Izložba akademske umjetnice Ive Šarić "Krugorezi"

vrijeme: 13. rujna 2019. u 20 sati
mjesto: Mala dvorana Galerije Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor, Trg Matice hrvatske 6, Samobor

Na izložbi će posjetitelji moći razgledati izbor radova iz ciklusa Krugorezi, kojeg Iva Šarić kontinuirano stvara, razvija i širi posljednjih dvanaest godina. Radovi ukazuju na nevjerojatnu inovativnost i imaginaciju autorice.
Osnovni gradivni element je linija, dok temelj čini forma kruga često smještena na kvadratnu podlogu. Polje djelovanja tako postaje otvoreni plošni prostor unutar kojeg promjena ritma, zgusnutost formi, zasićenost boje,
te dinamika samih gradivnih elemenata iniciraju optičke podražaje i definiraju konačnu percepciju rada.

KRUGOREZI

Krug nema početak ni kraj, on predstavlja univerzalni simbol potpunosti, vječnosti i savršenstva. Njegova beskonačnost, savršenost i homogenost poslužila je kao idealna polazišna točka u istraživanju beskrajnih likovnih varijacija u radu Ive Šarić.

Grafička tehnika linoreza tako postaje područje likovnog eksperimenta u procesu kontinuiranog istraživanja mogućnosti strukturiranja i restrukturiranja osnovnog elementa – kruga. Svođenjem prikaza na likovnu bît utemeljenu na odnosima linija, boja i ploha otvara se mogućnost percepcije i doživljaja likovnog djela na temelju vibrantnih struktura čiji dominantan ritmički element definira konačan karakter pojedinog djela. Kontinuirano istraživanje praćeno eksperimentima čini sâm proces rada i njegov konačan ishod krajnje nepredvidljivim što ostavlja slobodan prostor za izmjene koje povremeno mijenjaju i početnu ideju. Svaki rad u konačnici predstavlja zaseban vizualni doživljaj čiju dinamiku određuje rekomponiranje osnovne zamisli.

Izbor radova iz ciklusa Krugorezi, kojeg Iva Šarić kontinuirano stvara, razvija i širi posljednjih dvanaest godina, ukazuje na njezinu nevjerojatnu inovativnost i imaginaciju. Osnovni gradivni element je linija, dok temelj čini forma kruga često smještena na kvadratnu podlogu. Polje djelovanja tako postaje otvoreni plošni prostor unutar kojeg promjena ritma, zgusnutost formi, zasićenost boje, te dinamika samih gradivnih elemenata iniciraju optičke podražaje i definiraju konačnu percepciju rada.

Unutar ciklusa pojedine serije radova dodatno razrađuju varijacije na temu kruga. Handoffset CMYK radovi sastavljeni od devet segmenata, izvedeni u grafičkoj tehnici linoreza i pečata definirani su jednom tematskom bojom: plavom, žutom, crnom ili crvenom. Podlogu čine kvadratni segmenti, dok krugovi predstavljaju akcente, ali ujedno i gradivne elemente obrisa kružnice čiju jezgru čini skup manjih krugova. Konačan karakter radu daje dominantna boja, dok ritam definiraju pečatom otisnuti manji krugovi koji čine strukturu kompozicije. Handoffset CMYK (C) i Handoffset CMYK (Y) zorno prikazuju kako djela sastavljena od istih gradivnih elemenata mogu rezultirati posve drugačijim ritmom i karakterom kompozicije.

Proces razmišljanja o novim kompozicijama sastavljenim od uobičajenih elemenata često rezultira radovima koji predstavljaju dvije varijante istog koncepta utemeljenog na sličnostima ili suprotnostima. Primjerice, manji akromatski linorezi kvadratne forme ostvaruju komunikaciju kroz ritam krugova u bijeloj, sivoj ili crnoj boji. Cijelo kretanje u radu Kompozicija A uravnotežuje bijela kružnica koja poput negativna prekriva dio unutar tamnog kvadrata. Manji bijeli krugovi se tek naziru kroz opnu kružnice, dok crni prodiru u prvi plan. Kompozicija B svojevrsni je antipod Kompoziciji A. Podloga kvadrata je svjetlija, veća je koncentracija bijelih krugova, a kružnica je pozicionirana ispod, a ne preko putanje crnih i bijelih krugova. Kompozicija B i Kompozicija R varijacije su istog koncepta utemeljene na sličnosti i zorno prikazuju koliki utjecaj boja i zasićenost podloge mogu imati na konačan karakter rada. Kvadrat sastavljen od četiri jednaka segmenta objedinjen je kružnicom u središtu kompozicije. Upliv jedne boje "oživljava" akromatsku paletu, pa tako plava boja dodatno potencira sivu podlogu što rezultira tonski usklađenom Kompozicijom B, dok u Kompoziciji R crvena boja akcentuira toplinu zemljanih tonova stvarajući dojam gušće zasićenosti rada.

Ritam likovnog djela smatra se najdirektnijom projekcijom umjetnikove ličnosti kazao je Matko Peić obrazloživši kako simetrija i proporcija svoju podlogu nalaze u racionalnom dijelu umjetnikove svijesti, dok ritam svoj korijen pronalazi u podsvjesnom dijelu umjetničke ličnosti i predstavlja osnovni puls ljudskog bića. Koliko je ritam doista važan kao najiskreniji dio likovnog djela govori rad Blue-S nastao u kombiniranoj tehnici linoreza i pečata. Djelo tonski objedinjuje crnu, sivu, plavu i bijelu boju, kvadrati su ispunjeni krugovima i kružnica je izmještena iz središta. Gusti ritam i blagi tonski prijelazi stvaraju vibrantnu višeslojnu površinu. Igra boja u kojoj su bijeli krugovi pozicionirani na crnoj pozadini, plavkasti tonovi na sivoj i crni na plavoj uravnotežuju cijelu kompoziciju dajući joj profinjenu i krajnje suptilnu, gotovo baršunastu notu vizualnog podražaja. Koliko je riječ o podsvjesnom osjećanju djela govori i činjenica da je autorica po završetku rada osvijestila poveznicu s istoimenim glazbenim stilom. Blue-S je sastavljen od 12 segmenata koji čine cjelinu kao što strukturu bluesa najčešće čini 12 taktova koji se ponavljaju. Kao što sâm naziv rada naznačuje, djelom dominiraju plavi tonovi, dok se blues temelji na uporabi "plavih nota". I kao što glazbenik osjećaje projicira u notne zapise, tako Iva Šarić koristi ritam kao izvornu projekciju vlastitog osjećanja koje prilikom stvaralačkog procesa prenosi u primijenjene likovne elemente.  

Zadržavajući se u polju istih gradivnih elemenata dolazi do promjene u samoj strukturi djela u radovima Red moves i Gra(y)vity of the rainy night. Podloga kvadratnog polja po prvi put ispunjena je gusto nanizanim linijama koje svojim međusobnim presijecanjem stvaraju jake nasuprotne silnice. Snažno gibanje unutar pojedinog kvadratnog segmenta uravnoteženo je formom kruga koji čini težište unutar kompozicije. Krugovi većih i manjih dimenzija, svjetlijih i tamnijih tonova određuju ritam stalnog kretanja unutar zgusnutog polja linija.

Stvaralački proces Ive Šarić iniciran istraživačkim nervom koji omogućuje izvornost u načinu izražavanja rezultirao je i mnogim interaktivnim radovima koji unutar sebe propituju mogućnost definiranja konačnog broja varijacija unutar jednog djela. Rad 27!4²⁷ je triptih sastavljen od tri metalne ploče i 27 kvadrata s grafičkim otiskom izrađenim u tehnici pečata. Naziv rada označava broj mogućih rekompozicija, a posjetiteljima je pružena mogućnost višestrukog preslagivanja segmenata unutar prezentiranih ploča. Početna pozicija prikazuje tri kruga u žutoj, crvenoj i plavoj boji koja su ispresijecana okomitim crnim linijama. Svaki krug je ispunjen mrljastim točkama boje. Većom ili manjom koncentracijom mrlja otvara se mogućnost oblikovanja volumena unutar kruga. Riječ je o interaktivnoj instalaciji koja je izvedena grafičkim postupkom, ali u konačnici poprima naglašeno slikarski karakter. Sličan primjer pronalazimo u radu RGB koji utjelovljuje vrhunac strpljivosti, ustrajnosti i dosljednosti u izvedbi sâmog djela. Široka lepeza boja zastupljena je kroz ponavljajući element kvadrata kao osnovnog gradivnog elementa slike. Obojeni kvadrati okomitim nizanjem razrađuju široku paletu tonskih raspona unutar jedne boje, dok objedinjeni u kružnicu unutar veće kružnice prekidaju očekivani kontinuitet, te tonski oblikuju volumen unutar volumena. Prezentacija nevjerojatne snage repetitivnosti, gustoće, kolorita, podražaja, optičke iluzije i bogatstva likovnosti koncentrirana je u ovom radu. Iva Šarić je djelo RGB u potpunosti izradila ručno, kvadrat po kvadrat, upotrebom grafičkih pomagala poput matrica i šablona. Ručni princip izrade čini ga jedinstvenim i neponovljivim umjetničkim djelom koje bismo mogli okarakterizirati kao sliku izrađenu klasičnim i eksperimentalnim grafičkim postupcima.

Svi predstavljeni radovi sadrže više vizualnih doživljaja temeljenih na suptilnim promjenama koje nisu uvijek na prvu vidljive, a često ovise o svjetlosti i kretanju promatrača. Pojedini radovi djeluju poput binarnih sustava, spleta matrica i kodova, odnosno tajnog pisma koje ostaje na promatraču da ga dekodira. Ovisno o angažmanu pojedinca samostalnom analizom niza detalja i optičkih podražaja moguće je u okviru kompleksnog i višeslojnog gledanja otkriti očekivanja i razočaranja, jednostavnosti i složenosti, ali i maksimalnu predanost i posvećenost autorice prilikom izrade prezentiranog ciklusa. U konačnici, "stvarnost slike je zrcalo misli", pa tako predstavljeni radovi zrcale život pretočen u vječnost prizora na grafikama koje su univerzalni odraz svevremenog.

                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Izložba slika Maria Tomasa „Relacije“

Muzej Mimara
10. – 22. rujna 2019. godine
Izvor: http://www.mimara.hr

Izložba slika „Relacije“ u Muzeju Mimara od 10. do 22. rujna predstavlja zagrebačkoj publici slikarstvo Marija Tomasa koji već četrdeset godina djeluje na hrvatskoj i europskoj likovnoj sceni. Tomas je predan slikarstvu i kao stvaraoc i kao učitelj koji darežljivo prenosi svoje znanje mladima na Academie Royale des Beaux Arts u Liegeu u Belgiji.

Jedini je Hrvat koji je predstavio svoje umjetničko djelo u jednoj od vodećih svjetskih aukcijskih kuća Dorotheum u Beču gdje je 2017. godine sudjelovao na skupnoj izložbi. Više od stotinu samostalnih i oko tristo skupnih izložbi u desetak europskih zemalja i SAD-u dalo je prigodu brojnim likovnim kritičarima da upoznaju Tomasov rad. Tako je renomirani talijanski likovni kritičar Achile Bonito Oliva, umjetnički direktor Venecijanskog bijenala 1993. godine, naglasio ljepotu lirike Tomasovog likovnog izričaja.

Za ovu prigodu izbor od tridesetak radova umjetnikovog djelovanja posljednjih nekoliko godina, napravio je prof. Stanko Špoljarić koji je i autor teksta kataloga izložbe.

***
Životopis / Biography
Mario Tomas rođen je 10. srpnja 1943. godine u Marinima. Slikarstvo i slikarske tehnike specijalizirao je kod prof. Mare Van der Brooma na Academie Royale des Beaux - Arts de Liege u Liegeu (Belgija). Član je HZSU-a (Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika) od 1972. godine, od kada ima staus samostalnog umjetnika. Također je i član HDLU-a (Hrvatskog i društva likovnih umjetnika). Od 1972. godine do danas priredio je više od 100 samostalnih i oko 300 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Belgija, Francuska, Italija, Srbija, SAD, Makedonija, Njemačka, Švicarska, Australija, Engleska).

Za svoj umjetnički rad dobio je niz velikih priznanja, a svakako je važno istaknuti „Plaketu grada Zagreba za slikarstvo", koja mu je uručena 1987. godine. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim kolekcijama i muzejima diljem svijeta. Uvršten je u Enciklopediju hrvatske umjetnosti. Živi i radi u Zagrebu.

Mario Tomas was born on 10 July 1943 in Marini. He has been painting continuously since 1975. Ha acquired technique whilst studying under Prof. Marc Van der Broom at the Academie Royale des Beaux-Arts de Liege in Liege-Belguiqe.

He has been a member of the Union of Croatian Artists - ZUH and a professional artist since 1972. Since 1976 until present days has had about 100 autonomous exhibitions in Croatia and abroad (London, Freiburg, Geneva, Rosdorf, Liege, Frankfurt...). He has also participated in numerous group exhibitions. He has been received a number of awards for his painting, e.g. the Certificate of the City of Zagreb for painting in 1987. Inserted in the Encyclopedia of the Croatian Art. His works are present in numerous private collections and Museums of Zagreb, Croatia and abroad. He lives and works in Zagreb.

Atelje:
Donje Svetice 79c // HR-10000 Zagreb
Ilica 13/1 // HR-10000 Zagreb
Telefon: 01/233 04 20 // Mobitel: 098/213 535
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

***
Godinama smo svjedoci likovne stvaralačke plodnosti Marija Tomasa, koja je odraz njegova opredjeljenja za slikanje kao vlastiti usud. Nesebično dijeleći ljepotu stvaralačkog s nama, dopušta nam uvid u svoj svijet. Često se u njemu pronađemo, s njim poistovjetimo, zahvalni što nas u svijet stvaratelja domaćinski prima.

Tomas ne podilazi trendovima, on traje i stvara u ozračju svoga nerva. Za njega umjetnost nema granice niti ograničenja, ali niti alternative. Ne svodeći umjetnost na spektralnu jedinicu, on u svakom novom ciklusu interpretira nove vrijednosti svojim prepoznatljivim rukopisom.

Za njega je umjetnost beskompromisno ustrajanje na postojanju, dakle slikanju. Ne može, niti želi, odvojiti sebe od sebe da bi se svidio krugovima koji ga žele uokviriti (ograničiti), pa bili to i kritičari, koji se lakše izražavaju pišući recenzije umjetnicima koji cijeli vijek slikaju ravne crte.

Srećom, ljudi ne znaju snijeti jaje, ali znaju što je mućak. Tomas se ne zadovoljava plošnim ziheraškim životarenjem, već vertikalno stremi visini. Ukratko, za Tomasa je slikarstvo (kako reče velika Vesna Parun) đinđa (turc.), dakle igra, ali ozbiljna igra.

Na slikama Maria Tomasa svjedoci smo toga. Boje plešu, ljube se i mire, zvone. Svaka povučena crta veseli se novoj, a svaka naredna grli prethodnu, i tako u beskraj. Sposobnost da na promatrača prenese silinu svojih emocija, posebno dolazi do izražaja u onim rješenjima gdje, odstupajući od realiteta vizije, ponire u subjektivnost duhovnih vrijednosti.

Tomas je lirik boje, pjesnik svjetla, znalac linije, majstor oblika, skladatelj harmonija. On je neizgovorenom dao oblik, naslućenom stvarnost, rastrganim emocijama pružio azil u prostorima mira, a povrijeđenim osjećajima otkrio sklad optimizma. Po riječima uvaženog Stephena Cranea (američkog pisca 1871. - 1900.), umjetničko djelo od stvaratelja čini stvoritelja, pridonoseći time konačnom stvaranju svijeta, vjerujući da svijet bez umjetnosti nije potpun. Kao što smo svi pozvani na svetost, pozvani smo i na stvaranje. No, samo se rijetki u tome okušaju, i pritom uspiju. Kao Tomas.

Zato, hvala Mariju Tomasu što se ne zatvara incestuozno u često viđene cehovske umjetničke svjetove, već nam dopušta s njegova izvora piti do utaženja, vjerujući u njegovu nepresušivost.

prof. Stanko Špoljarić