Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Davora Dundare u galeriji Siva

vrijeme: 11.04.2019. - 16.04.2019.
mjesto: Zagreb, Galerija Siva, Pierottijeva 11

 

Izložba Davora Dundare u galeriji Siva

Autonomni kulturni centar kroz program galerija Siva poziva vas na otvaranje izložbe riječkog autora Davora Dundare – Šareni mrak. .
Otvorenje izložbe predviđeno je za četvrtak 11.travnja 2019. od 20.00 sati u Galeriji Siva, Pierottijeva 11 (Medika). Izložba je otvorena do 16.travnja, svaki dan, osim nedjelje od 17.00 – 20.00. sati.
U Galeriji Siva autor će se predstaviti asemblaž skulpturama, kombiniranom tehnikom ( žica, industrijski otpad, organski otpad, ljepila, plastične smjese, beton...)
"Šareni mrak" retrospektivna je izložba asemblaž skulptura stvaranih kroz nekonvencionalni spoj raznih tehnika spajanja bojanja i modeliranja raznovrsnih materijala te izobličavanja i prenamjene nađenog industrijskog i organskog otpada...Na izložbi se predstavlja (broj radova)skulptura stvaranih u razdoblju od 1995- 2017....Skulpture su bez naziva. Radovi su nastali kroz slobodan asocijacijski proces nadogradnje bez unaprijed planiranja nastali su slijedeći iracionalne izvore inspiracije i posvećenosti …kroz procese devijacije i izobličavanja slika svijeta, mikro i makro razine…
Uz izložbu likovnih radova umjetnik će prezenirati i i videosnimke s performansa, kratki najavni fim Colorfull Darkness, dokumentaciju i tekstove iz medija koji su popratili autorovo djelovanje na sceni i rekvizte sa nastupa....

Davor Dundara, rođen je u Rijeci 1976. Umjetnost kojom se bavi ne proizlazi iz akademskog pristupa, ne oslanja se na utjecaj uzora, ne teži nekom određenom cilju. Koristi sve dostupne medije; glazbu, performans, fotografiju, literarno izražavanje, likovnu umjetnost (ready made skulpture, kolaži, slike, keramika, odljevi...) kao instrument u stvaranju jedne neraskidive cjeline. Autor smatra da je njegovo stvaranje počelo rođenjem jer ne pamti dan kada se počeo baviti umjetnošću, a neizrecivi koncept nesvjesno se formirao u njemu mnogo prije nego sam uopće spoznao značenje riječi umjetnost.

S odlaskom u srednju školu 1990. godine u društvu nekolicine kreativnih prijatelja formira se mali literarno-dramsko-likovno-glazbeni kružok koji postupno prerasta u band i multimedijalni projekt (koji osim glazbe uključuje performans, poeziju i vizualnu umjetnost) imenom Les Fleurs du mal. Stvaralaštvo mu polako postaje opsesija koja se sve više počinje osvješćivati, tako njegova soba polako postaje mali atelje i izložba. Iz tradicije L.F.D.M (koji se 1995 pojavljuje, u nešto promijenjenoj postavi u inkarnaciji Sto bombažnih vatiranih palčk) nastaju Adapteri, multimedijalni projekt koji aktivno djeluje od 1999. do 2006. godine. Glavne odrednice ovoga projekta bile su u multimedijalnosti, spontanom umjetničkom moment automatizmu, individualnosti, estetici bizarnog i ekscentričnog.U razdoblju od 1993 do 2003, aktivno svira bas gitaru u art metal bandu Zli grč, također, jedan je od utemeljitelja...
Radio također ulične performanse na ulicama Berlina i Amsterdama (nakon posljednjega uličnog performansa u Amsterdamu priveden u policijsku postaju).
Stalni izložbeni postav njegovih radova postavljen je u autorovom stanu u Rijeci, pretvorenom u (anti)muzej. Dotični likovni radovi su nastali kroz slobodan asocijaciski proces nadogradnje bez unaprijed planiranja, te predstavljaju refleksije autorovog nesvjesnog, kolektivnog nesvjesnog, odbljesak devijantne stvarnosti oko njega samoga kroz ono u njemu...Namjera je pružiti uvid u skrivene mračne kutove uma, prikazati kroz konfuznu i bizarnu estetiku moj pogled na skriveni svijet u njemu i oko njega samoga te potaknuti promatrača na slobodne asocijacije i kroz iste otkrivanje sličnih skrivenih svjetova u njemu samome.

Dundarini performansi mogu se opisati kao određeni spontani prikaz oslobođenja podsvijesti od okova razuma i rađanja kreativnosti iz kaosa i ništavila, uglavnom su kontemplativnog i asocijativnog karaktera i autor prepušta razmišljanja publici i kritici, jer radi se o improvizacijskom i automatskom postupku, koji se uglavnom svodi na poistovjećivanje sa određenim psihotičnim situacijama koje prezentira, a glavni lajtmotiv njegove umjetnosti ionako su slobodne asocijacije... Kroz te čudovišne, ritualne transformacije i poistovjećivanja autorovo tijelo također postaje medij izražavanja a um prolazi svojevrsnu auto psihoterapiju. U toj atmosferi na rubu jezivog i smiješnog gube se granice između stvarnog i nestvarnog; pokazuje se izokrenuta slika svijeta u kojoj je besmisao jedini zakon i koji je (baš poput snova, halucinacija ili proročkih vizija) moguće razumjeti jedino intuitivno, uz odbacivanje logike. To su malo i rijetko unaprijed isplanirani (osim u grubim konturama), uglavnom dosta radikalni nastupi i svode se na impulzivno i automatsko ponašanje uz apsurdnu i bizarnu estetiku.
*****************************************************************************
Galerija Siva program je AKC-a, financijski podržan sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Zaklade “Kultura nova” i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.
http://attack.hr/galerija-siva/
Izvor: https://www.facebook.com/events/423042608271301/

 

 

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Ivo Šebalj, Slikarski memento (1994. – 2001.)




vrijeme: 18.04.2019. - 26.05.2019.
mjesto: Zagreb, Moderna galerija
Izvor: https://www.moderna-galerija.hr

Ivo Šebalj, Slikarski memento (1994. – 2001.)

Moderna galerija 18. travnja premijerno će predstaviti niz slika Ive Šebalja, čak 5 monumentalnih diptiha i triptiha koje je ovaj umjetnik samotnjak iznimne stvaralačke snage i samozatajne prirode ostvario u razdoblju od 1994. do 2001.
Izložba će prezentirati ukupno 52 djela iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja umjetnika koji je samosvojnim apstraktnim izrazom sazdanim prema vlastitim misaonim, moralnim, estetskim i metijerskim načelima potvrdio povijesnu ulogu u hrvatskom slikarstvu 20. stoljeća. U autorskoj koncepciji arhitekta Nenada Fabijanića i slikarovog monografa Zdenka Rusa te Biserke Rauter Plančić, ravnateljice Moderne galerije bit će prikazane uljane slike, studije i crteži nastali devedesetih godina prošloga stoljeća, kao i javnosti dosad posve nepoznat umjetnikov diptih „Moj memento na barbarstvo u crkvi u Kninu“, ostvarenje kojim je autor reagirao na strahovita ratna stradanja ljudi i krajeva razornim djelovanjem barbara na kninskom području.
Uz Šebaljeva djela bit će izložen i pougljeni drveni kip Presvetog Srca Isusovog nastao na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, a koji je 1993. stradao u paležu samostanske crkve sv. Ante u Kninu, te kao posebni dodaci obojana staklena skulptura Raoula Goldonija, Jezgra 7 iz 1967. i brončani Portret Šebalja iz 1966., kipara Ivana Sabolića iz fundusa zagrebačke Moderne galerije.
Vizualni identitet i grafički dizajn izložbe potpisuju Rašić + Vrabec, a u Modernoj galeriji moći će se razgledati do 26. svibnja. Pratit će je bogato ilustriran katalog s tekstovima autorskog tima.

Šebalj i ja, čvrsto utemeljen odnos koji traje. Bio sam svjedokom njegove mudre suzdržanosti, stabilna morala, jasnoće u stavu, čvrstine u krhkosti. Od našega prvog susreta postao je personom koju je valjalo slijediti.
Nenad Fabijanić iz teksta u katalogu izložbe
Zagreb, 1. kolovoza 2018.

… Samoprijegoran u radu kao rijetko tko u našemu slikarstvu, Ivo Šebalj, umjetnik samotnjak iznimne stvaralačke snage i samozatajne, a dostojanstvene prirode, od 1995. do prije samoga kraja produbljivao je rekvijemski ton svoga u cijelosti moćnoga štafelajnog slikarstva. Rezultat tog atelijerskoga rada i svojstvene mu mislilačke prirode sugestivni je slikarski memento kojemu po energijskome naboju što iskrsava s uprizorenih nasrtaja tamne strane stvarnosti, po imaginativnosti i osobito po supstancijalnome kromatskom slikarskom izrazu ne vidim premca u slikarstvu njegovih suvremenika.
Biserka Rauter Plančić, iz teksta u katalogu izložbe

…Dugo smo pokušavali i još uvijek pokušavamo dokučiti što je to u Šebaljevu slikarstvu, koje je naišlo na tako jednoglasno i zdušno prihvaćanje i priznanje. Ostajemo i dalje pri ocjeni koju smo sročili u jednome svome tekstu iz 2003. godine, a glasi: Uvijek sam imao osjećaj da njegovo slikarstvo na neki način proklizava kroz vrijeme, izmiče uobičajenim mjerilima o inovaciji i zastarijevanju. Tajna je možda u tome što njegova slikarska poetika nikada nije bila vezana uz neki opći pravac ili pokret, pa nije ni dijelila sudbinu sveprisutne dominacije i neumitnog utrnuća. Njezin je položaj bio „između“, bila je u „međuvremenu“, doticala je sva slikarska vremena i ni jednu posebno.
Zdenko Rus iz teksta u katalogu izložbe

Foto: Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Vinka Šebreka

 

vrijeme: 15.04.2019. - 16.05.2019.
mjesto: Zagreb, Fotogalerija Dubrava

Izložba Vinka Šebreka

Vinko Šebrek jedan je od onih istaknutih autora koji često za inspiraciju koriste različite literarne predloške. Početne impulse za ovu izložbu autor je pronašao u filmskom ostvarenju O konjima i ljudima, cijenjenog i nagrađivanog islandskog kazališnog redatelja Benedikta Erlingssona koji je u svom prvijencu obradio šest romantičnih, seoskih priča, a one na suptilnoj razini problematiziraju temu o ljudskome u konjima i konjskome u ljudima.

Konji su uistinu specifična, prekrasna bića. S jedne strane te snažne, krupne životinje bude u nama strahopoštovanje, ali nas svojim elegantnim kretanjem, okretnošću i brzinom svakodnevno zadivljuju.

Prije šest tisuća godina čovjek je uspio pripitomiti konja i počeo ga koristiti za rad na poljima ili za prijevoz raznovrsnih tereta. No, kako se povjerenje povećavalo zajedno su počeli istraživati i osvajati mnoge nove krajeve, sudjelujući u opasnim i krvavim bitkama. Sve do izuma parne lokomotive konj je bio najbrže i najpoželjnije prijevozno sredstvo.

Kroz povijest bilo je konja koji su stekli slavu kao neki poznati carevi i vojskovođe.

Prisjetimo se samo crnog Bukefala, konja Aleksandra Makedonskog kojeg je pratio u svim važnijim bitkama. Živio je dugih 30 godina, a po njemu je Aleksandar kasnije nazvao i grad Alexandreia Bukephalos, današnji Jhelum u Pakistanu.

Zloglasni rimski car Kaligula dao je proglasiti svog najomiljenijeg konja Incitata senatorom. Htio ga je proglasiti i konzulom ne bi li ponizio neposlušne političke elite, no, ubijen je prije prije nego što je uspio ostvariti taj ludi naum.

I sam Napoleon imao je ljubimca, arapskog pastuha svijetlosive boje, Marenga, kojeg je ovjekovječio poznati neoklasicistički slikar Jacques-Louis David na slici Napoleon prelazi Alpe iz 1801. godine. Radilo se o malenom, ratnom konju koji je bio poznat po svojoj pouzdanosti i staloženosti, pretrpjevši u bitkama čak osam rana, a da nikada nije zbacio svog gospodara.

U suvremeno doba konji svoju slavu stječu na utrkama gdje se okreće veliki novac u kladionicama. Upravo su neki od njih zainteresirali Hollywood svojim zanimljivim pričama nakon čega su snimljeni pojedini biografske filmovi. Treba se samo sjetiti filmova kao što su Utrka života o konju Seabiscuitu ili Secretariat o jednom od najnagrađivanijih američkih konja u povijesti tog sporta, koji je srušio brojne rekorde.

Ne treba zaboraviti da takva tradicija natjecanja potječe još od antičkih Olimpijskih igara gdje su tradicionalno postojale discipline u jahanju i utrkama dvokolica. U Rimskom Carstvu pronađenu su brojni hipodromi koji nam svjedoče o aktivnom društvenom životu ondašnjeg vremena. U srednjem vijeku konji su sudjelovali na viteškim turnirima gdje su se njihovi gospodari borili za naklonost dama o čemu su spjevane brojne balade i pjesme.

Niti sama umjetnost nije postala imuna na njihovu ljepotu, pokušavajući je ovjekovječiti u različitim materijalima i tehnikama: od pećinskog slikarstva, preko grčkog Partenona, konjaničke skulpture Marka Aurelija, Konstantinovog slavoluka s kvadrigom, u djelima Paola Ucella, Donattela, Andrea del Verrochija, Leonarda da Vincija, Tiziana, Petera Paula Rubensa, Diega Velázqueza, Théodorea Géricaulta, Eugènea Delacroixa, pa sve do Johna Stubbsa koji se specijalizirao isključivo za takve prikaze.

Edar Degas je također bio veliki zaljubljenik u konjske utrke što je uspješno ovjekovječio na nekoliko svojih crteža i platna. Godine 1911. Vasilij Kandinski naziva novi pokret u umjetnosti upravo po svojoj poznatoj slici Plavi jahač. Treba se prisjetiti i njegovog kolege i prijatelja Franza Marca koji je rado slikao životinje, osobito konje, kao i kasnijeg nadrealista Salvadora Dalija.

Složenost konjskog pokreta uspio je slijedom višestrukih fotoaparata, snimiti Eadweard Muybridge u drugoj polovici 19. stoljeća. Te snimljene fotografije u nizu je zatim puštao na uređaju za projiciranje – zoopraksikopu, čime je potaknuo druge inovatore da kasnije izmisle prvu filmsku kameru.

U Hrvatskoj umjetnosti među animalistima s prikazom konja treba spomenuti skulpture Roberta Frangeša Mihanovića, Ivana Meštrovića, Antuna Augustinčića, Branka Ružića, Stipe Sikiricu, Josipa Marinovića, Vladimira Gašaparića-Gape i Hrvoja Dumančića, a u grafici i slikarstvu svakako Dubravku Babić i Mersada Berbera.

Samu povezanost umjetnosti i tih plemenitih bića najbolje možemo opisati pričom iz grčke mitologije o krilatom konju Pegazu koji je otvorio jednim udarcem kopita sveti izvor Hipokrene oko kojega su se počele okupljati muze i iz kojega su pjesnici i umjetnici crpili nadahnuće za svoja djela.

Upravo Vinko Šebrek, potaknut njihovom veličanstvenom ljepotom i gracioznošću, bilježi, na sebi svojstven način, tu ukroćenu ćud koja žudi za slobodom i ponekad biva nepredvidljiva. Na njegovim prizorima konji radosno trče u galopu, dok im crne, guste grive veselo poskakuju na vjetru, dajući nam osjećaj one zaboravljene, iskonske slobode, bilo vanjske ili unutarnje.

Na njegovim fotografskim slikama, snimljenim u Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji i Srbiji, sve djeluje prirodno. Udvaranje među kobilama prikazano je sa snažnim, čistim nagonom, gdje nema mjesta prljavim primislima. Sve je igra i radost. Kakva proslava života! Takvi prikazi su pravo osvježenje na našoj likovnoj sceni, jer kada gledamo ta upečatljiva umjetnička djela, naprosto zaboravimo na sve nedaće i probleme koji nas okružuju.

Konji su društvene životinje i tu socijalnu komponentu prenose na nas. Iscjeljuju nas svojom pojavom. Šebrekov recentni opus pršti pozitivnom energijom i nabojem, oplemenjujući nas na nekoj višoj razini. Konji doslovno na fotografskim slikama pripitomljuju ljude tako da i oni zrače nekom posebnom aurom. Imamo osjećaj kao da im te životinje svojim crnim, prodornim očima precizno iščitavaju misli i osjećaje.

Autor takvu atmosferu naglašava gotovo kazališnim kontrastiranjem toplih i hladnih kolorita unutar dinamičnih kompozicija. Konji i ljudi postaju napokon jedno, sjedinjeno uzvišeno biće. Takav simbiotski odnos između pojedinca i konja postaje svojevrsna Šebrekova ljubavna priča o kojoj će se još dugo, dugo pričati.

Svebor Vidmar

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.