Izložba slika Stefana Pašare "Vizija"
vrijeme: 4. travnja. u 19 sati – 4. svibnja. 2025
mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb
U suvremenom vizualnom krajoliku, gdje se umjetnost sve češće svodi na konceptualni spektakl ili ironičnu distancu, izložba "Vizija" Stefana Pašare pojavljuje se kao tiha, ali snažna afirmacija jedne drugačije estetike. Ovdje se ne radi o pukoj vizualnoj atrakciji ni narativnoj jednoznačnosti, nego o unutarnjoj potrebi da se boja, forma i pokret pretoče u prostor osobne refleksije. Pašara, samouki slikar koji je slikanju pristupio relativno kasno, razvio je autentičan i izrazito intuitivan slikarski jezik koji se može promatrati kao odgovor na potrebu za unutarnjim mirom i uravnoteženjem u svijetu buke i brzine.
Rođen 1966. u Beču, Pašara je slikanjem počeo baviti prije desetak godina, iz osobne potrebe i poticaja obitelji. Ono što je počelo kao terapijski oblik izražavanja, ubrzo se pretvorilo u duboku posvećenost likovnom mediju. Njegova umjetnost nije akademski oblikovana ni stilistički uniformirana, već organski izrasla iz emocionalnog naboja, potrebe za povezivanjem s vlastitim unutarnjim pejzažima i svijetom koji ga okružuje. U tom smislu, Pašara ne gradi slike iz teorije nego iz iskustva. Njegova paleta je iskrena, ponekad sirova, ali uvijek komunikativna. Ono što gledatelj prepoznaje u njegovim djelima nije konkretan motiv, već vibracija osjećaja, titranje stanja koje se ne može izreći riječima.
Stilski, Pašarin opus najbliži je apstraktnom ekspresionizmu i geometrijskoj apstrakciji, s čestim osloncem na simboliku boja i ritam kompozicije. Njegove slike nisu rezultat promišljene kalkulacije, već često refleks spontanog gestualnog izraza. Koloristički intenzivne, često bazirane na kontrastima toplih i hladnih tonova, one u promatraču bude senzaciju kretanja i energije. Često koristi akril kao tehniku, što mu omogućava brzinu i slojevitost rada, ali i eksperimentiranje s teksturama i tehnikama kao što je pouring art. Pašara se ne boji boje, ne boji se prostora ni praznine; naprotiv, koristi ih kako bi naglasio dinamiku unutar slike i stvorio napetost između reda i kaosa, strukture i slobode.
Jedna od posebnosti njegovog pristupa jest odnos prema kompoziciji. Bilo da je riječ o strogo definiranim geometrijskim oblicima poput trokuta i krugova, ili pak o slobodnim formama koje se izlijevaju po platnu, kompozicija u njegovim radovima nikada nije statična. Ona uvijek sugerira pokret, promjenu, procese koji su u tijeku. Tako, slike ne funkcioniraju kao zatvorene cjeline nego kao prostori u kojima se nešto odvija. One pozivaju na ulazak, na gledanje iznutra, na osobno čitanje.
Motivi koje koristi nisu figurativni u klasičnom smislu, ali nose snažnu simboliku. Krugovi, trokuti, eksplozije boja, planetarne sfere, pukotine svjetlosti – sve to su arhetipski oblici koji prizivaju univerzalna značenja. U njegovim radovima vidljiv je pokušaj da se vizualnim jezikom dotakne ono što je teško artikulirati: emocije, prisutnost, tišina, ravnoteža. Postoji gotovo meditativna komponenta u njegovom slikarstvu, koja se oslanja na kontemplaciju i pažljivo promatranje, a ne na brzu percepciju.
Ne može se ignorirati ni egzistencijalna dimenzija Pašarinog slikarstva. Svaki rad djeluje kao zapis osobne borbe, pokušaj da se uspostavi red u svijetu koji često izgleda kao niz slučajnosti i pukotina. Njegove slike ne nude odgovore, već postavljaju pitanja, i upravo u toj otvorenosti leži njihova snaga. Umjetnik ne pretendira na univerzalne istine, već nudi vlastitu, osobnu verziju svijeta – onu u kojoj je umjetnost most između unutarnjeg i vanjskog.
Izložba "Vizija" okuplja radove nastale u posljednjih nekoliko godina, u kojima se može pratiti razvoj autorovog likovnog izraza. Iako tematski različite, slike povezuje zajednička nit: potraga za smislom kroz likovni izraz. U tom kontekstu, naziv izložbe nije slučajan. "Vizija" označava ne samo ono što se vidi, nego i ono što se naslućuje, sanja, osjeća. To je prostor između stvarnog i mogućeg, između forme i njezine dekonstrukcije. Pašara tim prostorom vlada intuitivno, bez opterećenja pravilima, što njegovoj umjetnosti daje autentičnost i emocionalnu dubinu.
Važno je spomenuti i kontekstualnu vrijednost ovakvog pristupa u hrvatskom (i širem) umjetničkom prostoru. U vremenu kada je suvremena umjetnost često preplavljena teorijskim konstrukcijama i ironijskim odmicanjem, Pašarin rad nudi iskrenu, gotovo arhaičnu vjeru u snagu slike. On ne pokušava impresionirati, već komunicirati. Njegova djela ne nameću, nego pozivaju. Ta otvorenost i skromnost čine njegovu umjetnost posebno vrijednom, jer se temelji na čovjekovoj osnovnoj potrebi za izražavanjem i povezivanjem.
Stefan Pašara nije slikar koji želi govoriti umjesto promatrača. On radije šuti, povlači se i pušta platno da progovori. U tom smislu, njegova umjetnost nije završena, nego otvorena; nije deklaracija, nego ponuda. Kroz svoje boje, forme i kompozicije, Pašara nas poziva da zastanemo, pogledamo i poslušamo – ne njega, nego sebe. To je umjetnost koja ne traži, nego nudi. A u vremenu u kojem su slike svuda, upravo je to ono što ih čini vrijednima.
Željko Bedić
