Izložba slika Dubravke Kuzmić "Vesele grafike 2"
vrijeme: 10.6.2025. u 19 sati
mjesto: Art Caffe bar "Zrin" Berislavićeva 3, Zagreb
Izložba “Vesele grafike 2” Dubravke Kuzmić donosi posjetiteljima svjež i prepoznatljiv pogled na suvremeni crtež, lišen predvidljivih pravaca, ali duboko ukorijenjen u osobni likovni jezik. Ova autorica već desetljećima njeguje izraz koji se oslanja na preciznost linije, bogatstvo detalja i simboličku dubinu, a sve to ostvaruje tehnikom tuša na papiru. Njezini radovi, iako tehnički jednobojni, vibriraju snažnom unutarnjom ekspresijom, gotovo dostižući kolorit bez korištenja boje. Riječ je o crtežima koji nisu samo vizualni, već i emocionalni doživljaj.
Dubravka Kuzmić rođena je 30. listopada 1957. godine u Zagrebu, gdje je završila gimnazijsko obrazovanje. Od ranih je dana pokazivala izražen interes za likovno izražavanje, što ju je dovelo do upisa u poznatu Školu crtanja na Rokovom perivoju, mjestu gdje se osobni likovni izrazi nisu gušili pravilima, nego poticali pažljivim pedagoškim pristupom. Tamo je počela oblikovati vlastiti vizualni svijet, koji će kasnije postati njezin prepoznatljiv rukopis.
Tehnika tuša na papiru ostala je konstanta u njezinu radu, ali motivski i kompozicijski ona istražuje različite svjetove. Njeni radovi nastaju na formatima od A5 do većih dimenzija, ali bez obzira na veličinu, svako djelo odiše preciznošću, bogatstvom linija i osobitim ritmom. Njezine ilustracije često uključuju likove horoskopskih znakova, no to nikada nije ograničenje – inspiraciju crpi iz prirode, glazbe, mitologije, svakodnevice i osobnih impresija. Crteži su prožeti suptilnim simbolima, detaljima koji traže pažljivo promatranje, a nerijetko i introspektivno čitanje.
Dubravka se ne uklapa lako u postojeće žanrovske ili stilske ladice. Njezini radovi nisu ni klasične ilustracije, ni apstraktne grafike, ni stripovski izrazi, ni čisti ornamenti, ali nose elemente svih tih pristupa. Ona stvara crteže koji se mogu doživjeti i kao vizualne priče i kao kompozicijske simfonije linija. Njena linija nikada nije mehanička – ona pulsira i vibrira, usmjerava oko promatrača i poziva na interakciju. U tim linijama nema praznog hoda: sve ima svoju svrhu, svoj ritam i svoje značenje.
U seriji radova u kojima prikazuje horoskopske znakove, Kuzmić kombinira univerzalne simbole s osobnom ikonografijom. Primjerice, njezine verzije znakova poput Raka, Djevice, Jarca ili Zmije nisu ilustrativne, već izrazito metaforične i slojevite. Znakovi se pojavljuju poput likova iz mitologije, uvučeni u ornamentalno i geometrijsko tkivo slike, kao da pripovijedaju vlastitu priču unutar vizualnog labirinta. Osim znakova zodijaka, u radovima se često javljaju stilizirani portreti, glazbeni motivi, biljni i životinjski oblici, što dodatno obogaćuje interpretativni potencijal njezina stvaralaštva.
Ono što je posebno zanimljivo kod Dubravkinih crteža jest njihova sposobnost da ostave snažan dojam bez oslanjanja na boju. Koristeći isključivo crnu tintu, ona postiže nevjerojatnu dinamiku i slojevitost, zahvaljujući raznolikim načinima ispunjavanja ploha: točkanjem, sjenčanjem, paralelnim linijama, valovima, mrežama i geometrijskim teksturama. Tako svaka ilustracija zrači bogatstvom, bez da gubi jasnoću i čistoću izraza. U njezinim radovima bijela površina papira nije samo pozadina – ona aktivno sudjeluje u kompoziciji, kao prostor tišine, odmora ili svjetlosti.
Umjetnica je dosad izlagala na skupnim izložbama u Belgiji i Italiji, gdje su njezini radovi dočekani s oduševljenjem publike i likovne kritike. Samostalno je izlagala u knjižnicama Savski Gaj i Dugave, kao i u Galeriji u Velikoj Gorici, gdje je naišla na odličan prijem kod zagrebačke publike. Kritičar Zlatko Baranašić iz Podravskog kluba svojedobno je zapisao da “takva vrsta crtanja još nema ime u našoj umjetnosti”, čime je zapravo precizno sažeo ono što mnogi osjećaju pri susretu s njezinim radovima – da je riječ o nečemu novom, autentičnom, nedovoljno kategoriziranom.
Dubravka Kuzmić umjetnica je koja nije rob trendovima ni tržišnim pritiscima. Njezina umjetnost polazi iz osobne potrebe za izražavanjem, i to se vidi u svakom potezu. Svaki crtež djeluje kao osobna ispovijed ili vizualni dnevnik, ali istodobno nudi i univerzalna značenja. Gledatelj ne ostaje pasivan – pozvan je da uđe u njezin svijet, da prepoznaje vlastite osjećaje u simbolima, da tumači, nagađa, osjeća. Umjetnost Dubravke Kuzmić nije zatvorena u formu; ona se otvara promatraču i komunicira.
Ciklus “Vesele grafike” osobito je zanimljiv jer ne donosi samo tehničku virtuoznost, već i vedrinu izraza. Unatoč složenim kompozicijama, njezini radovi odišu lakoćom, razigranošću i čak humorom. Mnoge kompozicije djeluju kao vizualne igre, kao da je umjetnica dopustila sebi slobodu da se poigra motivima, formama i značenjima. No iza te razigranosti uvijek stoji disciplina, iskustvo i pažnja prema svakom detalju. Sve je pomno promišljeno, a opet djeluje lako i prirodno. To je rijetka kvaliteta u crtačkom mediju, osobito u vremenu digitalnih prečaca.
Ono što izložbu “Vesele grafike 2” čini posebno atraktivnom jest i njezina emocionalna dostupnost. Nema hermetičnosti, nema elitizma. Bilo da ste stručnjak za likovnu umjetnost ili slučajni prolaznik, ova djela vas mogu dirnuti. U njima se osjeća radost crtanja, strast za linijom i poštovanje prema rukotvorenom izrazu. Crteži ne traže poznavanje teorija, već otvorenost pogleda i spremnost da se na trenutak uroni u imaginarni svijet autorice.
Izložba je i dokument o jednom dugogodišnjem, strpljivom radu na marginama institucionalnog priznanja. Dubravka Kuzmić nije školovana akademska umjetnica, ali njezin opus svjedoči o nečemu što nadilazi formalno obrazovanje – o dubokoj posvećenosti, iskrenosti i potrebi za stvaranjem. U vremenu koje favorizira brzinu, njezini detaljni, dugotrajno rađeni crteži predstavljaju i čin otpora, ali i čin nježnosti prema mediju papira, prema liniji, prema rukopisu.
Zbog svega navedenog, izložba “Vesele grafike 2” nudi više od pukog vizualnog užitka. Ona je poziv na promišljanje, na susret s intimnom umjetnošću koja nije agresivna ni nametljiva, ali je utoliko snažnija. U vremenu u kojem umjetnost često teži šoku ili efektnosti, njena crtačka poetika djeluje gotovo ljekovito. Ona ne viče – ona šapuće, i upravo zato ostaje.
Za one koji traže autentičnost, dosljednost, ručni rad i slojevito likovno iskustvo, ova izložba bit će izniman doživljaj. A za one koji možda prvi put ulaze u svijet umjetnosti, “Vesele grafike 2” mogu biti upravo ono što će ih u taj svijet uvesti – s osmijehom, znatiželjom i osjećajem da su ušli u prostor koji ih prihvaća.
Željko Bedić