Izložba slika Stefana Pašare "Vizija"

vrijeme: 4. travnja. u 19 sati – 4. svibnja. 2025

mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb
pozivnica Stefan Pasara web1

U suvremenom vizualnom krajoliku, gdje se umjetnost sve češće svodi na konceptualni spektakl ili ironičnu distancu, izložba "Vizija" Stefana Pašare pojavljuje se kao tiha, ali snažna afirmacija jedne drugačije estetike. Ovdje se ne radi o pukoj vizualnoj atrakciji ni narativnoj jednoznačnosti, nego o unutarnjoj potrebi da se boja, forma i pokret pretoče u prostor osobne refleksije. Pašara, samouki slikar koji je slikanju pristupio relativno kasno, razvio je autentičan i izrazito intuitivan slikarski jezik koji se može promatrati kao odgovor na potrebu za unutarnjim mirom i uravnoteženjem u svijetu buke i brzine.

Rođen 1966. u Beču, Pašara je slikanjem počeo baviti prije desetak godina, iz osobne potrebe i poticaja obitelji. Ono što je počelo kao terapijski oblik izražavanja, ubrzo se pretvorilo u duboku posvećenost likovnom mediju. Njegova umjetnost nije akademski oblikovana ni stilistički uniformirana, već organski izrasla iz emocionalnog naboja, potrebe za povezivanjem s vlastitim unutarnjim pejzažima i svijetom koji ga okružuje. U tom smislu, Pašara ne gradi slike iz teorije nego iz iskustva. Njegova paleta je iskrena, ponekad sirova, ali uvijek komunikativna. Ono što gledatelj prepoznaje u njegovim djelima nije konkretan motiv, već vibracija osjećaja, titranje stanja koje se ne može izreći riječima.

Stilski, Pašarin opus najbliži je apstraktnom ekspresionizmu i geometrijskoj apstrakciji, s čestim osloncem na simboliku boja i ritam kompozicije. Njegove slike nisu rezultat promišljene kalkulacije, već često refleks spontanog gestualnog izraza. Koloristički intenzivne, često bazirane na kontrastima toplih i hladnih tonova, one u promatraču bude senzaciju kretanja i energije. Često koristi akril kao tehniku, što mu omogućava brzinu i slojevitost rada, ali i eksperimentiranje s teksturama i tehnikama kao što je pouring art. Pašara se ne boji boje, ne boji se prostora ni praznine; naprotiv, koristi ih kako bi naglasio dinamiku unutar slike i stvorio napetost između reda i kaosa, strukture i slobode.

Jedna od posebnosti njegovog pristupa jest odnos prema kompoziciji. Bilo da je riječ o strogo definiranim geometrijskim oblicima poput trokuta i krugova, ili pak o slobodnim formama koje se izlijevaju po platnu, kompozicija u njegovim radovima nikada nije statična. Ona uvijek sugerira pokret, promjenu, procese koji su u tijeku. Tako, slike ne funkcioniraju kao zatvorene cjeline nego kao prostori u kojima se nešto odvija. One pozivaju na ulazak, na gledanje iznutra, na osobno čitanje.

Motivi koje koristi nisu figurativni u klasičnom smislu, ali nose snažnu simboliku. Krugovi, trokuti, eksplozije boja, planetarne sfere, pukotine svjetlosti – sve to su arhetipski oblici koji prizivaju univerzalna značenja. U njegovim radovima vidljiv je pokušaj da se vizualnim jezikom dotakne ono što je teško artikulirati: emocije, prisutnost, tišina, ravnoteža. Postoji gotovo meditativna komponenta u njegovom slikarstvu, koja se oslanja na kontemplaciju i pažljivo promatranje, a ne na brzu percepciju.

Ne može se ignorirati ni egzistencijalna dimenzija Pašarinog slikarstva. Svaki rad djeluje kao zapis osobne borbe, pokušaj da se uspostavi red u svijetu koji često izgleda kao niz slučajnosti i pukotina. Njegove slike ne nude odgovore, već postavljaju pitanja, i upravo u toj otvorenosti leži njihova snaga. Umjetnik ne pretendira na univerzalne istine, već nudi vlastitu, osobnu verziju svijeta – onu u kojoj je umjetnost most između unutarnjeg i vanjskog.

Izložba "Vizija" okuplja radove nastale u posljednjih nekoliko godina, u kojima se može pratiti razvoj autorovog likovnog izraza. Iako tematski različite, slike povezuje zajednička nit: potraga za smislom kroz likovni izraz. U tom kontekstu, naziv izložbe nije slučajan. "Vizija" označava ne samo ono što se vidi, nego i ono što se naslućuje, sanja, osjeća. To je prostor između stvarnog i mogućeg, između forme i njezine dekonstrukcije. Pašara tim prostorom vlada intuitivno, bez opterećenja pravilima, što njegovoj umjetnosti daje autentičnost i emocionalnu dubinu.

Važno je spomenuti i kontekstualnu vrijednost ovakvog pristupa u hrvatskom (i širem) umjetničkom prostoru. U vremenu kada je suvremena umjetnost često preplavljena teorijskim konstrukcijama i ironijskim odmicanjem, Pašarin rad nudi iskrenu, gotovo arhaičnu vjeru u snagu slike. On ne pokušava impresionirati, već komunicirati. Njegova djela ne nameću, nego pozivaju. Ta otvorenost i skromnost čine njegovu umjetnost posebno vrijednom, jer se temelji na čovjekovoj osnovnoj potrebi za izražavanjem i povezivanjem.

Stefan Pašara nije slikar koji želi govoriti umjesto promatrača. On radije šuti, povlači se i pušta platno da progovori. U tom smislu, njegova umjetnost nije završena, nego otvorena; nije deklaracija, nego ponuda. Kroz svoje boje, forme i kompozicije, Pašara nas poziva da zastanemo, pogledamo i poslušamo – ne njega, nego sebe. To je umjetnost koja ne traži, nego nudi. A u vremenu u kojem su slike svuda, upravo je to ono što ih čini vrijednima.

Željko Bedić

"Beyond Sound Vol. 3": Grupna izložba Fotosekcije KSET-a u Grif Baru Zagreb

beyond sound press
Otvorenje grupne izložbe koncertne fotografije "Beyond Sound Vol. 3" održat će se u srijedu, 19. ožujka s početkom u 19h u Grif Baru Zagreb (Savska cesta 160). Izložbu organizira Leonora Bedić (Ribek Artz) u suradnji s Fotosekcijom KSET-a, čiji će talentirani članovi ovom prilikom predstaviti svoje radove, odnosno najbolje trenutke uhvaćene na koncertima, zamrznute u vremenu, ali i dalje pune energije i emocija.

Nakon prošlogodišnjih uspješnih koncertnih izložbi u zagrebačkim klubovima Močvara i Route 66, stiglo je na red i treće izdanje fotografske izložbe "Beyond Sound" u Grif Baru Zagreb, prostoru poznatom po podršci umjetnicima i kreativnoj sceni Zagreba. "Beyond Sound Vol. 3" izložba ponovno obećava nove perspektive i nezaboravne glazbene prizore talentiranih fotografkinja i fotografa, uz dobru atmosferu i društvo te neizostavnu podršku lokalnoj umjetničkoj i glazbenoj sceni. Na izložbi će izlagati sljedeće autorice i autori: Željka Baća, Lea Balić, Ivor Bulat, Tamara Ćorić, Maja Ivošević, Sanja Junaković, Katarina Pešić, Vedran Radovanović, Dragana Raič i Martina Šola.

Izložba će trajati od 19. ožujka do 2. travnja, a ulaz je besplatan. Autorica naslovne fotografije je Katarina Pešić.

OSVRT GRUPNE IZLOŽBE "BEYOND SOUND VOL. 3":

Ovog puta fokus je na Fotosekciji KSET-a koji predstavljaju svoje radove, odnosno najbolje uhvaćene trenutke na koncertima u fotografiji.

Okupljeni članovi svojim radom i trudom održavaju tradiciju analogne fotografije te ujedno njeguju i prate moderne tehnike digitalnog fotografiranja.

Autorice/autori fotografija na svojstveni način prikazali su bit koncertne fotografije. Ona je brza, dinamična, vječna u pokretu, nepredvidiva u kojem je potrebno uključiti vlastitu snalažljivost u traženju kompozicije u prostoru; bilo ono mali ili veliki prostor. Ono što dodatno oduševljava i daje posebnost fotografijama je potpuna igra, odnosno eksperimentiranje kako s kompozicijama, tako ujedno i sa svjetlom, izrazima lica protagonista te sve prisutnija dupla ekspozicija koja nije jednostavna i treba znati što raditi i u kojem smjeru autori žele ići.                                                                                                          

Što se tiče samih fotografija, prisutne su crno-bijele i fotografije u boji. U velikoj većini fotografije u boji imaju kreativnu mješavinu pozadine u kontekstu zamućenja pokreta i živih boja, što sugerira dinamičnu i energičnu atmosferu glazbenog događaja uživo, bio to rave party, koncert elektronske glazbe ili rock’n’roll festival. Korištenje svjetlosnih tragova na pojedinim fotografijama stvaraju osjećaj kretanja i brzine, odražavajući ritam i intenzitet glazbe, dok različite perspektive i kutevi snimanja dodaju raznolikost seriji.

Emocionalni izrazi su intenzivnog fokusa i koncentracije u kojima se odaje duboka povezanost s glazbom i činom stvaranja. Priče koju fotografije pokušavaju ispričati je priča o umjetničkoj strasti i snazi izvedbe, s obje strane. To su snimke sirovih emocija, intenzivnih fokusa potrebnog za prenošenje poruke kroz glazbu. Ljepota u crno-bijelim fotografijama je ta što u nedostatku boja – upravo ona poboljšava raspoloženje, dopuštajući gledateljima da se usredotoče na teksture, svjetlo i cjelokupni osjećaj scene. Konceptualnost se u odabranim fotografijama provlači kroz prizmu intimnih portreta unutar koncertnog konteksta, dok se u nekim fotografija fokusira na zajedništvo i interakciju glazbenika, ističući sinergiju koja se stvara tijekom nastupa.

Koncertna fotografija ne svodi samo na portretiranje, već na prenošenje cijele atmosfere događaja- svjetla, dima, publike, energije. Važno je uhvatiti pokret, emocije i spontanost izvedbe. Eksperimentiranje s kutovima snimanja, rasvjetom i kompozicijom može rezultirati jedinstvenim i upečatljivim fotografijama. Dobre koncertne fotografije pričaju priču, stvarajući uspomene i emocije kod promatrača.

Fotografija slavi transformativnu prirodu i sposobnost autora da se poveže sa svojom publikom kroz svoju umjetnost.

Napisala: Magdalena Rikanović

Samostalna izložba Morane Jugović "Trogirska zvona"

mjesto: galerija specijalne policije,Trg žrtava fašizma 1, Zagreb
vrijeme: 5.3.2025 u 18 sati
Izvorhttps://hdlu-zagreb.hr/
morana jugovic galerija specijalne policije otvorenje izlozbe
O izložbi piše likovna kritičarka i kustosica Sanda Stanaćev Bajzek:
Naš je vizualni doživljaj svijeta određen našim zemaljskim, fizičkim iskustvom. No, što ako su svi događaji i predmeti koje susrećemo u našem stvarnom životu tek rezultat vizije i osjećanja u nama? Naučeni smo da slike i emocije inicira pojavni svijet koji je stvaran i materijalan, a zapravo mi taj svijet vizualiziramo u našem mozgu, u centru vizije.

Ako je stvarnost iluzija, a mi direktno involvirani u stvaranje vlastite stvarnosti, trebali bismo biti svjesni postojanja i one druge sfere, prostora duhovnih manifestacija koje nastaju asocijacijama, simulacijama i manipulacijama upravo te samoprozvane razumske percepcije koju, novootkrivenu, donose pred nas kao viziju vizije, emisiju vlastite novostvorene stvarnosti, upravo umjetnici.

Umjetnost ima snažnu povezanost s duhovnošću. Oduvijek je sredstvo izražavanja i prenošenja dubokih osjećaja i emocija, izražavanja duše na čudesan i neponovljiv način. A jedan od načina na koji kreativnost može poslužiti kao sredstvo izražavanja duhovnosti je meditativno slikanje – tehnika koja se koristi određenim likovnim medijem kao oblikom meditacije. Takav proces slikanja omogućava pojedincu povezati se s vlastitim unutarnjim bićem, istražiti dublje slojeve svijesti i u konačnici ostvariti unutarnje iscjeljenje. Meditativno slikanje postaje tako jedinstveno duhovno iskustvo, čin samospoznaje i dragocjeno unutarnje putovanje.

Takvim slikarstvom Morana, znakovitog umjetničkog nadimka Mahamaya, godinama ”iscjeljuje” i nas i sebe afirmativnim aspektima slike, koji hranjeni fascinacijom prirode, prate sve njezine cikluse. A ona, vjerna svojim ishodišnim preokupacijama – odnosu čovjeka i prirode, otkriva i novom izložbom vezanost za izvorno iskustvo i razložnost odabira nadimka. Naime, jedno od značenja pojma Mahamaya na sanskrtu je ”vješta kreatorica”. A prevodi se i kao ”velika moć” ili ”velika iluzija”, što se u filozofskom smislu odnosi na ideju kako je materijalni svijet zapravo iluzija, u kojoj je priroda stvarnosti nestalna i dualna. Stoga je utjelovljenje Mahamaye utemeljeno na dihotomiji stvaranja i iluzije, moći i suosjećanja. Dihotomiji koja se događa i unutar sama Moranina slikarstva.

Kao neprestana prisutnost razlaganja i ponovnog sabiranja, patnje i radosti, uranjanja u raskošnu kolorističku skalu i fantazmagoričnu morfologiju slike, u kojoj su isprepletena uvijek ista dva dualna aspekta – impresija realnim fenomenima prirode i ekspresija gradnje intuitivnim podražajima.

Nova izložba, naslovljena "Trogirska zvona" prema pretposljednjem radu ciklusa nastalom krajem ljeta 2024. godine, predstavlja uz 9 starijih akrila i 22 recentna akvarela, koji neuobičajeno velikom dimenzijom za akvarel, svjedoče o onome što je autorici iznimno važno. A to je procesualnost stvaranja slike i neprestano traganje za novim izrazima i obličjima. Novim ciklusom, vjerna akvarelu apstraktne morfologije, zakoračuje i u oblikovno asocijativnije, pa čak i jasnije figurativne forme, u kojima transparentnost i gradnja u slojevima omogućuju boji ”govoriti” drugačije. Demonstrirati neprestane promjene vlastite emisije i vibrantnosti promjenjiva značenja.

Elementi nošeni autoričinom mentalnom plimom i osekom izlaze iz okvira u vanjski svijet, da bi se potom našom percepcijom ponovno vratili u mikrokozmos slike. Morana majstorski afirmira sam proces i slikarsku gestu, gdje boja i papir nisu više pasivne supstance, već su skladišta zarobljenih sila oslobođenih samim slikarskim činom. Ovo slikarstvo reaktiviranje je bogolikosti ljudskog bića, buđenje instinkta i dokaz beskonačnosti imaginacije. Jer promatrajući i istražujući međusobna djelovanja u slojevima boje i papira, slikarica doživljava snažne interakcije stvaralačke energije, nesvjesno ulazeći u sebe, u vlastite duhovne i mentalne sfere, podsvjesno komunicirajući posredstvom ruke i sa samom slikarskom materijom.

Počinje dosljedna izmjena stanja, razvitak koji se očituje kao neprekidno jedinstveno kretanje. Slaganje sloja na sloj koje slikarica čini u dosljednom, ujednačenom ritmu, tako da u samoj slici možemo osluhnuti prirodna životna strujanja. Moranina slika stoji tamo gdje prestaje java. Ona je ljepota, bijeg od ništavila, nije simbol ni metafora, već čisti slikarski dihroizam, sposobnost boje da različitim tretiranjem pokaže drugačije, nove emanacije. Ona je meditativna slikarska avantura autentičnog likovnog jezika i prepoznatljivog identiteta. Snažne duhovnosti, dubokog poniranja u svijet asocijativno-apstraktne izražajnosti i opredmećenja stvarnosti proživljenoga u intimi duše.

Pokaznica i dokaznica kako istinska umjetnost uvijek dolazi iz centra, iz unutrašnjosti, iz apsolutne istine. Zaključiti nam je kako Moranino slikarstvo s pravom možemo etablirati kao sliku ”izvan prostora i vremena”. Sliku u kojoj se apstraktni i figurativni pravci više ne smatraju suprotnošću, već se međusobno prepliću i obogaćuju novim mogućnostima oblikovanja. Sliku koja nosi stigmu bezvremenske posvećenosti, emanaciju božanskog prosvjetljenja prostora od vječnosti.

Sanda Stanaćev Bajzek

Biografija autorice

Morana Jugović rođena je 1972. u Zagrebu. Završila je klasičnu gimnaziju 1991. godine, a potom Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Diplomira 1996. i od tada radi u struci kao dizajner. Od 2023. godine izabrana je za predavača u umjetničkom području, polje dizajn i radi na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu na kolegijima Grafički dizajn, Dizajn vizualnih komunikacija i Računalna grafika. Koautor je udžbenika ”Dizajn vizualnih komunikacija” (J. Žiljak Gršić, Jugović, U. Leiner Maksan) u izdanju Školske knjige iz 2022. godine.

Od ostalih obrazovanja završava: školu fotografije "Super Studio 13", Milano (1995. – 1996.) te seminare Art terapije u Bilbau i Münchenu (2012. – 2018.) kod ak. slikarice Meere Hashimoto (Primal Painting, Nature Painting, Portrait, Art of Working with People) na kojima postaje asistent. Nakon nenadane smrti učiteljice, nastavlja slikarski rad povezivati s meditacijom. Priroda ostaje kao vječna inspiracija, a podršku nalazi i u prakticiranju tai chija (od 2010. u školi "Art du Chi") i radu s tibetanskim zdjelama (prema metodi Mojce Malek od 2004. godine). Morana je majka dvije kćeri i živi i radi u Zagrebu. Član je HDLU Zagreb i HULULK-a.

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

www: morana.info

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.