PONOS

Ilustacija:
pensaardesign.com/

Vrtlog  života sa sobom

Nosi sreću, manju ili veću,

Te istinsku tugu…..

Tuga kada nastupi

Čitav organizam

Otkaže poslušnost.

Stres se to zove.

Okidač učini svoje i

Tako preplavljeni

Beznađem i apatijom

Čekamo bolje dane….

Dolaze oni, nekada

Prije nekada kasnije

Ovisno o dubini kratera

Koji je izazivač tuge

Ostavio iza sebe ……

No, kada nam svane,

Kada sunce svojom silinom

Svojom pozitivom,

Energetskim zračenjem,

Oblije našu dušu

Mi smo ponovno oni

Pravi…..

I opet, po zna koji puta

Čudimo se što nam se to dogodilo i

nas je uspjelo uspjelo izbaciti iz takta

Uništiti  našu svakodnevicu.

Nekada su to situacije koje

kasnije izgledaju minorne,

No ima i ozbiljnih od kojih duša krvari…..

Ma, život nas daruje svime i svačime, onako

Kako mu se prohtje, kako mu nadođe….

A mi smo oni koji moramo to sve istrpiti

Na teži ili lakši način.

Prkos mora tu odraditi svoj posao.

Mora sa dozom ignoriranja

Staviti sa strane sve zle namjere,

Zloću, zavist, ljudi koji nisu

Svjesni što rade……

Upravo taj naš stav,

Stav prkosa prema gluposti,

Prema netaktičnim i

Zlonamjernim ljudima

Jednom će dovesti do toga

Da će nas zaobilaziti u

Velikom luku……

Tako  će napustiti žrtvu

Njihovih otrovnih strelica

Jer više neće postizati

Efekat zbog kojeg su to

Sve činili.

Stoga ponos neka nas prati,

Ponos našeg stava,

Našeg života,

Našeg prava na sreću,

Nekad veću,

A nekada manju.

Samo treba ustrajati…..

Čak i navuči „masku“ bezobzirnosti  na lice,

Kako bi sačuvali obraz

Ne dajući ga “blatiti”,

Manje vrijednima od sebe…..

Gordana Sedmak Jednačak