Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Skupna izložba  slika “ Ples boja - Dance of colours“

 

ples boja 2021 web

mjesto:  galerija Slovenskog doma, Masarykova 13, Zagreb

vrijeme: 06.10.2021. u 17 sati

 

Zagrebačku jesen 2021. godine obilježiti ćemo sa zanimljivim likovnim događanjima, od kojih to svakako jeste i izložba ''Ples boja'' u galeriji Slovenskog doma u Zagrebu, gdje će se predstaviti umjetnici okupljeni oko portala Ludvig dizajn (https://www.ludvig-designe.com/) sa slikama različitih poetika, u kojima prevladavaju motivi iz prirode, uz urbane vedute i nešto apstraktnih slikarskih izričaja, unutar kojih se materijalna realnost transformira u odnosima čistih likovnih elemenata, boja, linija i ploha. Na prijelazu godišnjih doba kada krećemo prema tamnijoj polovici godine uz obilje jesenskih plodova, slikari/ice ponovo se vraćaju prirodi kao najdubljem izvorištu svoje inspiracije, da bi nas povezali sa rijekama, jezerima i morskim uvalama gdje se nebo odražava u vodi, a voda se poigrava sa svjetlošću, od dubokog plavetnila i bjeline raspršenih kapljica prema tamno ljubičastim tonovima mokrih ulica, kojima se vraćamo nakon ljetnih putovanja.

Neke autorice poput Alenke Tominac, Danice Kuštrak i Branke Toplek posvetile su se realističnim prikazima svojih motiva kroz mnoštvo precizno ocrtanih detalja: sjene na snježnoj površini što prekriva oranice uz vodu (Tominac), strukture biljaka i lišća u zlaćeno zelenoj dolini (Toplek), bjeličaste tipke na klaviru drugačije tonirane nego pregibi bijele haljine na slici Danice Kuštrak, koja teži tonskim definicijama jasno odjeljenih velikih ploha boje, uz kontrast tamne i hladne pozadine sa mekoćom ženske puti u prvom planu.

Gordana Marijić na svojoj slici prikazuje susret pjenušavog mora što se razbija o stijene, slikarska gesta je tu nemirnija, voda i kamene litice imaju svoj karakter koji prosijava kroz namaze boja u skladnom prožimanju, dok nam Ana Sušec prikazuje kišni sumrak u gradu u kojemu sve treperi i rastače se pod svjetlom uličnih svjetiljki. Andrea Stanić u zamršenom klupku točkastih poteza prepletenih sa mrežom tankih linija predstavlja nam unutarnje strujanje i emocionalni doživljaj olujnog elektriciteta, dok Biserka Biba Ladišić i Bosiljka Dajić u kubističkim apstrakcijama definiraju neki svoj imaginarni prostor, također zasićen bojama koje se prelamaju kroz geometrijske oblike.

Delikatni ples boja pronalazimo i u cvijetnim krunama Davorke Radočaj i Zvjezdane Žužić, u prikazu elegantne dame sa rukavicama, maramom i naočalama na slici Žarka Radovanovića, u fantazijskom prizoru grada koji se uzdiže iz blijedo narančaste izmaglice na slici Vere Antolić, u sjetnim vedutama Vesne Zvonarević i Snježane Bilandžić, gdje nam autori/ice, svaki sa svojom odabranom paletom približavaju različite emocije poput nostalgije, nejasne čežnje za dalekim prostorima i romansama koje blijede sa titravom svjetlošću kasnog ljeta.

Marija Tokić nas tako vraća i u vrijeme naše mladosti, kada smo prolazili starim Cvjetnim trgom na kojemu je mnoštvo šarenih buketa ispod crvenih suncobrana tvorilo živopisne kulise za naše susrete ispred kina, dok nas slap Doroteje Meštrović također podsjeća na neki stari bajkoviti prizor, kada zastajemo zadivljeni pred silama prirode i puštamo da nas obuzmu kroz hladnu koprenu vode. Boje se nalaze u elementima, zapljuskuju nas ritmom kroz rascvjetane obale riječice na slici Dušice Božić, u tmurnim sivoplavim oblacima koji natkriljuju zlatno ''Panonsko more'' Đurđice Pirkić, u kontrastu plave odjeće i žutih suncokreta na slici Irene Sare Mraz, "Moj Van Gogh", u maštovitoj kompoziciji Ivne Grgić sa malim otokom usred tirkiznog mora i detaljima naplavina, sipine kosti, pijeska, špage i oblutaka, uklopljenih u tkivo slike.

Paleta vibrira i u zagasitom tunelu na slici Marije Hečimović, ''Buđenje'', koji nam približava boje zemlje i uvelog lišća u prvom planu, dok se kružno kovitla prema svjetlijoj dubini, u spontanoj istraživačkoj gesti Nele Stamenović sa kojom autorica gradi udaljeni plavi most u centru kompozicije što povezuje planove i dimenzije imaginarnog pejzaža, u jesenjim impresijama Sonje Papuge, gdje se u tehnici enkaustike formiraju jezgre i obline crvenkastih plodova i lišća, u zarđalom lancu i njegovoj sjeni što pada preko glatke površine vode na slici Valentine Dujele, kao i na slici Zorana Hercigonje, na kojoj se kroz ekspresivan crtež ukazuje stilizirani grad, protkan crvenim, ljubičastim i crnim detaljima u konstrukcijama njegovih građevina.

Svečanost jeseni, svečanost boje ---- slikari su uvijek sami i slobodni u svom stvaralačkom procesu, a kada se sve te slike stave na okup, one nam pričaju priče o svakodnevici viđenoj iz drugačije perspektive, kada uočavamo čaroliju u malim detaljima, ali i u širini nebeskog prostranstva, tepihu od trave, poljima pšenice što talasaju na vjetru i pod uskovitlanim oblacima. Tada nam se čini da je svaka od tih slika neko intimno svetište njezinog autora/ice, gdje se slavi život, igra sjena i svjetlosti, raznolikog kolorističkog spektra iz kojega izranjaju oblici nijansirani jutarnjom svježinom, da bi se na kraju dana ponovo rasplinuli u svemirskim prostranstvima, između zbilje i snova, dok umjetnici dišu i postoje kroz svoje oslikane doživljaje.

mr. art Krešimira Gojanović

Autori:
Alenka Tominac, Ana Sušec, Andrea Stanić, Biserka Biba Ladišić, Bosiljka Dajić, Branka Toplek, Danica Kuštrak, Davorka Radočaj, Doroteja Meštrović, Dušica Božić, Đurđica Pirkić, Gordana Marijić, Irena Sara Mraz, Ivna Grgić, Marija Hečimović, Marija Tokić, Nela Stamenović, Snježana Bilandžić, Sonja Papuga, Valentina Dujela, Vera Antolić, Vesna Zvonarević, Zoran Hercigonja, Zvjezdana Žužić, Žarko Radovanović

Nužne epidemiološke mjere i preporuke možete pročitati na:

https://www.koronavirus.hr/ogranicavanje-okupljanja-i-druge-nuzne-epidemioloske-mjere-i-preporuke/961

 

  • branka toplek ljetni dan 30x35 cm ulje na platnu
  • biserka biba ladisic 50x40 akril na platnu
  • alenka tomac -dobra - akril na platnu - 40 x 60 cm
  • andrea stanic oluja boja 50x100 cm ulje-akril na platnu
  • bosiljka dajic 60x80  akril na platnu apstrakcija 2021
  • ana susec suhi pastel 50x60 u bojama kisnih kapi
  • durdica pirkic panonsko more akril na platnu 50x40
  • irena sara mraz moj van gogh ulje na platnu 40x60
  • vera antolic nerodjeni grad ulje na platnu 50x70
  • davorka radocaj suncokreti ulje na platnu  40x50cm
  • snjezana bilandzic zaboravljen  akril na platnu 50x70cm
  • marija tokic stari cvjetni 70x60 ulje
  • dusica bozic budjenje 50x70 cm akril na platnu
  • marija hecimovic budjenje akril-ulje na medijapanu 70x70
  • danica kustrak pijanistica ulje na platnu 70x100
  • doroteja mestrovic slap akril na platnu 40x50 cm
  • ivna grgic sva lipota ovog svita u moju valu je stivana 50x36 cm kombinirana
  • valentina dujela ravnoteza 50 x 70 cm akrilne boje
  • sonja papuga jesenja impresija enkaustika 56x43
  • nela stamenovic most ulje na papiru 210x297
  • gordana marijic sjecanje na ljeto akril na platnu 50x70 cm kombinirana tehnika
  • zoran hercigonja gord 60x40 lakovi za metal
  • zarko radovanovic ljeto akril na platnu 50x70cm
  • vesna zvonarevic u tisini mora ulje na platnu 45 x 60 cm
  • zvjezdana zuzic zaboravljeni buket 40x30, akril na kasiranom platnu

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Izložba Vlatke Bauer "BEZUVJETNA LJUBAV – MAJKE SVIJETA"

vrijeme: 24.09.2021. u 19:00 sati
mjesto: Izložbeni prostor POUVG-a, Zagrebačka 37, Velika Gorica

 

Izložba Vlatke Bauer

Izložbu će otvoriti magistar Ante Živković Fošar.

Izložba ostaje otvorena do 7. 10. 2021.

 

Izložbom Bezuvjetna ljubav – Majke svijeta autorica Vlatka Bauer nesebično dijeli s nama svoj umjetnički opus ispunjen ljubavlju. Tematska okosnica ovog ciklusa je propitivanje ljubavi dvoje bliskih bića, majke i djeteta. Radovi su maštoviti, univerzalni, nadahnuti simbolikom i mistikom, kao npr. prikaz anđela čuvara koji može simbolizirati i majku koja danonoćno bdije nad svojom djecom. Na nekim radovima vidimo strahote razaranja autoričinog rodnoga grada, Vukovara, dramatičnim odnosom crvenih i crnih mrlja kao naznaka tragedije, nevolje koja je zadesila čovjeka. U ovom slučaju crvena boja koja simbolizira krv, stradanje, patnju, ujedno simbolizira i ljubav te ne osjećamo depresiju, tugu i mržnju, već naprotiv, prikazana majka s djetetom simbol je nade, ljubavi i vjere u bolje sutra. (Mr. sc. Ante Živković Fošar)

 

Vlatka Bauer rođena je 1982. godine u Vukovaru, gdje je živjela do 1991. godine, a sada živi i stvara u Krapinskim Toplicama. Široki opus njenog likovnog izražaja spaja slikarstvo, kiparstvo te osebujan izražaj mozaika u pijesku. Sudionik je mnogih likovnih akcija i donacija. Sudjeluje na međunarodnim likovnim kolonijama i izložbama te izlaže skupno i samostalno. Njezina specifičnost je unikatnost koja je prepoznata i izvan naših granica, tako da se njezini radovi nalaze u privatnim kolekcijama diljem Europe, Australije, Kanade, Amerike, Tasmanije, Rusije i Indije.

Izvor: http://www.pouvg.hr

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Eugen Varzić, The End, samostalna izložba u Gradskoj galeriji Labin

Eugen Varzić, The End, samostalna izložba u Gradskoj galeriji Labin

  1. rujna – 16. listopada 2021.

Kustosica izložbe: Sonja Švec Španjol, mag. hist. art

Izložba The End Eugena Varzića održava se u Gradskoj galeriji Labin u razdoblju od 24. rujna do 16. listopada 2021. godine.

Labinskom izložbom, prikladnog naziva „The End“ označava se kraj izložbenog puta ovog ciklusa radova, a ujedno je to i posljednja izložba Gradske galerije Labin u ovoj izložbenoj sezoni, čime se prirodno zaokružuje jedna cjelina i završava još jedno u nizu stvaralačkih poglavlja umjetnika i Galerije.

Varzić je ostvario brojne inozemne uspješnice i stvorio prepoznatljivost svojih radova karakterističnim stilskim leksikom i izvedbenom kvalitetom. Umjetnik je koji je po diplomiranju na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine, izlagao radove na skupnim i samostalnim izložbama diljem europskih umjetničkih centara i šire.

Prema riječima kustosice izložbe Sonje Švec Španjol: važno je istaknuti kako je zabilježeni kadar, tj. selekcija fotografija, tek ishodišna točka iz koje Eugen Varzić stvara djelo. Naime, autor bira lica koja mogu ispričati njegovu priču, ali izbjegavajući pritom doslovno tumačenje. Hrabri pojedinci tako postaju glavni akteri u eksperimentu pri čemu umjetnik modele stavlja u različite uloge, fotografira ih i kroz komunikaciju i gestikulaciju prima njihovu energiju i upoznaje osobnu priču. Vizualna polazišna točka se razvija i postaje kompleksnija tijekom samog procesa izrade djela tako što Eugen Varzić u ispričanu priču utkiva vlastiti sadržaj oblikujući pritom jedinstveni kontekst i misao. U konačnici, autor, kako sâm ističe, slika život. (isječak iz predgovora Sonje Švec Španjol u katalogu izložbe)

Izložbu The End u Gradskoj galeriji Labin moguće je posjetiti od petka, 24. rujna, uz napomenu da otvorenju može prisustvovati maksimalan broj od 50 osoba, vodeći se preporučenim epidemiološkim mjerama.

Radno vrijeme Gradske galerije Labin:

radnim danom 10.00 – 15.00, subotom 10.00 – 13.00, nedjeljom zatvoreno.

Izložba je realizirana uz potporu Grada Labina, Pučkog otvorenog učilišta Labin te Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

  • 30
  • 15
  • 20
  • 01


THE END

"Lica su poput knjiga. Životni vijek ispunjava lice, ta nemilosrdna plima života, i prije nego što se voda povuče, zabilježim sve u boji."

Eugen Varzić

Nakon velebne izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik na kojoj je Eugen Varzić predstavio bogati opus nastao u periodu od 2016. do 2021. godine, radovi na izložbi "The End" čine intimnu selekciju djela nastalih isključivo za vrijeme trajanja lockdowna.

Pandemija COVID-19 globalno je promijenila dinamiku cijelog svijeta, a život kakav smo poznavali doslovce je stavljen na čekanje. No, unatoč brojnim negativnim posljedicama, lockdown nas je primorao da "zastanemo i pomirišimo cvijeće". U jurnjavi za velikim ciljevima i željenim dostignućima često smo znali zaboraviti na ono najvažnije – kako živjeti. Lockdown nas je doslovce nagnao da prestanemo juriti glavom bez obzira i obavljati poslove po inerciji te nas potaknuo da sagledamo vlastiti život, obitelj i prijatelje te da sve ono što imamo, materijalno i nematerijalno, ne uzimamo zdravo za gotovo već cijenimo svaki trenutak, posve svjesni činjenice kako u novonastalim okolnostima doslovce sve može nestati preko noći.

U kontekstu plodnog i bogatog djelovanja Eugena Varzića, pandemija se negativno odrazila na umjetnikov rad kroz odgađanje niza planiranih domaćih i inozemnih projekata, ali je istovremeno otvorila mogućnost razrade vlastite slikarske priče. Naime, u posljednje dvije godine života u izmještenim okolnostima Eugen Varzić nije prestao sa svojim umjetničkim djelovanjem već je promijenio pristup i predano nastavio s radom. Nove okolnosti koje je donijela svjetska pandemija formirale su novu viziju svijeta, nova pravila i nove načine komunikacije, interakcije, druženja i razmjene informacija, dojmova i mišljenja. Vrijeme lockdowna Eugen Varzić je iskoristio za svakodnevno slikanje, dok je nametnuta izolacija išla na ruku umjetniku, jer je samoća nužna za stvaranje, a sâm stvaralački proces uvelike je pomogao autoru u distanciranju od šuma krajnje kontradiktornih i negativnih vijesti te informacija kojima smo bili izloženi na dnevnoj bazi. I dok su nove tehnologije i društvene mreže omogućile maksimalnu virtualnu povezanost i umreženost, Eugen Varzić je nastavio stvarati i komunicirati primarno putem svojih djela.

Dok je u ranoj fazi predstavljenog ciklusa odabirao i slikao nepoznate ljude koje bi pronašao putem društvenih mreža, u vrijeme pandemije, umjetnik se fokusirao na obitelj, prijatelje i poznanike koje bi pozvao u svoj atelje i fotografski zabilježio njihova lica koja bi potom, u daljnjem radu, postala ishodišna točka za nastanak novog djela. Promjena u pristupu i selekciji modela se itekako osjetila u konačnom radu. Slike s početka ciklusa predstavljaju bilješku često nepoznatih pojedinaca pri čemu je autor sâm utkivao značenja i sadržaj na temelju pruženih vizualnih odnosno fizičkih smjernica, no odabirom članova obitelji te poznatih i bliskih osoba kroz druženje i interakciju u stvarnom, a ne virtualnom prostoru, otvorio se posve novi svijet u kojem umjetnik upija energiju, pamti izraženu mimiku lica i fotoaparatom bilježi željeni kadar te u rad utkiva osobnost, priču i sadržaj koji se realizirao prilikom druženja u ateljeu.

Važno je istaknuti kako je zabilježeni kadar tj. selekcija fotografija tek ishodišna točka iz koje Eugen Varzić stvara djelo. Naime, autor bira lica koja mogu ispričati njegovu priču, ali izbjegavajući pritom doslovno tumačenje. Hrabri pojedinci tako postaju glavni akteri u eksperimentu pri čemu umjetnik modele stavlja u različite uloge, fotografira ih i kroz komunikaciju i gestikulaciju prima njihovu energiju i upoznaje osobnu priču. Vizualna polazišna točka se razvija i postaje kompleksnija tijekom samog procesa izrade djela tako što Eugen Varzić u ispričanu priču utkiva vlastiti sadržaj oblikujući pritom jedinstveni kontekst i misao. U konačnici, autor, kako sâm ističe, slika život.

Stara narodna poslovica kaže kako je "spoznaja sebe početak mudrosti", a spoznati sebe, te oblikovati pojam o sebi putem vlastitih misli i vjerovanja zahtijeva direktno okretanje k vlastitosti u cilju istraživanja sebe iznutra prema van. Jedan od rijetkih primjera autoportreta na ovoj izložbi je rad "First days of madness" koji svjedoči o procesu samospoznaje. Autoportret, koji se multiplicira dok glavni centralno pozicionirani lik s krunom na glavi prati niz drugih, manjih, nestajućih i nastajućih interpretacija s dijapazonom najrazličitijih izraza lica, progovara o nizu emocionalnih i duševnih stanja koje je pojedinac sposoban proći i proživjeti u izvanrednim okolnostima. Riječ je o najintimnijim spoznajama do kojih možemo dospjeti ponirući u dubine vlastitih misli, osjećaja i djelovanja, a prolazeći taj proces kroz komunikaciju sa samim sobom, ali i s modelima i njihovim osobnim pričama, Eugen Varzić doista slika život u njegovoj iskrenosti i ogoljenosti s ciljem izmještanja promatrača izvan vlastite komfor zone i navodeći ga na niz pitanja koja je i autor sâm sebi postavio, a odgovore je pronašao kroz proces stvaranja.

Portreti su većinom frontalno pozicionirani s direktnim pogledom u promatrača. Čak i kada je glava blago uzdignuta ili u poluprofilu, kontakt očima je prisutan, a široka paleta izraženih mimika lica neverbalno komunicira s promatračem kroz utjelovljene emocije, stanja i razmišljanja. Autor najčešće odabire krupni kadar pri čemu u fokus stavlja ključni segment lica dok se preostali dio nastavlja u misaonom procesu promatrača. Portreti variraju od krajnje mirnog lica i usmjerenog fokusiranog pogleda (Yohanan Ha'Matbil, Merjema, Last Nights, Crossfade, Sleeples Angel, Star of the Sea, Rock and Roll) pa sve do vrlo često maksimalno potencirane mimike i gestikulacije modela (Davide, Sirens, Coming back to life, Heroin). Široki raspon interpretacija nastavlja se kroz akromatske i krajnje minimalističke prikaze (Bella Ciao, Christian, Missed) preko gotovo monokromatskih rješenja s pojedinim akcentom u drugoj boji (Last lights, Testamatta, Crossfade, Star of the Sea) pa sve do potpuno kolorističkih ekspresija (Merjema, Sirens, Heroin). Bogatstvo boja, oblika i različitih tekstura izraženih kroz odjeću, šminku i modne dodatke čini svojevrsnu likovnu i značenjsku nadopunu utjelovljenog karaktera i interpretirane priče. U usporedbi s ranijim portretima razvidno je bogatstvo prenaglašene šminke, nakita, tetovaža i ostalih elemenata koji obogaćuju priču, odmiču se od realnosti te grade vlastiti svijet mogućnosti i doživljaja zadirući u ono podsvjesno i potisnuto. I dok su nekada davno u povijesti službeni portreti označavali status, ugled i poziciju moći u društvu, portreti Eugena Varzića su slobodni, iskreni, eksperimentalni te prikazuju drugu stranu naše ličnosti – ne samo onu pristojnu i uglađenu tj. svojevrsnu masku koju nosimo i s kojom nastupamo u javnosti, već i onu otkačenu, opuštenu, šašavu, smiješnu, ironičnu, razočaranu, tužnu, rezigniranu, ljutu, melankoličnu, zamišljenu, buntovnu, vrckavu, drsku i zaigranu stranu… tj. sva lica i sve slojeve osobnosti koji nas čine jedinstvenim.

S jedne strane, radovi su svojevrsna nostalgija za prošlim vremenima koja pamtimo po upoznavanjima, druženjima i stjecanju novih iskustava prožetih osjećajem bezbrižnosti i slobode. Većina modela nosi auru izlaska iz mraka tj. izlaska iz glasnih i zadimljenih prostora klubova kojih više nema u ovom "novom" svijetu. Elementi poput šminke, nakita i odjeće bunt su protiv velikog sociološkog problema nastalog u doba pandemije, a koji je ponajviše pogodio mlade zakinute za najljepše doba odrastanja uz glazbu, izlaske, prve simpatije i ljubavi. Kao model za interpretaciju emocija i bunta mladih Eugen Varzić najčešće uzima kćer kao simbol današnje mladeži koja odrasta zatvorena i lišena ljudskog dodira i socijalne interakcije. Kroz niz radova interpretiran je gnjev i ljutnja mladih te žudnja za životom koja je preko noći blokirana. I dok "Last Lights" likovno dočarava atmosferu posljednjih svjetla prije jutra reflektirajući se na licu osobe koja izlazi iz noći, monokromatski rad "Crossfade" ide i korak dalje te predstavlja psihološki trenutak prelaska iz čiste sreće i zadovoljstva u tugu tj. transformaciju do koje dolazi kada mladež uronjena u noć i njegove magične čari s jutrom i dolaskom svjetlosti napušta taj opijajući svijet. Iako se radovi referiraju na stanje preobraženog svijeta, oni istovremeno govore o ljudskosti, životu, mladosti, starosti, nadi, težnjama i mogućnostima. Valja istaknuti i rad "Future" koji, kao što sâm naziv govori, interpretira viziju budućnosti kako ju vidi autor. Iz mraka izranja zelenkasto-plavičasto hladno osvjetljeno lice. Oči kao zrcalo duše zrcale našu budućnost. Ona je krvava, bremenita i ogoljena te kao takva razbija iluzije koje uporno nastojimo izgraditi te nas potiče na realno sagledavanje onoga što nas čeka.

Uz niz portreta i pokoji autoportret, valja se referirati i na stalno prisutne pejzaže u opusu Eugena Varzića. Pejzaž u autorovom djelovanju najčešće predstavlja svojevrsnu stanku tj. misaonu pauzu u procesu završetka jednog i nastanka idućeg ciklusa radova. Noćni prizor krajolika osvjetljenog automobilskim svjetlima uz cestu, kao što i sâm naziv kaže, obilježava trenutak povratka kući, dok rad "Life" kroz krajnje prigušene, mračne crno-sive tonove uz tek povremeni priliv crvenkaste boje prikazuje pogled iznutra prema van. Kroz poluotvoreni prozor, ali i rešetke gledamo prirodu. Ona je tako blizu, a opet tako daleko. Priroda koju percipiramo kao povratak samima sebi u situaciji svjetske pandemije i konstantni poziv da "ostanemo doma" djeluje kao nedostižni san.

Ono što intrigira kod ciklusa "The End" interpretiranog kroz temu portreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivog rukopisa i odražavanja duha vremena, jest način na koji umjetnik percipira samog sebe. "Ne pripadam baš nigdje. Barem se tako osjećam, a osjećaj je savršen. Nema ladice u koju ću biti utrpan..." riječi su kojima Eugen Varzić definira sebe, ali i modele koje odabire za svoje slike. Oni su atipični, karakterni i međusobno posve različiti čime autor ističe bogatstvo i raznolikost ljudskosti. Kao što samopoimanje poput "mentalnog ogledala" odražava kako sami sebe vidimo, tako i Eugenovi portreti nisu samo puki skup fizičkih osobina. Oni odražavaju emotivna stanja, želje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. Pojedinac je često razapet između realnosti, želja i očekivanja, odnosno onoga što on zaista jest, onoga što bi želio biti i onoga što drugi očekuju da bude. Svaki pojedini portret je jedna priča, jedna stranica intimnog dnevnika autora, a ona uvelike ovisi o unutarnjoj dinamici portretirane osobe – hoće li se prikazati u obličju u kojem nastupa prema okolnom svijetu ili će dopustiti promatraču uvid u vlastiti proces vrednovanja samog sebe.

Radovi Eugena Varzića nisu umirujući već iniciraju i potenciraju kretanje, angažman te razmjenu misli i dojmova. U njima se ne krije konačni odgovor već poticaj za razvoj, kretanje i izmještanje iz sigurnog i poznatog te otisnuće u nepoznato. Jer svaki kraj je ujedno i novi početak.

Naziv izložbe "The End" ne označava doslovce kraj, već promjenu. Svaki proces, pa tako i ciklus radova, ima svoj razvojni tijek. "The End" je nastao u izvanrednim okolnostima te je iznjedrio i zabilježio jedinstvenost i specifičnost situacije u kojoj smo se našli kao pojedinci, ali i kao čovječanstvo. Svakako će biti zanimljivo ponovno promotriti, upiti i sagledati ovaj ciklus kako vrijeme bude odmicalo i kada ćemo moći s distancom upiti njegov sadržaj u koji smo trenutno i sami u potpunosti uronjeni.

                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Stranica 1 od 138

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA