta. Ono uključuje i osobni doživljaj onoga što slika, bez obzira na to radi li se o portretu, cvjetnoj kompoziciji ili prizoru iz prirode. Posebno joj je važna sloboda u stvaranju. Ne želi da slika bude samo prikaz odabranog motiva, nego da u njoj ostane nešto od trenutka u kojem je nastajala.

Svoj odnos prema bojama sažela je riječima: „Boje su u nama – potrebno je samo dopustiti srcu da ih prenese na platno.” Ta misao dobro opisuje njezino shvaćanje slikarstva. Za Maricu stvaranje nije samo pitanje tehnike i poznavanja materijala, nego i osobne potrebe da se kroz boje izrazi ono što osjeća. Slikanje joj pruža mir, zadovoljstvo i mogućnost da barem na nekoliko sati svakodnevne obveze zamijeni radom koji je u potpunosti ispunjava.

Iako se intenzivnije bavi slikarstvom od 2020. godine, Marica Garić već je ostvarila niz izložbenih nastupa izvan Hrvatske. Svoje radove predstavljala je na izložbama u Austriji, Italiji i Češkoj, gdje je imala priliku sudjelovati u međunarodnim umjetničkim programima.

Među njezinim dosadašnjim izložbama nalazi se Umjetnost kao put umjetnosti, održana 9. prosinca 2024. godine u restoranu Das Piano. Sljedeće godine, 21. svibnja 2025., sudjelovala je na izložbi Boja je moj glas u Okružnom muzeju Leopoldstadt u Beču.

Tijekom 2026. godine njezina izložbena aktivnost dodatno se proširila. Dana 19. veljače sudjelovala je na izložbi Zajedno vidljivi, zajedno snažni u bečkom Brigittenauu. Od 7. do 14. ožujka predstavljala je svoje radove na izložbi Arte Firenze u galeriji Palazzo Bellini u Firenci, a od 10. do 24. travnja na izložbi Arte Praga u galeriji ONE ONE u Pragu.

U Austriji je sudjelovala i na izložbi Arte Golling, održanoj od 8. svibnja do 14. lipnja 2026. godine u prostoru Kunstraum Burg Golling. Od 9. do 15. kolovoza iste godine njezini su radovi bili predstavljeni na izložbi Između svjetla i sjene u Gallery am Park u Beču.

Sudjelovanje na izložbama omogućilo joj je predstavljanje vlastitih radova publici različitih sredina, ali i upoznavanje s djelima drugih autora. Takva iskustva pružaju joj priliku za razmjenu mišljenja, praćenje različitih slikarskih pristupa i stjecanje novih iskustava koja može primijeniti u vlastitom radu.

Uz izložbe u galerijskim i drugim prostorima, Marica je aktivna i u internetskim likovnim zajednicama. Sudjeluje na virtualnim izložbama i predstavlja svoje radove u brojnim umjetničkim grupama. Takav oblik predstavljanja posebno joj odgovara jer omogućuje da njezine slike vidi publika koja nije nužno u mogućnosti posjetiti izložbu uživo. Ujedno joj pruža priliku za komunikaciju s drugim slikarima i ljubiteljima likovne umjetnosti.

Odlaskom u mirovinu Marica Garić dobila je više vremena za slikarstvo. Ono što je godinama bilo prisutno kao ljubav i zanimanje danas je postalo jedna od njezinih najvažnijih svakodnevnih aktivnosti. Slikanju pristupa s veseljem i znatiželjom, nastavljajući istraživati nove motive, kombinacije boja i načine oblikovanja slike.

Njezin primjer pokazuje da za ozbiljnije bavljenje slikarstvom nije nužno od najranije mladosti imati umjetničko obrazovanje ili profesionalnu karijeru u likovnom području. Važni su interes, strpljenje, spremnost na učenje i želja za stvaranjem. Upravo su joj te osobine omogućile da dugogodišnju ljubav prema slikanju pretvori u aktivno umjetničko djelovanje.

Portreti, cvijeće, ptice i prirodni prizori ostaju njezini omiljeni motivi, ali svaki novi rad predstavlja mogućnost za drukčiji pristup i novo iskustvo. Ne opterećuje se potrebom da sve slike budu međusobno slične, nego dopušta da je motiv i trenutačna inspiracija vode prema konačnom rezultatu.