Nela Stamenović

 

Nela Stamenović

Nela Stamenović, rođena u Pirotu, u malom gradu na jugu Srbije, pripada onoj rijetkoj skupini autora čije se stvaralaštvo ne razvija planski ni akademski, već se rađa iz snažnog unutarnjeg impulsa, gotovo mističnog iskustva. Njezin umjetnički put započinje 2015. godine, nakon sna u kojem joj se ukazala Sveta Petka. Taj san nije ostao tek prolazna vizija, već je postao pokretačka točka njezina likovnog izraza. Prvi rad koji je tada nastao bila je upravo ikona Svete Petke, a tim činom započinje kontinuirano i sve intenzivnije bavljenje slikarstvom.

Od samih početaka Nela djeluje u sklopu amaterskog umjetničkog udruženja Pirgos Art, unutar kojeg izlaže grupno od 2017. godine. Iako se formalno ne školuje za likovnu umjetnost, njezin pristup slici pokazuje snažan instinkt, izraženu senzibilnost i hrabrost u izrazu. Njezino slikarstvo nije racionalno konstruirano, već se razvija kroz emociju, unutarnju energiju i osobni doživljaj trenutka. Ona slika, kako sama kaže, „vibratorno“ – kroz ekspanzije osjećaja, nagle promjene raspoloženja i unutarnje impulse koji se izravno pretaču na platno.

Temeljna slikarska tehnika kojom se koristi jest ulje na platnu, medij koji joj omogućuje dubinu, slojevitost i snažan kolorit. Njezini potezi su energični, ponekad gotovo eruptivni, a boja nosi ključnu ulogu u izgradnji slike. Ipak, iako ostaje vjerna ulju, Nela ne zatvara vrata eksperimentu. U pojedinim ciklusima pojavljuju se pastelne boje, mekši tonovi i portreti, koji donose intimniji, introspektivniji uvid u njezin unutarnji svijet. Upravo ta spremnost na istraživanje i mijenjanje vlastitog izraza govori o autorici koja je u stalnom procesu razvoja.

Kao jedan od ključnih likovnih uzora ističe se Vincent van Gogh, čiji se utjecaj osjeća u snažnoj emocionalnosti, ritmu poteza i intenzitetu boje. No, Nela ne preuzima stil, već duh – ideju da slika mora biti iskrena, nužna i osobna. Kod nje nema dekorativnosti radi same estetike; svaka slika nosi emotivni naboj i unutarnju potrebu za izražavanjem.

Posebnu slojevitost njezinoj osobnosti daje činjenica da je po struci profesorica kemije. Završila je PMF u Beogradu i aktivno sudjeluje u organizaciji Festivala nauka, gdje spaja znanje, edukaciju i kreativnost. Rad s djecom, radionice, edukativni projekti i inovacije čine važan dio njezina profesionalnog života. Upravo ta znanstvena disciplina, preciznost i razumijevanje strukture svijeta, stoje u zanimljivom kontrastu s njezinim slobodnim, emocionalnim i intuitivnim slikarskim izrazom.

Uz likovno stvaralaštvo, Nela Stamenović je i poetistica. Piše poeziju, radi na vlastitoj knjizi, a dijelove svoga književnog izraza objavljuje na blogu haotista.wordpress.com. Ta poetska dimenzija snažno se reflektira i u njezinim slikama, koje često djeluju kao vizualne pjesme – fragmenti misli, osjećaja i unutarnjih stanja pretočeni u boju i formu.

Njezina životna i umjetnička misao može se sažeti u jednostavnu, ali snažnu poruku: „Učini nešto lijepo, jer nitko to neće učiniti za tebe.“ Ta rečenica nije tek osobni moto, već temeljni pokretač njezina stvaralaštva. San joj je posjetiti Montmartre u Pariz, stati pred grad i naslikati vlastitu viziju Pariza – ne kao razglednicu, već kao osobni doživljaj.

Nela Stamenović vjeruje u veliko otkrivanje sebe, u niz samostalnih izložbi koje su tek pred njom i u moć umjetnosti da svijet učini ljepšim, iskrenijim i osjetljivijim. Njezino slikarstvo nije završena priča, već otvoren proces – putovanje koje se gradi sloj po sloj, bojom, emocijom i vjerom u stvaralački čin.

Kontakt:
Instagram: @nelastaart
Facebook: Ne Sta
E-mailhaotista.ns@gmail.com

Da studij ili diploma Akademije likovnih umjetnosti nije uvjet koji garantira da će netko tko je završi biti i dobar umjetnik, dokazuje i slučaj mlade žene umjetničkoga imena Nela Sta, punim imenom Nela Stamenović. Diplomirala je kemiju na Univerzitetu u Beogradu i predaje je kao profesorica u svojemu rodnom Pirotu, gdje živi i radi. Nela je iznimno talentirana i vrijedna umjetnica. Rođeno je kreativno biće, rođena da stvara i izražava se umjetnošću, slikarstvom i pisanjem poezije. Posjeduje veliko znanje iz filozofije, bavi se Nietzscheom, i kozmološko-kozmogonijskim pitanjima, o kojima piše knjigu. Iznimno je pismena, verbalno i likovno. Istinsko mi je otkriće.

Izlagala je na izložbi grupe Ludvig dizajna koju sam nedavno otvorio u galeriji “Zvonimir”. Njezine slike dodatni su mi dokaz da likovno školovanje na Akademiji nije potrebno, ako je netko talentiran, radišan, marljiv, znatiželjan, jako voljan, uporan i željan stalnog stjecanja znanja, spoznaja i usavršavanja, kao što je to Nela Sta. Dakako, kao i mnogima drugima, uzor joj je Vincent van Gogh. Ali ona poznaje i povijest slikarstva i umjetnosti, neobično je kulturno, umjetnički, filozofski i teološko-teozofski, obrazovana. A kemičarka je po profesiji, vrhunski stručnjak i znanstvenik za polimere. Po njezinim slikama može se zaključiti da je posebno proučavala pleneriste, Barbizonce u impresioniste te Williama Turnera kao njihovu preteču. Uz velikog Vincenta, naravno, kojega najmanje vidim kao utjecaj na njezinim slikama.
Najbolja je u pejzažima. Pejzaži su joj vrhunski u potezu, kolorizmu koje dočarava atmosferu, dinamični i živi. Bolje slika od većine Akademijinih studenata, koji su često u krizi identiteta, suhi, bezidejni, katkada lijeni i ne da im se, katkada čak u nezainteresirani, za čitanje, učenje, stjecanje znanja radi spoznaje i kreativno otvaranje. Vjerujte mi, znam što govorim, 25-godišnji rad na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu profesora povijesti umjetnosti, moderne i suvremene umjetnosti te mojega izbornog kolegija “Manirizmi u umjetnosti” kojeg sam sam osmislio i napisao program i silabuse, pa mi bogato iskustvo govori da od oko 1600 studenata kojima sam predavao, na prste mogu nabrojati one koji su stalno dolazili na konzultacije i tražili još i još, literature iz teorija, odnosno filozofije i znanosti o likovnim odnosno vizualnim umjetnostima i fenomenima. Malo tko od njih jedva da je pročitao izvan obavezne ispitne literature, a i s njom je bilo ajme majko. Hoću reći, intelektualna znatiželja uglavnom nula bodova, a kako i ne bi bila kada oni koji se školuju za umjetnike potpuno su intelektualno zapušteni. Ne krivim djecu, ta tko sam ja da im sudim, krivim sistem. A i profesori nisu kao što su nekad bili, velika gospoda i ljudi i značajni umjetnici.

Danas slikarstvo predaju u svojim klasama samo dva velika slikara: Igor Rončević i Duje Jurić, koji da nisu u ovoj učmaloj sredini nego recimo u Americi, bili bi svjetski značajni pa i slavni slikari. Ostalu su začahureni u stare formule koje su ih i vinule u vis, kada su kao mladi postigli svoj zenit u vrhunac. Od mlađih profesora spomena je vrijedan samo Zlatan Vehabović. E taj je recimo u onoj mikro manjini duhovno i intelektualno znatiželjnih mojih bivših studenata. Ostali su tako blijedi da im se ni imena ne mogu sjetiti. A na jugu Srbije, u malom gradu Pirotu živi žena, profesorica, kojoj ne bi trebao dva puta reći što joj je činiti, da mi je kojim slučajem bila studentica. Njezino slikarstvo je naprosto bolje od većine akademijinih studenata i to završnih godina.

Pejzaži te portreti slona i lava to zorno pokazuju i dokazuju. Tijela, aktovi su štogod lošiji, fali anatomskog uvida, ali poznajući je kao radoholika (ne osobno!) Na tome će poraditi da se poboljša. I sama naglašava da se mora još puno usavršavati i poboljšati. Ta samokritičnost je triger, motor da stalno radi dalje. Talent se potvrđuje u neprekidnom, konstantnom radu, u ovom slučaju radu na slici i slikarstvu kao svojoj velikoj ljubavi i strasti, očito. Jedna uvjetno rečeno “amaterka” kojoj likovni rad nije profesija – jer se nije za njega formalno školovala – nego ljubav, mogla bi biti svjetlonoša svima koji misle da su umjetnici a to nisu, nisu samim školovanjem na Akademiji, u onima koji umjetnicima tek misle postati.

Dakle, jesmo li se razumijeli? Umjetnik se ne rađa, on nastaje u postaje samo golemom energijom uloženim u svakodnevni dugogodišnji rad. Ako je temelj k tome urođeni talent uz ljubav i strast za stvaranjem, dobijete Nelu Sta(menić).

Dr. sc. Enes Quien, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)