Izložba Branke Toplek "Moj svijet boja"

U subotu, 4. lipnja, u 18 sati u zgradi Scheier otvara se izložba radova članice Likovnog udruženja Čakovec Branke Toplek. Naziv izložbe je 'Moj svijet boja'

Branka Toplek rođena je 1968. godine i djetinjstvo je provela u Mačkovcu, a sada s obitelji živi u Šenkovcu. Završila je srednju ekonomsku školu, zanimanje ekonomist. Udana je te majka sina i kćeri. Slikanjem se aktivno bavi od 2018. godine kada je krenula na edukacije. U školi slikanja prošla je sve tehnike, a najviše ju je oduševilo ulje. Zbog toga se i najradije izražava uljem na platnu, a istražuje akril i to pouring tehniku. Voli slikati cvijeće, voće i pejzaže. Najčešće slika u smiraj dana, a miješanje boja je opušta te uživa u procesu stvaranja.

Član je Likovnog udruženja Čakovec te sudjeluje na likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama. Zadnje dvije godine uči realizam na online platformi Michael James Smitha. Kroz ove godine uključuje se sa svojim slikama na razne grupne izložbe, a ovo joj je druga samostalna izložba.

Izvor: emedjimurje.net.hr/

Izložba Dalibora Rubida otvara se u Galeriji Kontrast

U ponedjeljak, 8. svibnja 2023. u 18 sati u Galeriji Kontrast (Dubrava 51 a, Zagreb) otvara se izložba akademskog slikara Dalibora Rubida, pod nazivom ”Bezvremenski krajolik”. Izložba je otvorena do 31. svibnja 2023. i može se pogledati radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.

Izvor: https://hdlu-zagreb.hr/

Iz predgovora Svebora Vidmara: Bezvremenski krajolik Dalibora Rubida

Pejzaž je oduvijek bio jedan od omiljenih motiva u slikarstvu, u kojem su poznati umjetnici naglašavali prirodne ljepote, izražavajući pritom svoje osobne emocije i stavove prema svijetu koji ih okružuje, sa svim njegovim specifičnostima, istovremeno nas podučavajući o važnosti, ali i snazi njegove bioraznolikosti. Prve samostalne prikaze pejzaža zatičemo u antici, u aleksandrijskome krugu, a zatim pod njegovim utjecajem i u rimskome zidnome slikarstvu, karakterističnom po elementima iluzionizma i fantastike. Također, ta tema je doživjela veliku popularnost u Kini i Japanu, u 6. i 7. stoljeću, i nastavila se do današnjih dana, iznjedrivši neka od najvrjednijih ostvarenja.

U srednjem vijeku u Europi, pejzaži su bili korišteni tek kao pozadine za druge motive, poput figurativnih, mitoloških ili biblijskih prikaza. No, pravu ekspanziju doživjet će u baroku, u 17. stoljeću. Nizozemski umjetnici poput Jacoba van Ruisdaela i Jan van Goyena počeli su se fokusirati na sam pejzaž kao glavni motiv na svojim slikama, na kojima su se usredotočili na prikazivanje različitih elemenata prirode, poput planina, rijeka, šuma…, pomoću naglašenog kontrasta svjetla i sjene, kako bi dočarali svu dramatiku pojavnosti prirodnog okruženja.

Tijekom romantizma u prvoj polovici 19. stoljeća, pejzaž je dobio simboličku konotaciju, a tako i popularnost, jer su umjetnici poput Caspara Davida Friedricha i Johna Constablea u njemu reflektirali svoje emocije i duhovne stavove. Friedrichove slike često su prikazivale osamljenog pojedinca kako mirno sa strahopoštovanjem, okrenut nam leđima, promatra netaknutu prirodu, dok su Constableove slike odražavale njegovo oduševljenje i ljubav prema engleskom razigranom krajoliku.

U drugoj polovici 19. stoljeća, u malom selu Barbizonu, smještenom u blizini šume Fontainebleau, okupili su se francuski slikari koji su počeli izravno slikati u prirodi (en plein air), a ne u ateljeu kao do tada. Ova metoda slikanja bila je u to vrijeme inovativna, jer je omogućivala umjetnicima da uhvate neposredan trenutak dnevnog svjetla i atmosfere ruralnog krajolika. Njihove slike su obilježene toplim, zemljanim bojama i realističnim prikazom prirode. Ovo selo je ubrzo postalo središte umjetničkog života, iz čega se stvorio pokret Barbizonci, a glavni predstavnici bili su Théodore Rousseau i Camille Corot.

Ubrzo nakon njih, pojavili su se impresionisti, koji su se usredotočili na prikazivanje prirode i svakodnevnice, hvatajući bojom dnevnu svjetlost i njenu neprestanu mijenu. Pomoću komplementarnih mrlja, izbacivši crnu boju iz upotrebe, stvorili su efekte, kojima su stvarali živopisne, vibrantne krajolike okupane svjetlošću kakvi do tada još nisu bili viđeni. Jedan od vodećih impresionista bio je Claude Monet, po čijoj je slici i nazvan taj umjetnički pokret, a koji je bio poznat po varijacijama stogova sijena i ribnjaka s lopočima u Givernyju, u Normandiji. Zanimljiv je podatak da je upravo jedan od takvih naslikanih stogova sijena nastradao u muzeju Barberini u Potsdamu prošle godine, kao meta klimatskih aktivista koji su ga poprskali pireom od krumpira, ne bi li upozorili javnost na dramatične promjene koje su zahvatile cijeli svijet zbog sve veće upotrebe fosilnih goriva.

Nešto kasnije, pojavom postimpresionizma, dolazi i do svojevrsne autonomnosti boje, pri čemu se krajolici apstrahiraju i stiliziraju. Poznati slikar Vincent van Gogh na svojim slikama koristi jarke boje i linije, te taktilni impasto namaz, ne bi li stvorio ritmizirane kompozicije pune životne energije i ekspresije.

Već na slikama Paula Cézannea, vidljivo je rastakanje prirodnih elemenata na nepravilne, nedovršene pačetvorine, koje će nagovijestiti novi pravac – kubizam. Autor je svojom prepoznatljivom slikarskom metodom započeo rastakati vidljivu prirodu na manje plošne cjeline koje bi bojom i tonom zatim vezao, stvarajući čvrste monumentalne kompozicije, što je bilo najvidljivije u ciklusu slika planine Sainte-Victoire, postižući tako neku novu stvarnost.
U suvremenom slikarstvu, motiv pejzaža se ne prikazuje samo kao uljepšani prikaz prirode, već se koristi kao sredstvo za izražavanje različitih ideja, od socijalnih i ekoloških tema, pa sve do traganja za vlastitom poviješću i identitetom, ali i kao kritika potrošačkog društva koje sve pred sobom uništava i crpi. Ukratko, danas je pristup toj temi širok i raznolik, a umjetnici se sve više fokusiraju na aktualne probleme i izazove, kao što je očuvanje okoliša, bez obzira radilo se o fotorealističkom pristupu slikanja ili onom apstraktnom.

Jedan od poznatijih suvremenih umjetnika koji se već duži niz godina bavi temom krajolika, kombinirajući tradicionalne i suvremene medije, jest i David Hockney. Njegovi idealistički pejzaži jarkih boja i predimenzioniranih razmjera, sastavljeni od više manjih slika, pomiruju dozu naivnosti i ilustrativnosti te prikazuju svu ljepotu Velikog kanjona u Coloradu, pa sve do rodnoga mu Yorkshirea u sjevernoj Engleskoj, lišeni svih negativnosti koje se odigravaju na globalnoj razini.

Također, treba spomenuti i najznačajnijeg njemačkog slikara Anselma Kiefera, koji krajolik koristi kao sredstvo za ponovno razmatranje povijesti i identiteta vlastite nacije. Kiefer oblikuje, na ekspresionistički način, krajolik kao metaforu za procese prolaznosti i nestajanja, ali i za izražavanje ideja o nadi i obnovi društva, kao priliku za ponovnom katarzom duha. Slikar upotrebljava guste namaze, koje zatim struže, spaljuje ili čak cijepa sjekirom, nanoseći pritom na površinu nove slojeve koji poprimaju karakter grubog reljefa.

Danas, u trenutku kada se lice svijeta mijenja u korist transhumanizma, gdje se u bližoj budućnosti od ljudi planira stvoriti poslušne robote kojima će netko moći upravljati putem implantiranih čipova, radi bolje produktivnosti, gdje će umjetna inteligencija voditi vodeću ulogu u kreiranju nove stvarnosti te gdje će mnoga radna mjesta biti ukinuta u korist automatiziranih sustava, i dalje postoje pojedinci koji se tim nadolazećim promjenama hrabro suprotstavljaju. Od ateljea su stvorili svoja mala utočišta u kojima nesmetano, duboko povezani s prirodom, stvaraju intimistička djela, odupirući se nametnutim trendovima ne bi li i dalje zadržali svoju autentičnost i mir.Dalibor Rubido jedan je od takvih autora, koji je spojio ljubav prema planinarenju i ronjenju sa slikarstvom. On je umjetnik klasičnog svjetonazora, jer svojim kistom uporno bilježi ljepote s kojima se neprestano susreće na svojim rekreativnim putovanjima. Finom gradacijom tonova postiže atmosfere pojedinih godišnjih doba, bilo da se radi o jeseni, zimi ili proljeću, naglašavajući pritom njihovu različitost, ali i simboliku rađanja i odumiranja prirode. I mi ljudi koji stječemo raznolika iskustva, svako malo odbacujemo onu ”staru kožu”, te na svom životnom putu mijenjamo ”tok misli” na neku novu, uzvišenu razinu, jer upravo se u prirodi osjećamo oslobođeni od svih briga i nedaća, prepušteni upečatljivim prizorima u kojima se osjećamo povezani s vlastitom unutarnjom prirodom, ponovo otkrivajući smisao svog postojanja.

Sjećam se dana kada sam se prvi puta susreo s radom Dalibora Rubida. Bilo je to u nekadašnjoj kultnoj slastičarnici ”Ivica i Marica” u Tkalčićevoj ulici, gdje je autor svojim slikama oplemenio prostor, dajući posjetiteljima osjećaj kao da su zalutali u kakvu Grimmovu bajku. Već tada se vidjelo u kojem smjeru naginje autor, dok je vješto oblikovao bogate šumske predjele i proplanke mitskog/bajkovitog karaktera.

Ovog puta na izložbi u Galeriji Kontrast, autor se predstavio s ciklusom nastalim od 2003. do 2023., koji je inspiriran ljepotom Sljemenskih potoka. Radi se o realističnim, lirskim prikazima, u kojima dominira suptilna, tajanstvena izmaglica. Rubido je majstor kompozicije, koji slika krajolike ”intuitivno”, po sjećanju, ne koristeći pritom fotografske slike kao podsjetnik. Pomno odabire motive koje zatim varira dok ne dobije zadovoljavajuće rezultate, unoseći u svaki rad nevjerojatnu autentičnost netaknute prirode. Točno zna kako treba dozirati vidljive poteze kistom, s tonskim prijelazima i naglašenom strukturom u prvom planu.

Likovnu čistoću najviše je dosegao upravo u prikazima zimskih predjela, gdje bijela boja dominira, tvoreći od riječnog rukavca ritmiziranu formu nalik kakvom grafičkom znaku. Samo očište na slici nije rađeno po mjeri čovjeka, već imamo osjećaj da krajolik promatra kakva zvijer, oživljavajući atmosferu neprikosnovene divljine. Takav mir i tišinu pronalazimo još u prikazima ranojutarnjih marina rodne Vele Luke i otoka Korčule slikara Izvora Oreba.

Rubido je slikar tehnički dobro ”potkovan”, koji će inspiraciju i nadahnuće još dugo pronalaziti u prirodi koja ga oplemenjuje i čini jednostavnim i pristupačnim umjetnikom. Autor nas navodi da sva ta naslikana stabla, rijeke i proplanci ne predstavlja samo onu pojavnu prirodu, već da brigu moramo voditi i o onoj ”nutarnjoj”, koja je preduvjet za transformiranje ovog izmučenog svijeta u bolje mjesto za suživot svih nas.

Prisjetimo se samo riječi poglavice Bika koji sjedi: ”Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj, jer ih nismo naslijedili od svojih djedova i očeva, nego smo ih posudili od svojih potomaka.”

Svebor Vidmar

Biografija

Dalibor Rubido rođen je 1971. godine u Sisku. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, odjel kiparstva, kod profesora Vinka Fabrisa, 1989. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, u klasi profesora Đure Sedera, 1994. godine. U mladosti je bio regatni veslač HAVK Mladost, te aktivni sportaš. Kao veliki ljubitelj prirode bavi se rekreativnim ronjenjem i planinarenjem. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi, te sudjelovao na nekoliko likovnih kolonija. Član je HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba Davora Dundare u galeriji Siva

Autonomni kulturni centar kroz program galerija Siva poziva vas na otvaranje izložbe riječkog autora Davora Dundare – Šareni mrak. .
Otvorenje izložbe predviđeno je za četvrtak 11.travnja 2019. od 20.00 sati u Galeriji Siva, Pierottijeva 11 (Medika). Izložba je otvorena do 16.travnja, svaki dan, osim nedjelje od 17.00 – 20.00. sati.
U Galeriji Siva autor će se predstaviti asemblaž skulpturama, kombiniranom tehnikom ( žica, industrijski otpad, organski otpad, ljepila, plastične smjese, beton...)
"Šareni mrak" retrospektivna je izložba asemblaž skulptura stvaranih kroz nekonvencionalni spoj raznih tehnika spajanja bojanja i modeliranja raznovrsnih materijala te izobličavanja i prenamjene nađenog industrijskog i organskog otpada...Na izložbi se predstavlja (broj radova)skulptura stvaranih u razdoblju od 1995- 2017....Skulpture su bez naziva. Radovi su nastali kroz slobodan asocijacijski proces nadogradnje bez unaprijed planiranja nastali su slijedeći iracionalne izvore inspiracije i posvećenosti …kroz procese devijacije i izobličavanja slika svijeta, mikro i makro razine…
Uz izložbu likovnih radova umjetnik će prezenirati i i videosnimke s performansa, kratki najavni fim Colorfull Darkness, dokumentaciju i tekstove iz medija koji su popratili autorovo djelovanje na sceni i rekvizte sa nastupa....

Davor Dundara, rođen je u Rijeci 1976. Umjetnost kojom se bavi ne proizlazi iz akademskog pristupa, ne oslanja se na utjecaj uzora, ne teži nekom određenom cilju. Koristi sve dostupne medije; glazbu, performans, fotografiju, literarno izražavanje, likovnu umjetnost (ready made skulpture, kolaži, slike, keramika, odljevi...) kao instrument u stvaranju jedne neraskidive cjeline. Autor smatra da je njegovo stvaranje počelo rođenjem jer ne pamti dan kada se počeo baviti umjetnošću, a neizrecivi koncept nesvjesno se formirao u njemu mnogo prije nego sam uopće spoznao značenje riječi umjetnost.

S odlaskom u srednju školu 1990. godine u društvu nekolicine kreativnih prijatelja formira se mali literarno-dramsko-likovno-glazbeni kružok koji postupno prerasta u band i multimedijalni projekt (koji osim glazbe uključuje performans, poeziju i vizualnu umjetnost) imenom Les Fleurs du mal. Stvaralaštvo mu polako postaje opsesija koja se sve više počinje osvješćivati, tako njegova soba polako postaje mali atelje i izložba. Iz tradicije L.F.D.M (koji se 1995 pojavljuje, u nešto promijenjenoj postavi u inkarnaciji Sto bombažnih vatiranih palčk) nastaju Adapteri, multimedijalni projekt koji aktivno djeluje od 1999. do 2006. godine. Glavne odrednice ovoga projekta bile su u multimedijalnosti, spontanom umjetničkom moment automatizmu, individualnosti, estetici bizarnog i ekscentričnog.U razdoblju od 1993 do 2003, aktivno svira bas gitaru u art metal bandu Zli grč, također, jedan je od utemeljitelja...
Radio također ulične performanse na ulicama Berlina i Amsterdama (nakon posljednjega uličnog performansa u Amsterdamu priveden u policijsku postaju).
Stalni izložbeni postav njegovih radova postavljen je u autorovom stanu u Rijeci, pretvorenom u (anti)muzej. Dotični likovni radovi su nastali kroz slobodan asocijaciski proces nadogradnje bez unaprijed planiranja, te predstavljaju refleksije autorovog nesvjesnog, kolektivnog nesvjesnog, odbljesak devijantne stvarnosti oko njega samoga kroz ono u njemu...Namjera je pružiti uvid u skrivene mračne kutove uma, prikazati kroz konfuznu i bizarnu estetiku moj pogled na skriveni svijet u njemu i oko njega samoga te potaknuti promatrača na slobodne asocijacije i kroz iste otkrivanje sličnih skrivenih svjetova u njemu samome.

Dundarini performansi mogu se opisati kao određeni spontani prikaz oslobođenja podsvijesti od okova razuma i rađanja kreativnosti iz kaosa i ništavila, uglavnom su kontemplativnog i asocijativnog karaktera i autor prepušta razmišljanja publici i kritici, jer radi se o improvizacijskom i automatskom postupku, koji se uglavnom svodi na poistovjećivanje sa određenim psihotičnim situacijama koje prezentira, a glavni lajtmotiv njegove umjetnosti ionako su slobodne asocijacije... Kroz te čudovišne, ritualne transformacije i poistovjećivanja autorovo tijelo također postaje medij izražavanja a um prolazi svojevrsnu auto psihoterapiju. U toj atmosferi na rubu jezivog i smiješnog gube se granice između stvarnog i nestvarnog; pokazuje se izokrenuta slika svijeta u kojoj je besmisao jedini zakon i koji je (baš poput snova, halucinacija ili proročkih vizija) moguće razumjeti jedino intuitivno, uz odbacivanje logike. To su malo i rijetko unaprijed isplanirani (osim u grubim konturama), uglavnom dosta radikalni nastupi i svode se na impulzivno i automatsko ponašanje uz apsurdnu i bizarnu estetiku.
*****************************************************************************
Galerija Siva program je AKC-a, financijski podržan sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Zaklade “Kultura nova” i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.
http://attack.hr/galerija-siva/
Izvor: https://www.facebook.com/events/423042608271301/

Izložba digitalne fotografije Katarine Stević Titović "Fotografija u nadrealizmu"

vrijeme: 10. 06. 2022g u 19 sati
mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

https://www.ludvig-designe.com/katarina-stevic-titovic

Promatrajući umjetnost, znamo kako je cijenjena zbog svoje estetske vrijednosti ili emocionalnog utjecaja na promatrača.
Dok je fotografija definirana načinom na koji se svjetlost hvata na ravnoj ravnini i bilježi kroz trenutak u vremenu, digitalna fotografija umjetniku daje nebrojene mogućnosti umjetničkog izričaja.

Fotografija traži od umjetnika da bude na lokaciji stvaranja, mora biti određeni prikaz stvarnosti.
Kreativna strana digitalne fotografije utjecaj je osobnog doživljaja fotografa te njegovog trenutačnog raspoloženja i umješnost rada u određenim programima obrade fotografije koji, uglavnom, nastaju kao jedinstveni i neponovljivi produkt trenutka umjetničkog nadahnuća.

U radu Katarine Stević Titović zamjenjiva je scena i umjetnička vizija koja se mijenjala se od jednog do drugog rada na fotografiji čak i kada su predstavljeni na istom mjestu istog dana. Fotografija kao baza obrade, pri nastajanju art digitalne fotografije, može biti u svakom novom uratku nešto novo, neka "faza". Konačne slike su cijenjene zbog njihove kvalitete, a umjetnici zbog svoje konceptualizacije, izražavanje detalja, i kvalitete sposobnosti. Autorica ima izražajnu i bogatu maštu koja je uz umješnost korištenja programa digitalne fotografije donosi art ugodu očima svakog promatrača. Vještina koju posjeduje iza kamere, u naknadnoj obradi samo pomažu stvaranju njene umjetnosti.

Osvrt napisao: Stjepan Wershansky

Izložba Duska Sibla "Here we go again"

vrijeme: 10. rujna u 20:00

mjesto: Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića Preradovićeva 5, 10000 Zagreb

Duško Šibl rođen je 25.8.1951. godine u Zagrebu. Godine 1977. diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, grupu komparativne književnosti i povijesti umjetnosti.
Diplomirao slikarstvo u Londonu u Byam Shaw School of Art 1982. godine.
Poslijediplomski studij završio na Royal College of Art 1986. godine.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Londonu, Sarajevu, Krku, Zadru i Splitu.
Živi i radi u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

• img_20180910_194945
• img_20180910_200704
• img_20180910_195530
• img_20180910_195949
• img_20180910_195534
• img_20180910_200707
• img_20180910_194952
• img_20180910_200005
• img_20180910_195541
• img_20180910_200007
• img_20180910_195001
• img_20180910_200711
• img_20180910_185555
• img_20180910_200030
• img_20180910_200043
• img_20180910_185542
• img_20180910_200104
• img_20180910_185604
• img_20180910_195006
• img_20180910_195543
• img_20180910_195105
• img_20180910_195545
• img_20180910_185621
• img_20180910_200130
• img_20180910_200142
• img_20180910_195555
• img_20180910_185818
• img_20180910_195111
• img_20180910_194755
• img_20180910_195120
• img_20180910_200152
• img_20180910_195558
• img_20180910_194757
• img_20180910_200336
• img_20180910_200200
• img_20180910_195123
• img_20180910_194814
• img_20180910_195601
• img_20180910_200341
• img_20180910_195149
• img_20180910_195152
• img_20180910_195606
• img_20180910_194817
• img_20180910_200352
• img_20180910_195646
• img_20180910_195211
• img_20180910_200544
• img_20180910_194820
• img_20180910_195700
• img_20180910_200558
• img_20180910_195213
• img_20180910_194822
• img_20180910_195708
• img_20180910_200601
• img_20180910_195311
• img_20180910_194852
• img_20180910_195753
• img_20180910_200645
• img_20180910_194907
• img_20180910_195804
• img_20180910_195809
• img_20180910_195519
• img_20180910_194911
• img_20180910_195320
• img_20180910_195515
• img_20180910_195901
• img_20180910_195523
• img_20180910_195840
• img_20180910_195937
• img_20180910_195847
• img_20180910_195941

Izložba Duška Šibla u galeriji Luna

vrijeme: 17. svibnja 2023. u 18 sati
mjesto: Galerija Luna, Murkova ulica 2, Ptuj

...rođen je 1951. u Zagrebu, gdje 1977 na Filozofskom fakultetu diplomira povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Odlazi u London, upisuje i diplomira slikarstvo 1982. Na Byam Shaw School, te završava postdiplomski studij na Royal College of Art. Samostalno izlaže od 1982., sudjeluje na nizu samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu.

O njegovu slikarstvu tekstove pišu vodeći likovni kritičari – akademici Tonko Maroević i Luko Paljetak, te Josip Depolo, Marina Baričević, Vlado Bužančić, Milan Bešlić, Iva Körbler, Enes Quien, Flora Turner, Saša Vereš, Mirjana Šigir, Josip Škunca, Goran Blagus, Lucija Orešić i ostali. HRT je snimio film /Marina Baričević/ „Poetska igra tijela“ 2004.

Izložba DUŠKA ŠIBLA: Džepna retrospektiva

U Galeriji Kat Kulturnog centra Osijek u utorak, 12. travnja u 20 sati svoju će samostalnu izložbu otvoriti ugledni hrvatski slikar s londonskom adresom Duško Šibl.
Džepna retrospektiva naziv je ove izložbe koja će u izložbenom prostoru Kulturnog centra Osijek biti otvorena sve do 30. travnja, a ulaz na izložbu je slobodan.

Duško Šibl akademski je slikar koji posljednjih 40 godina živi između Londona i Zagreba, gdje je magistrirao na glasovitoj Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Londonu. Završio je književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no s riječi se prebacio na djela i likovnost u kojem je razvio autentični likovni izričaj. Njegove studije ljudskog pokreta pripadaju u najbolja djela tog žanra u posljednja dva desetljeća na našem umjetničkom obzoru. Izložbom Džepna retrospektiva, kroz obrise kretnji androginih tijela, Šibl bilježi naša svakodnevna, vlastita fizička, emotivna, duševna i erotska ograničenja i frustracije, ali i analitički bilježi egzistencijalni grč suvremenog čovjeka. Ovo je prva izložba ovog priznatog hrvatskog umjetnika u Osijeku. Duško Šibl samostalno je izlagao u Zagrebu, Londonu, Sarajevu, Krku, Zadru i Splitu, a sudjeluje i na mnogim skupnim izložbama u domovini i Europi.

Izložbu „Džepna retrospektiva“ otvorit će autor osobno, u utorak, 12. travnja s početkom u 20 sati u Galeriji Kat Kulturnog centra Osijek. Izložba će biti otvorena sve do 30. travnja, a izložbu je moguće pogledati svaki dan, osim nedjelje (pon-sub) od 10-20 sati. Ulaz na izložbu je slobodan.  

Izvor: https://kulturni-centar.hr/

Izložba Đurđice Kocijančić "Crvena i plava boja u kostimu"

vrijeme: 09.03.2023. u 18:30
mjesto: Narodno sveučilište "Sesvete"

Izložba Eugena Varzića stiže u Slavonski Brod

Samostalna izložba "Ludus" poznatog hrvatskog akademskog umjetnika Eugena Varzića, otvara se u petak 26. srpnja 2019. u 19 sati u Likovnom salonu "Vladimir Becić" u Slavonskom Brodu.

Izvor: http://www.urbancult.hr/

Iako je riječ o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova, upravo izložba u Slavonskom Brodu ima posebno značenje za umjetnika. Naime, Eugen Varzić je proveo svoje djetinjstvo u Slavonskom Brodu, ovdje je završio osnovnu i srednju školu, a upravo je u Brodu održana i njegova prva samostalna izložba 1994. godine.

Zadnju izložbu u Slavonskom Brodu Eugen Varzić je imao 2007. godine, te nakon više od 10 godina ponovno izlaže u svom gradu. Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavila se izložbom u Zagrebu u svibnju ove godine, u prvoj polovici srpnja izložba je gostovala u Šibeniku, u Slavonskom Brodu izložba će boraviti sve do početka rujna, potom putuje u Motovun, a godinu završava gostovanjem u Pakracu. Postav izložbe se mijenja od izložbe do izložbe ovisno o prostornim mogućnostima galerije i muzeja, no ujedno i stalno nadopunjuje novonastalim radovima koji nastanu u periodu između dvije izložbe.

Tako da će Brođani prvi imati priliku vidjeti radove koji predstavljaju dio mini-ciklusa od ukupno tri rada: "Bosna", "Srbija" i "Hrvatska" s tim da je Hrvatska još u procesu nastajanja. Riječ je o tzv. prijelaznim slikama koje su poveznica ranijeg ciklusa i tek predstojećeg ciklusa te označavaju transformaciju i rađanje nečeg novog u umjetnikovom radu. Nakon izlaganja na eminentnim žiriranim bijenalnim i trijenalnim izložbama poput 4. bijenala slikarstva u HDLU, 18. triennala hrvatskog slikarstva Plavi salon u Zadru i 8. hrvatskog triennala akvarela u Slavonskom Brodu, Eugen Varzić se predstavlja samostalnom izložbom u Slavonskom Brodu na kojoj će posjetitelji moći pogledati između 15 i 20 radova iz recentnog ciklusa "Ludus". Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem.

Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

O izložbi: Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim.

Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda.

To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli.

To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke. Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

O autoru: Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima.

Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.

Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska. web stranica: www.eugenvarzic.com Izložba ostaje otvorena do 4. rujna 2019. godine.

Sonja Švec Španjol

"Moji kvadrati, moj svijet u četiri puta četiri", samostalna izložba fotografija Davorke Trbojević

vrijeme: 02. 07. 2019. u 19:30
mjesto: Galerija Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III

„Krug je okrugao kvadrat“, piše u poznatoj knjizi dječjih izreka „Olovka piše srcem“.
Dječja je spontanost otkrila u opisu kvadrata suštinu oblika koji ima središte i otvara se na četiri strane svijeta, ne sluteći da tako upućuje na prepoznato značenje u svim kulturama. Doista, četvrtastom obliku pridodaju se mogobrojna značenja: četiri godišnja doba, četiri elementa i četiri razdoblja života, a povezuje se i s onim što se odnosi na „materijalizaciju života“ (ono što naše oči vide!?).

Nismo li u tom nabrajanju izgubili neposrednost dječjeg opažaja? Onu neposrednost koja će povezati suštinu stvari zajedno. Suprotno tome, mi učimo analizirati.
Zato pitanje:
Što je s krugom? U odnosu na krug koji nosi simboliku „svetog, božanskog, bezgraničnog“ ili predstavlja „geometrijski arhetip duše“ dobivamo „neraskidivu vezu između duhovnog i materijalnog, odnosno duše i tijela (Carl Jung). Beskrajna kombinacija tih dvaju oblika gradi se u istočnjačkoj mandali, otvarajući značenje k univeralnom i univerzumu.

Kako je tu duboku simboliku proživjela i prepoznala Davorka Trbojević u ovom ciklusu fotografija?
Sa vrlo malo detalja ili motiva u kvadratnom formatu imamo dojam cjelovitosti. Naime, svaki dio fotografije jednako je važan i zapažen, te se u fotografi ranim motivima u naznakama suprotstavljaju smjerovi, teksture, prostorni planovi, pravilno i nepravilno, svjetlo i tamno, statično i dinamično, veliko i malo, jasno i nejasno.

Estetika crno bijele fotografije (od)miče suvišne detalje te sugerira i drugu „stvarnost“ pored ove zapažene. Koju? Tražimo upravo onu koju je izreklo dijete iz prve rečenice. Suštinsku.

Dualnost oblika zabilježenih fotografijom (krošnja – oblak, stablo – ograda, grane – voda, toranj - oblak...) dotiče pitanje o suživotu različitih karakteristika. Čini se kao da autorica propituje značenja pojmova kojima često određujemo svijet oko sebe. No, već sljedeći niz fotografi ja odvest će nas korak ka jedinstvu. Naime, u nekim se fotografi jama nazire središnja ili kružna kompozicija, sugerirajući upravo odnos kruga u kvadratu, a dominacija jednog likovnog elementa drži nas na tom tragu.
Gledateljima autorica predstavlja vizualne poruke koje preko vidljivog i poznatog sugeriraju nevidljivo i nepoznato. Niti u primisli joj ne mogu biti zakoni širenja svjetlosti u fizici te „dualna priroda svjetlosti i materije“.
Kako je njen unutarnji habitus intuitivan, prikazani fotografski svjetovi ne ostavljaju nas samo s jednim značenjem ili asocijacijom.

Igrajući se s veličinama u makro fotografiji (maslačak, trava, ruža...) maleni oblici dobivaju monumentalnost i značaj, dok će velike arhitektonske konstrukcije postati plošni uzorak linijskog prepleta.

„Ništa nije kao što se čini“, stara je uzrečica i Davorka nas poziva na zaokret u promatranju svijeta. Koliko smo spremni odreći se ustaljenih načina gledanja i mišljenja?
Na blagi način (a kako drugačije?) Davorka nas poučava zaokretu i promjeni. Sve to tako (i naopako) ne bi bilo moguće bez gledanja srcem (jer “samo se srcem dobro vidi“).
Upravo zato što na fotografijama nema ljudske fi gure, prisutnost svjedoka postaje unutarnja.
Tišina fotografija gotovo je čujna. Što nam govori?

Nevenka Miklenić, prof.

Izložba Frane Radaka "Pogledi iz ateljea"

vrijeme: 4. lipnja 2019. u 19:00 – 21:00

mjesto: Galerija Događanja, Ivanićgradska 41a, Zagreb

Akademski slikar Frane Radak je dugogodišnji vanjski suradnik Centra Knap. Njegova radionica okuplja osobe treće životne dobi koje gaje ljubav prema umjetnosti.

Na umjetničkoj sceni je prisutan preko 55 godina u kojima se, kako bi on sam rekao, konstantno i intenzivno bavio istraživanjem slikarstva.
Galerija Događanja ima čast predstaviti njegove relativno nove radove, nastale unazad dvije godine.
Radakovo slikarstvo je poput "gradilišta na kojem se ruši i dograđuje, raslojava i objedinjuje, zbližuje i razdvaja."

Izvor: Facebook

Izložba Hibe Alajbegović Mustafić "Na nJedrima bosanskim"

vrijeme: 14.09. u 19 sati
mjesto: Muzej knjževnosti i pozorišne umjetnosti, Galerija Mak, Sarajevo

Hiba Mustafić rođena u Sarajevu 1960. godine, gdje se i obrazovala

Kreativnost,a osobito afinitet prema likovnoj umjetnosti iskazala je još u ranom djetijnstvu,a već tokom osnovnog školovanja bilježi i prva priznanja za iskazani talent.

Profesionalno višegodišnje bavljenje turizmom niti jednoga trenutka nije umanjilo njenu ljubav prema likovnoj umjetnosti niti potrebu da se iskaže upravo na ovom polju.

Rezultat toga je i samostalni projekt -Galerija „Blue Art“ koji pokreće 2012. godine ,nakon 30-ogodišnjeg stvaralaštva. Riječ je o autorskoj galeriji otvorenoj s ciljem da široj javnosti predstavi isključivo svoja certificirana djela, od umjetničkih slika u raznim likovnim tehnikama (ulje i akril na platnu, grafika, crtež, pastele) do umjetnički obrađenih predmeta od upotrebne vrijednosti.

Tijekom proteklog razdoblja Hiba Mustafić predstavila se domaćoj i inozemnoj javnosti kako samostalnim izložbama tako i kao autorica-sudionica niza kolektivnih, humanitarnih, revijalnih i aukcijskih izložbi i likovnih kolonija i radionica u BiH i inozemstvu 

Izložba Ivane Barišić Tomšić - Klinci

Otvorenje samostalne izložbe "Klinci" akademske umjetnice Ivane Barišić Tomšić održat će se u četvrtak 15. rujna 2022. u 19 sati u Galeriji ZILIK u Karlovcu. Izložba ostaje otvorena do 29. rujna 2022.

Iz predgovora izložbe:
Ivana Barišić Tomšić od 2018. godine stvara ciklus crteža i slika unutar kojeg bilježi vlastiti svakodnevni život, a ulogu glavnih protagonista preuzimaju njezina djeca. Umjetnica bilježi njihov proces odrastanja interpretirajući pritom cijeli spektar emocija, stanja, raspoloženja i događaja tj. svih onih zgoda i nezgoda koje se događaju na putu odrastanja. Posebni interes autorica iskazuje za onaj prijelomni trenutak kada dijete postaje odrastao čovjek. Naime, Ivana Barišić Tomšić planira likovno pratiti i bilježiti odrastanje vlastite djece toliko dugo koliko joj ona budu dopuštala. Tako ciklus „Klinci“ postaje dokument u vremenu i prostoru odnosno bilješka emocija, stanja, događanja i iskustava objedinjenih u vizualni dnevnik. (Sonja Švec Španjol)

Izložba Jane Danilović "Vanilla Rush"

vrijeme: 18. rujna 2018. u 20 sati

mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4, Zagreb

VANILLA RUSH

Danas živimo u svojevrsnom svijetu paradoksa. Dok se područje znanosti i tehnologije rapidno razvija, moralne vrijednosti zabrinjavajućom brzinom stagniraju. Kao prioriteti suvremenog čovjeka nameću se moć, ambicija i uspjeh pod svaku cijenu. Ključ postizanja uspjeha odavno ne leži u kompetencijama pojedinca već u njegovom samouvjerenom nastupu, naglašenoj snalažljivosti, a kod žena svakako pomaže i ugodna vanjština.

Što je ljepota danas? Koje su to nametnute norme koje žena mora zadovoljiti kako bi postigla poželjnu vizualnu reprezentaciju? Mediji nas bombardiraju sa svih strana fotografijama idealiziranih ličnosti iz javnog života kojima bismo trebali težiti, jer su upravo one oličenje uspjeha u svojoj savršenosti. Od modnih žurnala, preko TV emisija do glazbenih spotova i reality showova sve pršti skupocjenom odjećom i blještavim modnim dodacima prezentiranim na idealno oblikovanim tijelima isforsirano sretnih pojedinaca čija su lica podvrgnuta plastičnim korekcijama fizičkih nedostataka i "upotpunjena" umjetnim trepavicama, nadograđenim obrvama, ispoliranim snježno bijelim zubima i bujnom kosom s umecima, kao i svim ostalim dodacima i preinakama koje zadovoljavaju današnje kriterije savršenog izgleda. Pitanje idealne ljepote pogađa žene danas možda više nego ikada.

Vizualna umjetnica Jana Danilović kroz različite umjetničke medije na specifičan način istražuje nametnuti imperativ ljepote. Potaknuta situacijama i problemima s kojima se svi susrećemo na svakodnevnoj bazi umjetnica svoj rad započinje dekonstrukcijom suvremenih stereotipa o ljepoti primarno nametnutih ženama. Oličenje stepfordske supruge doseglo je svoj vrhunac u suvremenom svijetu na prostorima koji su desetljećima obilježeni neimaštinom i siromaštvom na svim razinama. Natjecanja ljepote od najranije dobi, odgoj djevojaka da budu lijepe i poželjne kako bi pronašle dobrostojećeg supruga vraća nas stoljećima unatrag, samo što je danas taj princip ponude i potražnje upakiran u šljokice, lateks, perje i lakirane štikle. Djevojke se kite poput paunova kako bi se šepureći istakle u masi jednako tako agilne im konkurencije. Rezultat je to kulture koja bombardira pojedinca bujicom krajnje nepotrebnih informacija u bespućima virtualnog svijeta, a koje se potom prenose na sve sfere života pa tako i u trgovačke centre transformirajući se u velike staklene izloge prenatrpane primamljivim predmetima popraćenim još primamljivijim cijenama obećavajući kupcima da svatko može doseći savršenstvo ukoliko se opskrbi upravo u njihovoj prodavaonici.

U novom ciklusu radova Jana Danilović društveno-estetski fenomen prioritetnog postizanja savršenog izgleda u doba neimaštine problematizira banaliziranjem "tipično ženskih" elemenata poput dijamanata, mašni, čipke i sličnih modnih dodataka koje provlači kroz vlastiti likovni jezik i transformira u svojstveni prepoznatljivi inventar. Kombinacija radova različitih formata i tehnika zajedno s prostornim instalacijama koje koriste ready-made elemente čini svojevrsni mikrokozmos unutar prostora galerije. U izložbenom prostoru umjetnica rekreira ponudu iz trgovačkih centara u vrijeme sniženja stvarajući pritom primamljivu pulsirajuću cjelinu naglašene vizualne prezasićenosti. Šarenilo jarkih boja u kombinaciji s mnoštvom raznolikih tekstura i uzoraka koji asociraju na printeve na tkaninama i modnim dodacima dodatno je prenaglašeno plastičnim zlaćanim bogato profiliranim okvirima koji bude reminiscenciju na period baroka i rokokoa kada su umjetnička remek-djela bila dodatno istaknuta veličanstvenim okvirima koji su potvrđivali njihovu velebnost. Tolika koncentracija kićenosti i nelogičnosti dovodi do apsurda današnjeg vremena kojeg sama umjetnica opisuje kao "karikaturalnu formu koja prejako miriše na vaniliju i ostavlja trag šljokica za sobom". Jeftini okviri upućuju na banalnost koja je danas na cijeni, te još više čine vidljivom ispraznost koja se nalazi ispod/unutar urešene vanjštine. Sadržaj unutar okvira metafora je za nutrinu osobe koja je ispražnjena od bilo kakvog relevantnog sadržaja i koja nema što za ponuditi osim svoje nakićene vanjštine.

I dok mediji promoviraju sve što je lijepo, sjajno, umjetno i plitko kao sigurnu formulu za uspjeh, istovremeno nam zamućuju pogled i skreću pažnju s istinskih problema današnjeg čovjeka. To zamućivanje Jana Danilović naglašava sveprisutnim motivom muhe koja prekriva gotovo sve izložene elemente i nosi dvojako značenje. S jedne strane, mi se kao muhe lijepimo na sve što nam serviraju kao lijepo i poželjno, pa često ne možemo odoljeti primamljivim artiklima, posebice u vrijeme sniženja kada sami sebi lakše opravdamo kupovinu krajnje nepotrebnih predmeta, dok s druge strane muhe obično idu na trulo i pokvareno što pak aludira na ono lažno i loše koje leži ispod površine, ali je lijepo upakirano s mašnom na vrhu, pa sadržaj nije uvijek vidljiv na prvu.

Niz radova nadopunjen je dvjema prostornim instalacijama koje stereotipne simbole ženstvenosti i erotičnosti problematiziraju s aspekta trpljenja boli za ljepotu. Kroz stoljeća je ženama prezentirano kako "ljepota boli" i kako se od njih očekuje da "trpe za ljepotu", pa su tako u prošlim vremenima žene jedva disale prilikom nošenja steznika i korzeta, neke su vadile i rebra kako bi imale što uži struk i konkurirale u svijetu poželjnih udavača, a nošenje visokih potpetica danas se nametnulo kao zaštitni znak uspješne poslovne žene. Jana Danilović okrutnost podnošenja fizičke boli za imperativ ljepote interpretira u radu pod nazivom "Luxatio". Krajnje neugodna štikla s iznimno visokom petom simbol je pristajanja na neugodu i bol pri osnovnoj funkciji hodanja, a sve u svrhu praćenja trendova i zadovoljavanja osnovnih preduvjeta ljepote. Drugi, manje neugodan modni dodatak prezentiran je u radu "Fractura colli". Pernata boa navodno naglašava erotičnost i seksualnu privlačnost žene dok predmet ironično dijeli naziv s istoimenom zmijom koja guši svoje žrtve prije konzumacije. Umjetničin izbor kićenog predmeta upotpunjuje priču o erotičnim artiklima i savršeno se uklapa s drugim izlošcima u kontekstu problema stereotipa koji guše i nameću bezvrijedno kao vrijedno i poželjno.

Nemoguće je ne primijetiti kako moralne vrijednosti i karakterne osobine više nisu na cijeni. Zamijenile su ih emocionalne i sadržajne ljušture. Slobodno vrijeme koje smo nekada provodili u slušanju glazbe, čitanju knjiga, učenju stranih jezika ili bavljenju sportom danas je zamijenjeno boravkom u trgovačkim centrima, gledanjem ispraznih showova ili igranjem zatupljujućih video igrica. Jana Danilović boravak u trgovačkom centru opisuje kao boravak među "beskrajnim rijekama ljudi u svako doba dana, ljudi odjevenih i uređenih kao "za posebne prilike", beskrajno uzbuđenih i punih entuzijazma dok cirkuliraju u prostoru bez nekog jasnog cilja osim samog cirkuliranja kao takvog". Paradoksalno je da što manje imamo to više trošimo. Što smo nesretniji to se više kitimo šarenim i blještavim rekvizitima skrećući pažnju na svoju vanjštinu kako bismo sakrili unutarnju prazninu…

I dok se zgražamo i pitamo dokle ovakve izopačenosti mogu ići, istovremeno imamo i razumijevanja, jer smo svi iskusili pritisak imperativa ljepote na vlastitoj koži, samo je pitanje do koje mjere svatko od nas podliježe ili se odupire nametnutom pritisku.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Životopis

Jana Danilović rođena je u 1989. godine u Užicu. Diplomski i magistarski studij zidnog slikarstva završila je na Filološko-umjetničkom fakultetu u Kragujevcu gdje je 2013. godine obranila magistarski rad. Doktorirala je na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu 2018. godine obranivši umjetničko-istraživački projekt Grad i slika – značaj i funkcija slikarskih intervencija u javnom prostoru. Fokus interesa i djelovanja stavlja na odnos slike i različitih aspekata konstrukta javnosti, kako kroz autorski umjetnički rad, tako i kroz teorijsko istraživanje i kritičke tekstove u medijima. Radove je do sada više puta samostalno izlagala u referentnim galerijama u zemlji i inozemstvu. Autorica je nekoliko desetaka murala i intervencija u javnom prostoru u zemlji i regiji. Članica je ULUPUDS od 2014. godine, umjetničkih kolektiva Street Smart i NBO te suradnica portala Kontrapress.

Pregled umetničkog rada

Samostalne izložbe
· Beleške o letačima, Galerija učiteljskog fakuleta u Užicu, Užice, 2017. godine
· (Ne)Pristajanje, izložba doktorskog umetničkog projekta, Magacin u Kraljevića Marka, Beograd, 2017. godine
· Ogledi o neposlušnosti – crteži i objekti, KC Grad, Beograd , 2016. Godine
· #100bučnih, izložba dokumenata ulične akcije, Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska
· Crteži i slike, Gradska galerija Užice, 2015. godine
· Buđenja i anestezije, crteži, Galerija Stara kapetanija, Zemun 2014. godine
· Crteži, Narodni muzej u Smederevskoj Palanci - Galerija moderne umetnosti, Smederevska Palanka , 2013. godine
· Kora, crteži, Gradska galerija Mostovi Balkana, Kragujevac, 2013. godine
· TRI, izložba crteža, SKC Novi Beograd,2012. godine
· TUBICA, izložba grafika, galerija SKC Kragujevac, 2011.godine

Kolektivne izložbe (izbor)

· Sketching Connections, Zavičajni muzej Buzet, Hrvatska, 2018. godine
· X godina Ex-Yu grafike – izložba nagrađenih radova, galerija Haos, Beograd, 2017. godine
· XXVIX užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2017. godine
· Sketching connections, galerija Laval Nugent, Zagreb, Hrvatska, 2017. godine
· Izložba učesnika 33. Međunarodne kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2017. godine
· Umetnost na papiru, kustoski projekat Biljane Jotić, Narodni muzej u Užicu, Užice, 2017. godine
· Gost-izlagač kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2016. godine
· XXVIII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2016. godine
· Mozaik malog formata, Mala galerija ULUPUDS, 2016. godine
· ABBA (A Buncha Book Artists), The Harry Wood Gallery, Arizona State University, Phoenix, USA, 2015
· XXVII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2015. godine
· Bijenale akvarela malog formata, galerija SKC Novi Beograd, 2015. godine
· Osten World Biennial of Drawing, Osten Gallery, Skopje, Makedonija, 2014.
· godine
· VII Ex-Yu konkurs za grafiku, Nacionalna galerija, Beograd 2014. godine
· Detalj kao reč, G.Čaki, M.Oro, V. Radovanović, A. Danilović, kustoski projekat Biljane Jotić, SKC Novi Beograd, 2014. godine
· NOA-Novi Sad open art, Kulturni centar Novog Sada, 2014. godine
· XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2014. godine
· BOA-Belgrade open art, Pop-up galerija KCB, Beograd 2014. godine
· III Međunarodni bijenale akvarela, Galerija A, Beograd 2014. godine
· NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Multimedijalni centar, Split, Hrvatska,
2014. godine
· Niški crtež, Galerija savremene likovne umetnosti, Niš, 2013. godine
· Izložba novoprimljenih članova ULUPUDS, Galerija SULUJ, Beograd, 2014. godine
· XXIV užički regionalni likovni salon,Gradska galerija Užice, 2012. godine
· Prvo trijenale crteža i male plastike, Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić,Beograd 2012. godine.
· NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Akvarij na Bačvicama, Split, Hrvatska 2012. godine
· Međunarodno bijenale savremene grafike Iosif Iser, Ploiesti,Rumunija, 2011. godine
· 43. majska izložba ULUPUDS-a ,prateci program, KORACI VREMENA, Muzej primenjene umetnosti, galerija Žad, Beograd, 2011. godine
·
Nagrade i pohvale (izbor)

· Pohvala žirija XXVII užičkog regionalnog likovnog salona, Gradska galerija, Užice, 2015.
· Pobednica konkursa Kancelarije za evropske integracije vlade Republike Srbije za izradu murala povodom Dana prekogranične saradnje, Beograd, 2015. godine
· II nagrada, XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija Užice, 2014.
· VI ExYU grafika, II nagrada studentu grafičaru, SKC Novi Beograd, 2012. godine
· Nagrada FILUM za najboljeg studenta odseka za primenjene umetnosti, 2011.godine
· Nagrada za najbolji mozaik, Kamena kolonija Prilepski krinovi, Prilep,Makedonija,2011. godine
· II nagrada za studentski mozaik, Stone Expo IV, Kragujevac, 2012. godine
· Nagrada za studentski mozaik, Stone Expo III, Kragujevac, 2011. Godine

Realizovani projekti u javnom prostoru (izbor)

· TROPICAL DREAM, mural, realizovan u okviru festival Zen Opuzen, Opuzen, Hrvatska, 2018. godine
· SAVAGE LOVE, mural , realizovan u okviru projekta Re:Think, Sisak, Hrvatska, 2018. godine
· All Girl, kolaborativni mural i javna rasprava na temu pozicije žene u uličnoj umetnosti, Beograd, 2018. godine
· Zen, mural, realizovan u okviru Zen Opuzen festivala, Opuzen, Hrvatska, 2017. godine
· THINK,CHANGE,GROW III – mural, realizovan u okviru projekta Re:Think festivala, Sisak, Hrvatska, 2016. godine
· PORTAL, mural, ciglana Trudbenik, Beograd, 2016. godine
· THINK, CHANGE, GROW II-mural, projekat realizovan u okviru internacionalnog Street Art Mostar festivala, Mostar, Bosna i Hercegovina, 2016.godine
· SEA, mural, realizovan u okviru konkursa opštine Herceg Novi, Crna Gora, 2016. godine
· LET’S GO SOMEWHERE NICE, objekat, rad realizovan u okvirtu međunarodnog SAF Thessaloniki festivala, Solun, Grčka, 2016.godine
· #100bučnih – street art projekat, Beograd / Karlovac (Hrvatska)
· LITTLE BLUE ONE, mural, Karlovac, Hrvatska, 2015. godine
· PTICE SAVAMALE, mural, projekat realizovan u okviru konkursa Kancelarije za evropske integracije Vlade Republike Srbije, Beograd, 2015. godine
· THINK/CHANGE/GROW, mural, Lučani, 2015. godine
· ULICA SLOBODE, mural, Festival Patosoffiranje, Smederevo, 2015. godine
· KORISTIŠ LI GLAVU ILI SAMO PRATIŠ OSTALE?, FreeDom Art Festival, Pančevo, 2015. godine
· UP!, mural, Inex Film, Beograd, 2015. godine
· UPRISING, mural, Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
· Nije bitno šta će biti, bitno je kako je do toga došlo, gerila mural / umetnička akcija, X Noć muzeja, Kragujevac 2013

Predavanja, učešće na tribinama, saopštenja na naučnim skupovima (izbor)

· Žena u uličnoj umetnosti, tribina / javna rasprava, Dorćol Platz, Beograd, 2018. godine
· Beogradski festival mozaika – okrugli sto – Savremeni mozaik – izazovi i problemi, Kuća legata, Beograd, 2016. godine
· Beogradski festival mozaika – predavanje – Mozaik i ulična umetnost, Kuća legata, Beograd, 2016. Godine
· Saopštenje- Rekontekstualizacija tradicije – mozaik u uličnoj umetnosti, Prvi međunarodni naučni skup Tradicionalno i savremeno u umetnosti i obrazovanju, ISCAF 2016, Kosovska Mitrovica
· CCFD Terra Solidaire Open Forum – predavanje – Reading graffiti – social importance of words in public space, Montreal, Kanada, 2016. godine
· World Social Forum – predavanje / debata - CCFD Terra Solidaire Citizenship and democracy group : Citizenship and Information or How do we read written and painted content in public sphere? , Montreal, Kanada, 2016. godine
· Tribina: Slika i grad – društveni značaj murala – Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska, 2016. godine

Članstva u stručnim žirijima
· Murali očima fotografa, izložba, Centar za kulturu Božidar Adžija, Beograd, 2018. godine
· Moje kreativno Ja – Cosmopolitan Art Campus – član stručnog žirija i mentor – 2016. godine

Publikacije – reprodukovani radovi i tekstovi iz oblasti umetnosti objavljeni u štampanim i elektronskim medijima (izbor)

· Ulična umetnost i zloupotreba umetnosti – građenje kritičkog posmatrača, Zbornik radova Pedagoškog fakuleteta u Užicu (2017)
· Paint it Black ili Zapišavanje tuđeg ćoška, www.kontrapress.com - 24.01.2018. godine
· Lokalno kulturno-umetničko nasleđe kao dopuna nastavi likovne kulture, Zbornik radova međunarodnog naučnog skupa Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenju (2017)
· Ljudi za mural, mural za ljude www.kontrapress.com - 12.10.2017. godine
· K***c na braniku kulture, www.kontrapress.com – 21.03.2017. godine
· Bez prevoda – esej- www.kontrapress.com- 14.09. 2016. godine
· Kreči da bude čisto (pa prodaj za bilbord) –esej- www. kontrapress.com -23.03.2016. godine / www.aktivirajkarlovac.net – 03.02. 2016. godine
· Slepi miševi – naše komšije, zbirka crteža, Priredio: Boris Stanić, Za izdavača: Nenad Maletin – Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
· Slavimo Beograd- operimo grafite mržnje – esej – Liceulice, broj 24, 2015.godine
· Nasilje u šarenom pakovanju – esej –www.kontrapress.com- 19.12.2014.godine

Izložba Jelene Martinović "Stabla" u Centru mladih Ribnjak

vrijeme:16. svibnja 2023. u 19 sati
mjesto: Centar mladih Ribnjak, MO Ribnjak – Galerija Usput (Ribnjak 38, Zagreb)
Izvor: https://hdlu-zagreb.hr

Izložba Jelene Martinović u Galeriji Kontrast

U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 9. studenoga u 18.00 sati izložba slika Jelene Martinović pod nazivom “Masline i ljudi”. Izložba je otvorena do 3. prosinca 2020., radnim danom od 10.00 do 20.00 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.
Izvor: https://ns-dubrava.hr/

”Masline i ljudi” u novom slikarskom ciklusu Jelene Martinović

Jelena Martinović slikarica je prirode, koju je upoznavala kroz svoje brojne planinarske ekspedicije i putovanja, bilježeći u crtačkim skicama i akvareliranim crtežima samotne pejzaže na kojima se strukture tla i neba susreću s drvećem koje, poput bilo kojeg živog bića, posjeduje svoj karakter izražen u moćnim deblima i raznolikim krošnjama koje se povijaju na vjetru.

U svom novom slikarskom ciklusu koji je nastao ovog ljeta u tehnici akrila na platnima i papirima, slikarica se posvetila studijama stabala iz hvarskih maslinika, kao i ljudima koji žive uz masline, ubirući njihove plodove bogate dragocjenim i ljekovitim uljem.

Na rahloj, crvenkastosmeđoj zemlji, prošaranoj bijelim gromadama nepravilnog kamenja i suhozidima, izrastaju kvrgava debla maslina koja se ponegdje kružno granaju i isprepliću u strukturama gustih, zelenkasto plavičastih krošnji. Čvrsta i stamena, na rubovima polja i vinograda, stabla maslina u slikarskim potezima reflektiraju boju iz okoline, titravu vrelinu podnevnog sunca, sparinu koja prži škrtu zemlju i tirkiznosivu oblačnost neba pred oluju.

Iz njihovih tijela isijava dojam drevnosti: same među kamenjem povijaju se u burama, odolijevaju vremenu u različitim godišnjim dobima, otporne na suše, radujući se blagim zimama i dugim, suhim ljetima. Plodne i korisne, a samodostatne, bile su nadahnuće pjesnicima i slikarima, dok su prema mitovima, služile i nekim grčkim junacima, koji su od njihovog drveta izrađivali oružje za borbu.

Od davnina masline su se udomaćile uz ljude kao simbol mira, zaštite, iscjeljenja i blagostanja, njihovo je ulje služilo vladarima za masažu i njegu, kao hrana, lijek i gorivo za svjetiljke. Tako su i ljudi na Jeleninim slikama, u berbi maslina, poprimili nešto od njihovog kolorita i karaktera: stari maslinari koji vretenastim, spretnim prstima ubiru još nedozrele masline, tamnozelenkaste ili crne, sazrele i sočne, pažljivo prebirući njihove grančice, maslinari koji žive u njihovim sjenama, mirisima i ciklusima, nepomičnog i mirnog pogleda prema naprijed, svjesni tradicije koju žele očuvati, znanja kojega moraju prenijeti mlađim generacijama.

Ljudi i masline žive s elementima, protkani sunčevom svjetlošću u teksturama debla, u borama na koži, u mrežolikim žilicama kojima se crpi hrana iz zemlje, kroz snažne obrise koji se poigravaju s ljubičastim, crvenim i žutim odrazima večernjih zalazaka sunca i jutarnjih izmaglica. Maslina, kao Afroditina biljka, stasala je uz kamenje koje štiti zemlju od osipanja i isušivanja, kroz ruke maslinara, u rezidbama i sadnjama, berbama i obogaćivanju tla, u hodu kroz godinu gdje svako godišnje doba donosi svoje radove, vrijeme za početke i završetke, za zimski smiraj i uživanje u plodovima nakon teškog rada.

Vraćajući se užurbanom gradskom življenju, slikarica je u sebi donijela ljetne impresije iz samotnih maslinika, pretačući skice i zapise u slike većih formata, gdje masline u centralnoj kompoziciji obuhvaćaju prostor i vladaju nad njime, grmolike, stare, a vitalne, donoseći nam duh mirne trajnosti u nemirnoj svakodnevici, čvrsto uporište iz nekih prošlih vremena, ples razlistanih mediteranskih boja kao oživljujuće sjećanje u nadolazećoj zimi.

U spiralnom gibanju, osunčana debla pričaju nam priču o prirodi kultiviranoj ljudskim rukama, o suživotu ispletenom kroz bure i ljetne vreline, kroz odlaske i povratke, uvijek na početak zbivanja, kao spoj korijenja i krošnje koji povezuje dimenzije na neuništivom Drvetu života.

Krešimira Gojanović

Izložba Jessice Gobert "Hidden"

vrijeme: 13. ožujka u 18 sati

mjesto: Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, Zagreb
Izvor: https://ns-dubrava.hr/

Jessica Gobert, francusko-engleska ilustratorica sa zagrebačkom adresom, rođena je 1995. godine u Versaillesu, u Francuskoj. Nakon srednjoškolskog programa za književnost i povijest umjetnosti, završila je studij „Slike i naracije“ na ESAL-u (Epinal, Francuska). Obrazovanje je nastavila na Cambridge School of Art u Cambridgeu, Velika Britanija, gdje je završila diplomski studij i stekla naziv MA lllustration and Book Arts.

Nakon toga, zaljubivši se u grad, preselila se u Zagreb, u kojem i danas živi, inspirirana krajolicima i kulturom. Sudjelovala je na izložbama Nesvrstani, Art fair-u i Kolektartu u Laubi 2021. U 2023. godini će imati dvije samostalne izložbe u Botaničaru, te Galeriji Događanja.

Također priprema ilustriranu knjigu sa zagrebačkim izdavačem „Vrata u podrum“. Jessica crta tušem te piše i crta stripove. Njezine ilustracije variraju od minucioznih pejzaža do slika kojima bilježi posebne trenutke. Nadahnuće za vizualni jezik i atmosferu također crpi iz noir filmova.

Izložba Josipa Baričevića u Galeriji Krug

vrijeme: 03.05.2019. - 21.05.2019.
Otvorenje u 20:00 sati
mjesto: Galerija KRUG, Dom kulture Dugi Rat

EKSPRESIVNE PERCEPCIJEEKSPRESIVNE PERCEPCIJE

Kada, prije dvi godine otvarah Josipovu samostalnu izložbu u splitskomCaffe bar SKY u sklopu Jokerove zgrade, naslovih je LIKOVNI ISTRAŽIVAČ,referirajući se na njegov temperamentni slikarski nerv koji želi što prijeuhvatiti trenutak percipiranog. Za one koji ne znaju radi se o motivimaKaštelanskog bazena sa solinskom pitoresknom mikroregijom u "kojoj sena čudesan način stapaju antička, starokršćanska, starohrvatska i seoskaambijentalna arhitektura uronjene u floru rječice Jadro..." (iz predgovorasplitskoj izložbi).

Što se u Baričevićevom slikarstvu promijenilo od toga vremena? Uglavnomništa, osim tehnike - tada je to bio akrilik, a danas, suhi pastel. Tretmanje isti, struktura i tekstura također, dakle, Josip je konstantan, dosljedan iprepoznatljiv u svom slikarskom rukopisu, a to znači: kovitlac energičnihpoteza, zapjenjeno i nemirno more, nebo s (obveznim) ekspresivnimoblacima, vremešne masline sa stoljetnim borama i crnim dupljama debla...Razigran je i u slikanju arhitektonskih cjelina našeg dalmatinskog "Malogmista" slobodnom interpretacijom koja ne robuje faktografiji. Fasade kućaodražavaju refleksije mora i neba uz dominantu nijansi modre koja seisprepliće sa sivom, oker, bojom ciklame, ljubičaste i zelenog tirkiza...Posebno me se dojmila slika s motivom Omiša iz "ptičje" perspektive kojaobuhvaća širi pejzaž s Omiškom Dinarom i planinskim masivom Mosorau zadnjem planu. Na toj slici dominira slikarska gama s naglašenimmodrilom, ispresijecanim lila i okerastim potezima te oivičene planinebijelom, odnosno crnom na obroncima Mosora i diskretnim bordo-crvenimfragmentima. Sve je na prepoznatljivom motivu uravnoteženo i oku ogodnou snažnoj sinergiji koju stvaraše Cetina i okolna brda.

Ako se treba determinirati spram Baričevićeva slikarstva, rekao bih daje, eksplicite ekspresionističkih svjetonazora ne želeći robovati diktaturealizma i objektivnog prikaza lokalnog kolorita.Njegove percepcijeto i diktiraju.Iz toga i proizlaze, spomenuti energični, iskrzani potezi ikoloristička paleta kao posljedica nutarnjeg nemira slikarske duše.

Zdravko Cota

JOSIP BARIČEVIĆ
rođen 06.06.1968 u Splitu. 1996. postaje član likone radionice “ART CLUB” koju vodi akademski slikar i likovni pedagog TIHOMIR BARIŠIĆ, gdje dobiva likovnu izobrazbu. Dvije godine pohađao je likovnu radionicu kod akademske slikarice VENDI BOROVIĆ.

Izlagao je na petnaest samostalnih i šezdesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Posebno treba izdvojiti skupinu “INTER IMAGO NEW YORK 2” u New Yorku, na kojoj je sudjelovao s nekolicinom akademskih slikara.

Uz pokojnog EDE MATKOVIĆA, Stipe Tokića jedan je od glavnih osnivača likovne udruge “SALONA ART” iz Solina. Neko vrijeme bio je i njen predsjednik.

Živi i radi u Solinu.
Don Lovre katića 112, 21210 Solin
mob.: 098 9219 670
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Izložba Josipa Rončevića "Izgraditi brod"

mjesto: Galerija Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb
vrijeme: 29. travnja do 13. svibnja 2021. godine

Izvor: https://www.facebook.com/galerijamh

Iz predgovora:
Već dugo želim napraviti brod. Nemam nikakvog znanja, resursa, mjesta ni vremena, ali takav megalomanski izazov me tako privlači; trebala bih istraživati kako, snalaziti se za materijale, raspitivati se kod iskusnih ljudi, kontinuirano griješiti, ponavljati, ispravljati se. U konačnici, testirati vlastite granice sposobnosti. Za mene, brod nije ono što je za ribara ili sanjara o putovanju, pa ni o plovidbi starih Grka ili otkrivanju novih svjetova. Za mene, brod je vrhunac iživljavanja vlastitog stvaralačkog nagona. Zamisli: od ničega stvoriš cijeli brod!
(...)
Anđela Tenšek

Josip Rončević rođen je 1991. godine u Zadru gdje je završio gimnaziju. U Zagrebu je 2015. diplomirao na Grafičkom fakultetu, a iste godine upisao slikarski odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovao je u uredništvu studentskog časopisa Skica. Tijekom studija dobio je nekoliko priznanja za svoj rad, a 2020. diplomirao na slikarskom odsjeku u klasi profesora Igora Rončevića s pohvalom iz latinske klasifikacije summa cum laude.
Izlagao je na tri samostalne i dvadesetak skupnih izložbi, od kojih se mogu istaknuti Oni odlaze: izložba završnih radova Slikarskog Odsjeka ALU (Gliptoteka HAZU), Igra sporta i umjetnosti (HDLU, Zagreb), Erste fragmenti 16 (Lauba, Zagreb) i 35. salon mladih (HDLU, Zagreb) pri kojem je sunagrađen „Nagradom Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut, umjetnici umjetniku“. Član je HDLU-a.

Izložba karikatura Nika Titanika "Kronika hrvatske gluposti"

Retrospektivna izložba karikatura Nika Titanika povodom 25 godina karijere pod nazivom "Kronika hrvatske gluposti" otvara se u utorak 24. rujna 2019. s početkom u 19 sati u Muzeju Mimara. Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol. Izložba ostaje otvorena do 24. listopada 2019. godine.

Retrospektivna izložba Nika Titanika predstavlja povijest, razvoj, stil i djelovanje jedinog suvremenog karikaturista koji na dnevnoj bazi crta dvije karikature za jedne dnevne novine. Arhiva Nika Titanika broji oko 10.000 objavljenih karikatura. Istovremeno, ova retrospektivna izložba ukazuje na važnost i prijeku potrebu karikature u suvremenom društvu kao duhovitog, ali nerijetko i oštrog i pronicljivog korektiva društva i svijeta u kojem živimo.

Nik Titanik jedini je karikaturist, vjerojatno i na cijelom svijetu, koji dnevno objavljuje dvije karikature u dnevnim novinama pri čemu britko, pronicljivo i ponekad oštro komentira aktualne događaje i pojave. U svojim radovima često se dotiče rapidne degradacije ljudskih moralnih vrijednosti poentirajući tko se danas smatra uspješnim i je li riječ o konkretnim uspjesima poput obrazovnog, znanstvenog ili tehnološkog napretka ili je riječ o kvazi-zvijezdama bez pokrića. Nik Titanik za sebe kaže da je kroničar hrvatske gluposti, a u svojim karikaturama ne štedi nikoga, pa niti samog sebe.

Djelovanje Nika Titanika obuhvaća portretnu i geg-karikaturu odnosno situacijsku karikaturu. Portretnoj karikaturi je primarno bio posvećen na počecima svojeg djelovanja, ali se i danas njome aktivno bavi, prvenstveno u kontekstu izrade karikatura po narudžbi. Kod portretne karikature naglasak je uvijek na psihološkoj studiji karaktera, dok Nik crtež obogaćuje nizom popratnih detalja i rekvizita, što je stilska odlika i njegovih geg-karikatura. U području situacijske karikature Nik Titanik na dnevnoj bazi izrađuje dvije karikature: dnevno-političku i sportsku. Dnevno-politička karikatura je najprikladnija za izražavanje kritike društva, a često poprima i karakter satire. Karikaturu svakodnevnice Nik često ističe kao najdraže područje i unutar njega na svakodnevnoj bazi obrađuje sport, a često i univerzalne društvene teme kao što su muško-ženski odnosi, seks, prijateljstvo, posao, obiteljski odnosi, a dotiče se i pitanja kulture, umjetnosti i ekologije.

Izložba obuhvaća nekoliko stotina originalnih crteža i printeva digitalno izvedenih karikatura koje predstavljaju presjek autorova stvaralaštva od prvih radova nastalih u drugoj polovici 80tih godina prošlog stoljeća, preko prvog objavljenog rada u karijeri 1994. godine pa sve do aktualnih karikatura koje svakodnevno stvara. Radovi kronološki prate razvoj stila i tema, uvođenje stalnih i prepoznatljivih likova poput Štefice Jambriščak i Mije Sadomazođubrilovića te problematiziraju portretnu i situacijsku karikaturu, kao i podjelu na sportsku, političku i svakodnevnu karikaturu. Uz karikature, na izložbi će posjetitelji moći razgledati originalne crteže, kataloge, osvojene nagrade i ostale dokumentarne materijale vezane uz rad, razvoj i djelovanje Nika Titanika.

Iz predgovora retrospektivne izložbe kustosice Sonje Švec Španjol:

"Komedija, humor, satira, ironija, karikatura… sve što u sebi sadrži duhovitost često je kroz povijest degradirano kao manje vrijedno. No, ponekad je puno teže osmisliti ingeniozno, lucidno i pronicljivo duhovito djelo, negoli tragediju ili dramu koja će kod ljudi izazvati tugu i empatiju. Navesti pojedinca da kroz humor percipira ozbiljnost situacije, društva, zemlje i svijeta u kojem živimo, te počne razmišljati i djelovati, velik je izazov koji ne može svatko svladati.

"Humor je ozbiljan posao" izjava je koju vežemo uz lik i djelo Nika Titanika. Karikatura je "najbistriji izraz čuvstva istine", ona je korektiv društva i ne štedi nikoga. Utoliko autor nosi veliku odgovornost baveći se dnevnopolitičkom karikaturom.

Nik Titanik u ulozi lucidnog kroničara aktualnog vremena britkim humorom ukazuje na neuralgične točke društva i države provocirajući reakciju, odnosno ne dopuštajući pojedincu da se uljuljka u izopačeno stanje današnjice akceptirajući ga kao normalno. Živim bojama, osebujnim likovima i s mnoštvo detalja, Nik Titanik karikaturama ilustrira, problematizira i propitkuje probleme u društvu, potičući promatrača na aktivno promišljanje prostora i vremena u kojem živi. Karikatura, unatoč postupnom nestajanju iz tiskanih medija, i dalje ostaje prijeko potrebno sredstvo kritike koje utječe na javno mišljenje i upozorava na aktualne probleme."

Sonja Švec Španjol