Rade Babic
Slikar pjesničke duše ,koji bojama oslikava svijet oko nas,bilo da je u pitanju cvijeće, more,rijeka...ili su to stare građevine,odavno zatvorene čije su brave i katanci zaboravljeni,odavno zaključani, prevučeni debelim slojem rđe koja se bori s vremenom da ga izbriše i prepusti zaboravu.
Te građevine, koje obično oko slučajnog prolaznika ne primjećuje, zagolicale su radoznalu slikarsku maštu ovog slikara da ih sačuva od zaborava i ostavi nama na volju da maštamo i zamišljamo koliko je priča skrivenih iza zaključanih vrata,koliko života i sudbina je proživljeno,koje ostaju kao vječita tajna zaustavljena u vremenu zahvaljujući sigurnim potezima ovog slikara.
Slike rijeke Une, pored koje je odrastao,samo su dio ljepote prirode koju nam poklanja da posmatramo i divimo se mirnoći rijeke koja kao ogledalo oslikava njene obale,i nebo beskonačno i plavo,ili igri kapljica u slapovima i vrtlozima na koje nailazimo posmatrajući dalji tok ove ljepotice.
Oslikana vedrina neba koje se ogleda u mirnoj rijeci ili razigrani slapovi dovode posmatrača u nedoumicu u čemu više uživati. Prelijevanje modre boje rijeke i zelenila obala pruža nam istovremeno opuštajući mir i uživanje dok posmatramo slike rijeke Une.Šta spaja, a šta razdvaja ,odakle polazi i dokle teče, pitanja su koja se nižu dok posmatramo s uživanjem oslikanu ljepotu rijeke Une.
Bjelina kapljica dočarava čistotu i razigranost vode kao i njenu neukrotivost.
Svaka slika je uhvaćen trenutak ljepote zaustavljen da traje i svaki put iznova oduševljava posmatrača
