I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

Našu metropolu

U zelenom Gornjogradskom šetalištu

Krasi skulptura

 Poznatog nam

Hrvatskog pjesnika

Antuna Gustava Matoša.....

I u mojem gradu Sisku

Na šetnici uz rijeku Kupu

Smještena je reprika

Matoševe skulpture

Skulpture čiji je autor

Poznati hrvatski kipar

Ivan Kožarić,

Upravo rodom iz

Naše Petrinje,

Naše stradale

 Banovine ......

Stoga, skulptura Matoša

U ovim teškim danima

Za Sisak,

Za rodnu Kozarićevu

Petrinju

I ostale gradove Banovine

Stradale u potresu,

Ima za sve nas

Posebno simbolično

Značenje.

Ovu sklupturu doživljavamo

Uz prisjećanje djela poznatog

Pjesnika Matoša,

Na posebno dirljiv i

Osebujan način.

Vidimo ga kako sjedi na klupi,

Prekriženih nogu,

Zagledan u gradsku šetnicu

I rijeku Kupu koja

Nemirno žubori.

Sjedi Matoš mirno,

Sjedi bezbrižno

Rukama zabačenim

Iza sebe

Lagano oslonjenim

Na naslon klupe.....

Promatra šetače,

Kojima je osmijeh

Zamro na licu

Ljude koji su zamišljenim

Pogledom zagledani

Negdje u daljinu .....

Ni sami ne znajući

Kuda .....

Onako usput im pogled skrene

Na rijeku koja svojom

Svježinom i ljepotom

Donosi malo

Mirnoće u njihove duše.....

Realnost je tu,

Jer iza Matoša

Koji mirno sjedi

I Kao da želi sročiti

Stihove kojima

Bi barem donekle

Umirio uznemirene

Ljudske duše ......

Duše kojima bi prenio

Misli ohrabrenja za

Sve ono zlo što se

Prostire iza njegovih leđa......

Sve one trake kojima su

Obilježena

 Srušena i oštećena

Zdanja, pročelja

Zabatni zidovi

Domova ovih ljudi

Ljudi koji su u jednom,

Iznenadnom trenutku

Izgubili osmjeh.....

Upravo Matoš,

kao jedan od najboljih

Hrvatskih književnika

Znao je prodjeti u ljudsku dušu,

Znao je prepoznati i

Isčitati životnu stvarnost,

Ljudsku bol i

Sve to pretvoriti u

Poeziju koja je donosila

Smiraj uznemirene duše.....

Čutio je prirodu,

 Njezinu tišinu,

Pejzaže prelijepe

Nam Domovine

Koju je opjevao

Nebrojeno puta.....

Poznat po ljubavnim

Stihovima ,

Po misaonim,

Duboko izraženim

Emocijama

Ostati će zauvijek

Zapamčen po

Svojim djelima

Pjesme kao

 Jesenje veče ,

U travi ,
Utjeha kose ,

Notturno,

Gospa Marija su

Samo djelić blaga koje

Nam je ostavio

Izražavajući svoje

Duboke i istinske emocije .

Eto, sada i dalje sjedi

Naš pjesnik Matoš....

Nasuprot rijeke Kupe

Gledajući u nju i

Svojim raširenim rukama

Brani naš grad i našu

Banovinu od tuge

Koja se nad njima

Nadvila .

On zaklanja svojim tijelom

Ruševine i time

Daje do znanja da će

Jednog dana sve postati

Ružna prošlost.....

Ali treba vjerovati i

Treba ustrajati u toj nadi

Jer upravo on pod

Tamom noći žudi za jutrom

Kada će sunce i njegov

Pogled uprt u njega i

Ruke raširene i oslonjene

Na klupu

Usmjeriti „svjetlost i nadu“

Za naše bolje

Sutra .....

Čitajući njegove pjesme

Gledajući njegovu sklupturu

Možemo zamisliti da nam

Upravo to želi reći ,

Da nam to želi poručiti.......

Gordana Sedmak Jednačak