MOJA SEKA

 

 

Razlika od osam godina

Nije nimalo predstavljala

Prepreku bliskosti  između

Moje seke i mene

Nekako smo se

Posebno razumjele ,

„Disale“  kao jedna….

Razgovarale  o mnogo čemu

Svakodnevnim bitnim  i

Nebitnim stvarima

O svim mogućim

Izazovima

Koje  život nosi…..

Slušala je moje trenutne

Probleme , nedoumice ,

Razmišljanja , ljutnje ,

Ono što me smetalo i

Ono što me veselilo…..

„ Znala „ je  razumjeti

Davala mi savjete

O svemu i svačemu

A ja sam ih „ upijala „

Kao spužva

Mnogi  su o njoj

 Lijepo zborili

Njezina blagost i

Pristupačnost bila je

Zapažena kod ljudi

Kažem bila je ,

Jer moje seke

Više nema

Ona nije više

Među nama…..

Iako je radila u zdravstvu

Nije ju zabrinjavalo

Njezino zdravstveno stanje

U mjeri u kojoj je trebalo

Ona  je uvijek

Prilazila drugima

Pomagala unesrećenima

I tješila kada je

Boljelo……

Svom puninom duše

Davala se drugima

A za sebe je rekla

Da ima vremena i

Da to nije tako strašno…..

Ali vrijeme je prolazilo

Bolest je ostavljala

Ozbiljne tragove i

Brzo je napredovala

Jednog dana moja

Seka je sagorjela

Njezino srce je stalo

Njezine crne oči su se

Zauvijek zaklopile

Ostaje trajno sjećanje

Na njezine oči i na

Njezinu crnu kosu

Na njezin blagi ,

Dobronamjeran osmijeh…..

I svaki puta

Kada pogledam na

Našu fotografiju

Ona i ja

Dvije sestre ,

Jedna na nebu ,

Druga ovdje

Srce mi se stegne…..

Ali nismo razdvojene

I dalje smo zajedno

Ona je na nebu

Čeka me

Do tada ostaje

Sjeta

Ujedno sreća

Što sam imala

Takvu sestru

Što sam imala svoju

Dragu

Seku……

Gordana Sedmak  Jednačak