Snježana Šebalj
Snježana Šebalj, rođena 1963. godine u Sarajevu, istaknuta je umjetnica koja svoje bogato iskustvo i strast prema slikarstvu prenosi na platno kroz raznolike tehnike i motive. Završila je birotehničku školu, daktilografski smjer, a slikarstvom se bavi već niz godina. Slikarski tečaj završila je u likovnoj školi AMACIS kod profesora Aleksandra Forenbachera, što je oblikovalo njezin tehnički pristup i dalo joj temelj za daljnji umjetnički razvoj.
Aktivna je članica Udruge likovnih stvaralaca Zaprešić (ULS), Akademije-Art i Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU). Svoju prvu samostalnu izložbu održala je 2009. godine u Galeriji Sunce, pod nazivom „Dvoje je ljubav“. Također je izlagala na brojnim skupnim izložbama, uključujući izložbe minijatura, godišnje izložbe ULS-a te sudjelovala u radionicama rakua i likovnim kolonijama URIHO-a i Kluba Zaprešićana.
Njezin stil slikanja karakterizira prepoznatljiva elegancija pokreta, suptilna simbolika i emocionalni naboj koji prodire kroz svaki potez kista. Snježanine slike odlikuju se ekspresivnim prikazima ljudi, često stiliziranih silueta koje plešu na granici apstrakcije i figurativnosti.
Kroz dominantnu uporabu akrilnih boja i ulja, njezini radovi zrače živim bojama i fluidnim linijama koje unose osjećaj dinamike i kretanja. Posebno se ističe način na koji tretira prostor i kompoziciju, stvarajući iluziju dubine i prostranosti, dok istovremeno zadržava fokus na jednostavnosti figure. Primjetna je njezina sklonost prema apstraktnom pristupu, a njene slike često evociraju osjećaje slobode, misterije, ali i svakodnevne scene života prikazane s umjetničkom distancom.
U motivima kišobrana, plesnih pokreta i usamljenih silueta, možemo prepoznati povezanost s radovima modernih ekspresionista, ali i tragove suptilne impresionističke igre svjetla i sjene. U mnogim aspektima, Snježanin opus može se usporediti s djelima umjetnika poput Egona Schielea, zbog korištenja stiliziranih figura i emocionalne napetosti, dok se u izrazu i bojama može osjetiti utjecaj modernih kolorista.
Njezin rad posjeduje specifičnu atmosferu, pri čemu se osjeća da je svaka slika nositelj određene priče – bilo da je riječ o osobnom emotivnom stanju ili univerzalnom motivu introspektivne refleksije. Snježanini radovi odišu melankolijom i ljepotom prolaznosti, stvarajući vizualni doživljaj koji potiče promatrača na kontemplaciju i emocionalnu povezanost s prikazanim svijetom.
Umjetnost Snježane Šebalj pokazuje snagu jednostavnog prikaza kroz snažnu simboliku i emotivnu interpretaciju.
Kontakt:
mob: 091/178-4969
e-mail:
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2009. godina - „Dvoje je ljubav“, Galerija Sunce, Zagreb
SKUPNE IZLOŽBE
2000. - Izložba slika članova likovne sekcije „AMACIZ“ – Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu
2000. - Izložba slika članova likovne sekcije „AMACIZ“ – predvorje Male dvorane Lisinski u Zagrebu
2006. – 9. izložba minijatura u Vršilnici, Novi Dvori u Zaprešiću
2006. – 9. godišnja izložba članova ULS-a, Galerija Matija Skurjeni u Zaprešiću
2007. – „Pro Futura“ skupna izložba amatera, Istarska sabornica u Poreču
2007. – 10. izložba minijatura u Vršilnici, Novi Dvori u Zaprešiću
2007. – 10. godišnja izložba ULS-a, Galerija Matija Skurjeni u Zaprešiću
2008. – Izložba radova likovne kolonije URIHO – Galerija Kristofor Stanković u Zagrebu
2008. – 11. Izložba minijatura u Vršilnici, Novi Dvori u Zaprešiću
2008. – 11. godišnja izložba ULS-a, Galerija Matija Skurjeni u Zaprešiću
2010. – 13. Izložba minijatura u Vršilnici, Novi Dvori u Zaprešiću
2019. – Skupna izložba „Igra boja“, Slovenski dom, Masarykova 13, Zagreb
''Urbani ritam kiše'' u novom slikarskom ciklusu Snježane Šebalj
9. nevrijeme
8. napušten
7. posljepodnevna kiša
6. sunce dolazi
5. šarenilo kiše
3. toskana
4. melodične kapi
16. kap po kap
2. kišna rosa
14. dječji trenutci
15. razigrane kapljice
13. čarolija kapljica
12. bezbrižno
10. kiša u gradu
11. isčekivanje
1. kriva je kiša
21. kišni ritam
22. ledena kišta
20. spremna za ples na kiši
19. silueta
17. oluja ljubavi
18. kišna diva
Snježana Šebalj zaokružila je još jednu slikarsku priču, ovoga puta posvećenu kišnim šetnjama u urbanom okruženju, gdje se u mokrini pločnika ogledaju siluete udaljenih zgrada i elegantnih prolaznica, koje kao da su izašle iz nekih starih, stiliziranih noir filmova. Skrivenih lica ispod kupole kišobrana, žene izduženih figura u centralnoj kompoziciji, ponekad u pratnji muškarca ili malog psa, obavijene su oblačnim sfumatom pastelnih nijansi, kroz koje se u svim smjerovima rasprskavaju bjeličaste kapi kiše, slijedeći ritam njihovih koraka. Naglašeni crveni detalji - crvena haljina, lepršavi šal, pseća ogrlica i raskopčani kaput dodatno dinamiziraju ove prizore, donoseći žarku toplinu kao kontrast razlivenim obrisima vlažnih ulica i zidova koji se rastvaraju u plavičasto sivim odrazima.
Figure su uvijek u nekom pokretu: žena koja se pod kišobranom rotira na visokim potpeticama u lepršavoj haljini, zagrljeni par koji se probija kroz mokrinu mrežastog drvoreda, prolaznica čiji su kaput i kosu uzvitlali vjetroviti naleti ledene kiše, zagrljaj pod kišobranom i gacanje djeteta u gumenim čizmama. Prisutan je i dojam samoće na pojedinim slikama, koji ipak nije tjeskoban, ni otuđujući, već se prije radi o samotnoj dokolici, užitku opuštene šetnje po kiši, gdje žene mirno šetaju svoje pse, sjede na klupi u parku, gibaju se po sredini pustih ulica, praćene sjajem uličnih svjetiljki.
One su anonimne prolaznice, ne vidimo njihova lica, ni osobnost, već ih prije možemo doživjeti kroz njihovu odjeću i pokret kao izvjesne simbole ženskog bića, rafinirane dame iz nekih prošlih vremena u dugim zvonastim haljinama, nalik onima koje je nosila Audrey Hepburn u svojim filmovima. Ponegdje su to i moderne žene u poslovnim kostimima ili djevojčica skrivena ispod kišobrana duginih boja. Okolne zgrade, neboderi, automobili i drveće predstavljaju kulisu, izrađenu brzim, gestualnim potezima, koji lagano naglašavaju strukture grada kao okvir tih samotnih šetnji.
Moguće je zamisliti i da je to samo jedna žena u različitim periodima svog života, u različitim životnim ulogama kroz koje je prolazila, ponekad krhka i nesigurna u iščekivanju nadolazećeg, a ponekad odlučna i samodostatna u slijeđenju zacrtanog puta. Na Snježaninim slikama uhvaćen je taj zagonetni momenat ženske transformacije u jednom povezujućem trenutku kišnog vremena, dok je kao mlada djevojka išla na ples ili se vraćala kući s posla, čekala partnera na autobusnoj stanici i skupa s njim u proljetnoj oluji rastajala se pred betonskim novogradnjama. Pri tome odjeća, kojoj autorica posvećuje puno pažnje kroz različite detalje, nije samo modni dekor, već ona predstavlja i odrednice identiteta, dajući upečatljivu čvrstinu figurama kroz jake i čiste boje – ljubičastu, crvenu, žutu, bijelu i crnu.
Prateći tako ovaj slikarski ciklus kroz 22 slike u tehnici akrila na platnu, dobijamo jednu gotovo filmičnu priču, u kojoj naziremo raspoloženja i emocije, atmosferu gradskih ulica kroz stilski ujednačenu paletu u kojoj se sučeljavaju topli i hladni tonovi, a likovi žena u različitim dobima, u prividnoj sjeti kroz koju se probijaju trenuci radosti, vode nas kroz svojevrsnu kontemplaciju o promjenjivosti života, unutar koje je ipak važno zapaziti osvježavajuće sitnice, kišne simfonije kao priliku za susret sa samim sobom i uživanje u slobodi samotne šetnje.
mr.art Krešimira Gojanović