MOJA RODNA KUĆA

MOJA RODNA KUĆA

Sjedim naslonjena

Na zid garaže

U dvorištu moje

Rodne  kuće

Polagano pijem kavu

Promatram ljepotu

Oko sebe

Došlo je željeno

Osvježenje nakon

Sparinom napornih dana

Danas se ipak

Lakše diše

Pogled mi pada

Na zimski vrt

Nadograđen na

Stražnjem dijelu

Rodne  kuće

Stakleni zimski vrt

Zgodno dopunjuje

Moje rodno zdanje

Kuću šatorastog krova

Pokrivenog crvenim crijepovima

Zimi je prekrasan pogled

Iz toplog staklenog prostora

Punog zelenih biljaka

Dok se na dvorištu

Presijava bjelina

Napadalog  snijega

Obnovila sam

Svoje rodno zdanje

Da mi ne propada

Da „ zub vremena“

Ne učini svoje

Teško bi mi bilo

Da je vidim trošnu

Bezličnu

Kako „ umire“

Meni pred očima

Hladnoća da prolazi

Kroz trošne prozore

Krov da propušta kišu

Koja ostavlja tragove

Na stropovima unutrašnjosti

Ne , nisam mogla

Da kuća „ umre“

Kuća za koju sam

Osobito vezana

Jer na „ leđima“  nosi

Isti broj godina

Kao i ja

Ona je za mene vječna,

Ona mora i takva ostati

Mora ostati draga

Uspomena osobama

Koje sam pod srcem nosila

I donijela na svijet

Ukoliko ne žele

Živjeti u njoj ,

Jer su puti obrazovanih ljudi

Danas drugačiji nego prije

Neka samo ponekad

Navrate u nju

I onis u odrastali i provodili

Svoju mladost dok ih

Put nije odveo drugdje

Neka dođu ponekad sa

Svojim obiteljima ,

Obiđu ovaj dom

On će ih uvijek

Dočekati „ otvorenih vrata“

A  prozorska stakla će ih

Sretno  pozdraviti

Svojim sjajem ,

Kada ih obasja

 Sunčeva svjetlost

Što ima ljepše

Od toga ,

Da nakon napornog tjedna

Dođeš u mjesto

Gdje si rođen,

 Te u zelenom okolišu

Doma iz mladosti ,

Opustiš svoje

Umorno tijelo

Stoga topao razgovor

Smijeh i veselje neka se

Čuju iz njezinog dvorišta

Neka rodna kuća

Uživa u njihovoj prisutnosti

Kada oni uđu u nju

Druže i opuste se

Sa svojim obiteljima

Neka se osjeti

Miris roštilja , kotlovine

Neka se čuje pjesma

 Veseli razgovor

Nakon što zaključaju

Ulazna željezna vrata

Nakon lijepo

Provedenog vikenda

Kada se okrenu da je

Pozdrave uz obećanje

Da će se vratiti

Ona će im vjerovati

I vjerno će ih čekati....

Želja mi je da

Rodna kuća „ živi“ i kada

Mene više ne bude

Neka druženjem u njoj

Navru sjećanja i misli

Da su i oni doneseni u nju

Nakon rođenja , te da su

U njoj proveli

Lijepe trenutke djetinjstva

 Mladosti i prvih ljubavi

Nadam se tome

Toplinom svoje

Majčinske duše .....

Gordana Sedmak Jednačak

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA