Kritički osvrt na izložbu
Skupna izložba slika i skulptura “Akt, portret, silueta“
Dakle, sve je dobro. Dobro zamišljeno, dobro posloženo, dobro uspjelo. Naravno, bili smo svjedoci prikazanih nam radova nemuštih htijenja, začetaka pokušaja probitaka u slikarske forme (hrabro i dosta uspješno) do promišljenih tema britko odrađenih akademski prepoznatljivim potezom, iščitkano predočenim koloritom, osmišljenom temom ostavljajući dojam ponaosob.
Iznimno je važno naglasiti da smo bili svjedoci različitih pristupa kreativnog, neobičnog, eksperimentalnog, lošijeg i dobrog slikarstva, emotivno prepoznatljivog osjećaja koji se otkriva nesvjesno u nekoliko radova.
Ali – odlično šalje dodvoravajuću poruku, obećaje novo i nove radove, uz malo više osobne slobode koje ne bi naškodilo na sljedećim izložbama.
Dragi moji slikari, super Vam ide, vidim borbu u svakoj slici, eto to je osnova za nova traženja jer nikada slika nije zavšena... zar ne?
Zahvaljujem prijatelju Željku Bediću na trudu, a i šire, kao i i gosp. Prof. Nedeljku Tintoru, na neiscrpnom izlaganju, no obećao mi je da će sljedeći puta biti iscrpniji, ali u manjem sažetku priče.
Nameće se pitanje iskrenosti pristupa pojedinih radova, ukratko doima se trenutak nadahnuća, radovi iz sjećanja, osjećaja duše i kopiranja tema.
Svi su radovi uspjeli, duša se ozire iz svakog djela, sve to miriše na naše unutarnje promišljanje, odaslano nama u ogled, poruke lijepih osjećaja, dobrih frekvencija što zauvijek ostaju u titrajima nikada zaboravljenih viđenih nam djela.
Do sljedeće izložbe držim fige za što uspješnija nova i hrabra postignuća.
Dubravko Đurđek, slikar