Samostalna izložba Dalibora Rubida u Galeriji Događanja

U petak, 3. 3. 2023. u 19 sati u Galeriji Događanja (Centar kulture na Peščenici - KNAP, Ivanićgradska 41a, Zagreb), otvara se samostalna izložba akademskog slikara Dalibora Rubida, pod nazivom ''Posidonija''.

Dalibor Rubido rođen je 1971. u Sisku, završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, u klasi profesora Đure Sedera 1994. godine.
U mladosti je bio regatni veslač HAVK Mladost, te aktivni sportaš. Ronjenje u sjevernom Jadranu, te planinarenje uz sljemenske potoke jednim dijelom utječu na njegovo slikarstvo.
Živi i radi u Zagrebu.

Samostalna izložba Damira Facana-Grdiše "Konfrontacija prostora"

vrijeme: 7. veljače u 19,00 sati
mjesto: Galeriji Doma kulture, Nova Gradiška.

Autor će se na izložbi predstaviti s ukupno 12 radova na temu mora i urbanih veduta izvedenih u tehnici akvarela kao izbora iz recentnog opusa koji je stvarao posljednje četiri godine. Neki radovi će biti po prvi put predstavljeni u javnosti. O autorovom radu govorit će povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Relković Danijela Juranović.

Konfrontacija prostora

More kao elementarna sila prirode često svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca. Mnogi umjetnici od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti i atmosfere u pojedinom mediju. Bilo da je riječ o bonaci u suton, kada se prelijevajuće boje neba zrcale na uljanoj površini mora, ili o nepredvidivoj oluji nemjerljivih razmjera gdje je pojedinac prepušten čistoj milosti sudbine, sve mijene morske površine, ali i njezinih dubina interpretirane su u mnogim remek-djelima svjetske povijesti umjetnosti.

Damir Facan-Grdiša istražuje aspekte doživljaja tradicionalnih tema u slikarstvu uzimajući psihologizaciju mora s jedne strane i sociološki aspekt grada s druge strane. Dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva umjetnik uzima kao polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Djela čiji je sadržaj oblikovan strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata realizirana su u tehnici akvarela, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost definiraju atmosferu pojedinog rada. Svakoj slici prethodi skica neophodna za jasnu definiciju prostora i pomnu razradu planova unutar kompozicije. Istraživanje na površini papira odvija se paralelno u dva ključna područja: kompozicija i svjetlost. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova i ritma koji je povremeno obogaćen "partističkim titrajem" odnosno uplivom druge boje ili linije drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje pojedini val nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra.

More je simbol dinamike života, a njegovo prijelazno stanje između apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti stvara situaciju ambivalentnosti. Ona je idealna za transformaciju likovnog doživljaja i umjetničke artikulacije broda u oluji u krajnje reduciran niz repetitivnih elemenata čija centripetalna sila formira kompoziciju slike. Takav primjer pronalazimo u radu "More zubato" u čijem je središtu prikaz broda kao jedini preostali figurativni element slike koji čini prirodnu protutežu samom gibanju gradivnih segmenata. Nevjerojatna je svjetlost ostvarena u slici "Brod mali" i to pomnim, mirnim, preciznim i strpljivim nizanjem tonova od najsvjetlije, gotovo bijele nijanse, preko modre i indiga do duboke plave boje koja graniči s crnilom. Uzburkano more je povremeno dočarano složenim i kompleksnim izmjenama i kombinacijama većeg vala s nizom manjih vitičastih formi koje se akumuliraju u sljedeći veliki val. Slična igra oblika odvija se i u toplom zlaćanom nebu, no dominantan izraz više nije forma vala već spirale koje asociraju na školjke, te nizovi isprepletenih tonova iste boje, često puno gušći i razrađeniji od morske površine. Razrada motiva ide toliko daleko da na pojedinim slikama poput "Zastor morski" cijelu površinu papira ispunjava plavo more sazdano od krajnje sitnih repetativnih formi oštrih bridova s povremenim uplivima blago valovitog niza ili zelene boje što dodatno dinamizira, obogaćuje i razrađuje kompoziciju tvoreći svojevrsnu čipku krajnje usitnjenih i koloritski uslojenih gradivnih elemenata. Na pojedinim kompozicijama poput "More malo" forma broda je tek naznačena, te daje slici nužno potrebnu ravnotežu zadržavajući prikaz u sferi figuracije.

U ciklusu radova s urbanom tematikom ostvarena je posve drugačija konfrontacija prostora. Primjerice, u slici "Grad smireni" okvir unutar okvira oblikovan je spletom gusto nanizanih zgrada koje izviru sa svih strana usmjeravajući se svojim vršcima prema središtu slike čime se dodatno stavlja fokus na grad u samom središtu kompozicije. Takav način nizanja planova sličan je principu gradnje u slici "More zubato", pri čemu gradivni elementi umjesto repetativnih plavičastih formi valova postaju same zgrade. Kompozicije sa snažnim centripetalnim gibanjem izmjenjuju se s kompozicijama grupacija nebodera koji imaju zajedničku točku rasta, tj. ujedinjenog su okomitog ili dijagonalnog usmjerenja. Zgrade su često prikazane poliperspektivno, a njihove uglaste forme ublažavaju zavojite, vitičaste formacije neba koje daju stanovitu mekoću i fluidnost, te kontriraju oštrini čvrstih arhitektonskih elemenata. Krivulje u toplim zemljanim tonovima povremeno se preslikavaju i na same fasade zgrada, povezujući tako dva nasuprotna elementa u jedan, čime se mijenja ritam silnica koje definiraju gibanje slike. Urbane vizure obogaćene su ljudskim elementom u formi intimnih kroki silueta smještenih u raznobojne okvire nasumično razmještenih prozora na pročeljima nebodera toplih zemljanih boja.

Paralelni ciklusi različite tematike obiluju suptilnim gradacijama tonova jedne boje, kontrastiranjem oštrih ravnih linija i mekih krivulja, spajanjem različitih perspektiva i zadržavanjem siluete ljudskog lika odnosno forme broda kao jedinih figurativnih elementa koji definiraju unutarnju dinamiku slike.

Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju pojedinci smješteni zasebno ili u međusobnoj interakciji na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Konfrontacija prostora odvija se na samoj površini papira potpunim negiranjem klasične perspektive i stavljanjem fokusa na gradnju prostora nizanjem slojeva, nijansi i oblika. Stvorene strukture tonskim gradacijama postižu dubinu koja je dodatno naglašena nizanjem planova različitih po usmjerenju ili veličini gradivnih segmenata. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije zapravo oblikuje vlastitu distopijsku sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

 Damir Facan-Grdiša rođen je 1965. godine u Zagrebu. Umjetničko obrazovanje započinje u Školi za primijenjenu umjetnost na Odjelu zidnih slikarskih tehnika, a 1990. godine diplomirao je na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Friščića. Poslije studija nastavnik je likovnih stručnih predmeta na Obrtničkoj školi u Zagrebu do 1998. godine. Nakon toga radi kao samostalni umjetnik, izlaže i surađuje s više izdavačkih kuća, koje objavljuju njegove ilustracije.
Član je HDLU-a, ULUPUH-a, a od 2002. godine i HZSU-a.
Uz slikarstvo, koje mu je primarni medij umjetničkog izražavanja, Damir Facan-Grdiša od 1986. godine radi kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a od 2000. godine i kao samostalni licencirani restaurator za zidno slikarstvo.

Samostalna izložba Domagoja Barića "Pejzaži"

vrijeme: 18. svibnja 2023.
mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

Umjetnik će se predstaviti s 15-ak radova različitih formata nastalih od 2008. godine do danas. Kao što sâm naziv izložbe kaže, djela povezuje motiv prirode kao iskonskog čovjekovog okruženja. Izmjenjuju se planinski, šumski, poljski i riječni pejzaži prikazani kroz različita godišnja doba i u različito doba dana. U tradicionalnoj tehnici ulja na platnu Domagoj Barić interpretira relevantnost i snažne učinke koje priroda ostavlja na pojedinca.

Izložba ostaje otvorena do 1. lipnja 2023. godine u Galeriji ZILIK.

O IZLOŽBI:

Domagoj Barić lišava vlastiti ciklus bilo kakvog autorskog koncepta koji bi bio preduvjet za shvaćanje njegovog rada. Procesom slikanja autor u sebi pronalazi urođenu povezanost s prirodom te izlaganjem nastalih djela nastoji to isto pobuditi u promatraču. Pogled na velebni kanjon, beskonačno zelenilo livade i neograničena prostranstva koja upijamo s vrha planine vraćaju nas u ono vrijeme kada su priroda i čovjek bili jednaki - u vrijeme prije negoli je čovjek preuzeo primat posve nesvjestan dalekosežnih i često nepovratnih posljedica svojih postupaka. Ciklus "Pejzaži" je poziv da se vratimo na početak i ogledamo u prirodi kako bi vidjeli svoj pravi odraz. (iz predgovora Sonje Švec Španjol)

O AUTORU:
Domagoj Barić rođen je 19.6.1988. u Rijeci, gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost. Školovanje je nastavio na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo. Diplomirao je 2012. godine, u klasi prof. Zoltana Novaka, čime je stekao titulu magistar slikarstva. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Rijeci je od 2014. do 2016. godine radio kao vanjski suradnik. Sudjelovao je u oslikavanju ashrama Shree Peetha Nilaya. Član je HDLU Rijeka te je tijekom godina sudjelovao u nizu skupnih i samostalnih izložbi.

Samostalna izložba Dore Bakek "Pripadati gradu"

U četvrtak 15. listopada 2020. s početkom u 19 sati otvara se samostalna izložba "Pripadati gradu" akademske umjetnice Dore Bakek u Galeriji ZILIK u Karlovcu. Umjetnica će se predstaviti izborom radova iz dva ciklusa "Hommage Rijeci" i "(De)konstrukcija grada". Riječ je o nizu radova različitih formata izvedenih u kombiniranoj tehnici.

Dora Bakek sudjelovala je na Malom ZILIK-u ove godine. Održala je maštovitu likovnu radionicu za djecu pod nazivom "Spoji-odvoji: čudnovate životinje". Nakon uvodnog razgovora o teksturi životinja i kako ju prikazati u crtežu, Dora Bakek je upitala djecu kakve su to čudnovate životinje, na što su djeca ponudila doista originalne odgovore i rekla kako među čudnovate životinje spada "nosorog s krilima", "svemirska životinja", ali i "svinja". Kada smo definirali kakve su to čudnovate životinje djeca su se podijelila u parove i svaki par je dobio dvije životinje koje je trebao spojiti u jednu i osmisliti joj naziv. Svaki sudionik je crtao jednu polovicu čudnovate životinje i ispunio joj površinu različitim teksturama, a na kraju je svaki par spojio dvije polovice životinje i izrezao završnu čudnovatu životinju po obrisnoj liniji. Na kraju su djeca svoje životinje zalijepila na veće papire u boji te je nastao cijeli životinjski svijet kojeg su činili Mišonosokoz, Jelguš, Klokorid, Pjetlomačak, Kokorog, Pasoklok, Majverica, Nobik, Puranska riba, Slondor, Sovokrav, Orlav, Zebrova sova, Žisorog, Krokogriz, Paunovuk, Kljunozub, Magolav, Kornjoni i mnogi drugi. Radionica je bila toliko popularna da su učiteljice na odlasku rekle kako će ponoviti ovu radionicu u svojoj školi, a djeca su odmah pitala "hoćemo to danas?''.

O izložbi:
Pripadati osobi, gradu, zajednici... pripadati sebi… Osjećaj pripadnosti jedna je od najvažnijih emocija koje čovjek može ostvariti. Kada osjećamo pripadnost ispunjava nas osjećaj smisla i životnog zadovoljstva tako da naše blagostanje izravno ovisi o našoj povezanosti s drugim ljudima i okruženjem u kojem obitavamo.

Dora Bakek odrasla je u Donjoj Stubici, studirala je u Rijeci, a trenutno živi i radi u Varaždinu. Svaki od navedenih gradova označio je ključno razdoblje u njezinom životu – vrijeme odrastanja, vrijeme studiranja i sazrijevanja te vrijeme samostalnog odraslog života. Različite faze života definirali su različiti prioriteti, a u skladu s time i različite percepcije okoline u kojoj je obitavala. Svoje emocije i doživljaje umjetnica je interpretirala kroz dva ciklusa radova "Hommage Rijeci" i "(De)konstrukcija grada". Dolazak u svaki novi grad definirao je proces novog početka, novog okruženja, novih spoznaja i novih iskustava. Nametnulo se pitanje "tko sam ja u kontekstu grada u kojem se nalazim te kako on utječe na mene i kako ja doprinosim svojim boravkom u njemu". I dok su polazišta bila ista, Dora Bakek je primijenila različit pristup u interpretaciji gradova. Naime, "Hommage Rijeci" nastao je s odmakom od pet godina, dok je ciklus inspiriran Varaždinom nastajao u aktualnom vremenu odnosno u periodu kada autorica živi i radi u Varaždinu.

O autorici:

Dora Bakek rođena je 1990. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, upisuje studij likovne pedagogije, smjer grafika, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Diplomirala je 2013. godine s temom „Slike podsvjesnog i nesvjesnog“.

Do sad bilježi tri samostalne izložbe: 2019. (De)konstrukcija grada, Varaždin; 2016. U potrazi za nesvjesnim, Zagreb; 2015. Slike podsvjesnog i nesvjesnog, Zabok. Sudjelovala je i na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih izdvaja: 2018. Hommage Rijeci, Varaždin; 2018. KAOS – festival slobodnega kolaža, Kranj; 2016. Izložba "PerceiveArt predstavlja", Zagreb; 2016. Izložba međunarodne likovne kolonije LindArt, Lendava; 2014. Izložba knjiga-objekata, Galerija La roggia, Pordenone; 2013. Izložba „GrafičaRi“, Mali Salon, Rijeka.

Provodi likovne radionice za odrasle i djecu, od kojih izdvaja: 2020. Spoji-odvoji: čudnovate životinje, 47. Mali ZILIK, Karlovac; 2017. Grafičke radionice, Dječja likovna kolonija „LindArt junior“, Lendava; 2017. Radionice izrade keramike i papira na projektu „PoKret – poduzetno i kreativno“, Varaždin. Također bavi se ilustracijom i fotografijom. Živi u Varaždinu, gdje radi kao nastavnica likovne kulture. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Varaždin.

Izložba ostaje otvorena do 29. listopada 2020. i može se pogledati ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10 do 12 sati te utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati.

Opširnije: https://www.facebook.com/events/1272726999741650                                                

Samostalna izložba Edit Glavurtić "Skice iz Edena – Rascvjetavanje"

vrijeme: 1. lipnja 2023. s početkom u 21 sat
mjesto: Galerija Rab, Donja ulica 3, Rab

Umjetnica će se predstaviti selekcijom recentnih radova različitih formata izvedenih u tradicionalnoj tehnici ulja na platnu. U svojim studijama likovnih formi Edit Glavurtić vješto koristi uljenu slikarsku tehniku koja se nametnula kao tehnika koja najviše odgovara karakteru umjetničinog osjećanja materije prilikom realizacije likovne ideje. Autorica potencira glavnu karakteristiku ulja odnosno njegovog nevjerojatnog raspona boje od najdublje sjene do najvišeg svjetla što ponajbolje vidimo na svjetlosnim akcentima latica cvijeća božura i irisa na kojima svjetlost titra u punini svoje blistavosti.

Kako kustosica izložbe Sonja Švec Španjol ističe: "Da bi se čovjek ponovno povezao s prirodom mora biti otvoren prema svim stvarnostima i ljepotama koje priroda pruža vodeći računa kako njezino bogatstvo počiva na neiscrpnom vrelu čudnovatih pojava. Povratak prirodi predstavlja povratak samome sebi, a to, između ostalog, prepoznajemo u opusu akademske slikarice Edit Glavurtić koja je unutarnju radost življenja pretočila u radost likovnog stvaralaštva. Suverenim vladanjem likovnim elementima i unutarnjim osjećanjem materije, ali i interpretiranog sadržaja, Edit Glavurtić postiže likovnu zvučnost slikarstva koje je nastalo iz najdublje unutarnje stvarnosti – stvarnosti koja nikoga ne ostavlja imunim iz jednostavnog razloga – jer je iskrena."

O UMJETNICI:

Edit Glavurtić rođena je 1965. u Splitu, a u Zagrebu živi od 1970. godine. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti, Odjel zidnih slikarskih tehnika. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za slikarstvo, diplomirala je 1988. godine u klasi prof. Đure Sedera. Dvije godine zaposlena je u Zagreb filmu, na odjelu scenografije kao asistent scenografa, i oslikava pozadine za crtanu seriju "Mali leteći medvjedići". Odlazi u Beč 1990. godine, gdje se bavi likovnim radom i 1995. godine na "Universität für angewandte Kunst Wien" dobiva titulu magistra umjetnosti. Od 2003. godine ponovo živi u Zagrebu i radi kao samostalna likovna umjetnica. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Izložba u Galeriji Rab ostaje otvorena do 24. lipnja 2023.

Samostalna izložba Eugena Varzića 

Izložba se otvara u utorak 21. svibnja 2019. u 19 sati u Galeriji Laval Nugent (Vodnikova 4, Zagreb). Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavlja se izložbom u Zagrebu nakon kojeg putuje u Šibenik, Slavonski Brod, Motovun i završava gostovanjem u Pakracu krajem godine.

Nakon izlaganja na eminentnim žiriranim bijenalnim i trijenalnim izložbama poput 4. bijenala slikarstva u HDLU, 18. triennala hrvatskog slikarstva Plavi salon u Zadru i 8. hrvatskog triennala akvarela u Slavonskom Brodu, Eugen Varzić se predstavlja samostalnom izložbom u Zagrebu na kojoj će posjetitelji premijerno moći vidjeti tri posve nova rada u ciklusu "Ludus". Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

O izložbi:

Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

O autoru:

Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima.

Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola.

Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

web stranica: www.eugenvarzic.com

Izložba ostaje otvorena do 4. lipnja 2019. godine.

Samostalna izložba Ivane Bajcer "Unutar"

vrijeme: 17. prosinca 2020. s početkom u 19 sati
mjesto: Galerija ZILIK

IVANA BAJCER rođena je u Zaboku 12. rujna 1993. godine. Završila je srednju Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, grafički odjel, 2012. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika, u klasi prof. Tanje Dabo, 2018. godine te pohvaljena nagradom Magna Cum Laude. Članica HDLU (Hrvatskog društva likovnih umjetnika), Članica HULU (Hrvatska udruga likovnih umjetnika) u Splitu. Sudjelovala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na međunarodnoj radionici MAPWorkshop u Budimpešti, 2016. Zatim na 17. međunarodnoj likovnoj koloniji u Monoštru / Szentgotthárd u Mađarskoj, 2018. Sudjelovala je na 22. međunarodnoj likovnoj koloniji LindArt u Lendavi (Slovenija), 2017. na kojoj je i osvojila prvu nagradu. Dodijeljena joj je pohvala za uspješan rad tijekom akademske godine 2013/2014., 2014/2015., 2016/2017. Dodijeljena joj je Rektorova nagrada za veliki timski rad znanstveni i umjetnički rad, Opera ‘Agrippina’ G. F. Händela: zajednički projekt studenata Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog Narodnog kazališta u Zagrebu, 2016. Nagrada za najbolje umjetničko ostvarenje izloženo na Kulturošu u gradu Čakovcu, 2018. Dobitnica je stipendije Erste banke u sklopu Erste fragmenta 13, Zagreb, 2017. godine. Voditeljica je brojnih edukativnih programa i interaktivnih radionica; „Grafika visokog tiska” na međunarodnom stručno–znanstvenom skupu „Sretna djeca”, Hrvatski školski muzej, Zagreb. Trenutno je naslovni asistent u umjetničkom području, polje likovne umjetnosti, grana grafike na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilište u Rijeci.

Izložba ostaje otvorena do 30.12.2020.

UNUTAR

Sve što je izvan… posve je drugačije od onoga što je skriveno unutar. Primjerice, naše fizičko obličje opna je i štit bogatstva koje krijemo unutar našeg srca i uma. Kao što se izvan doma nalazimo u području izloženosti i ranjivosti, unutar doma osjećamo mir i spokoj. No, put do osjećaja pripadnosti dugotrajan je proces.

Ivana Bajcer u području crteža traga za svojim utočištem gradeći pritom vlastitu viziju doma. Izgubljeni osjećaj pripadnosti potaknuo je autoricu na istraživanje i analizu simbolike doma i što on znači za pojedinca. Je li dom mjesto, ljudi koji ga nastanjuju ili pak osjećaj, tek su neke od mogućnosti koje se otvaraju na istraživačkom putu umjetnice. Serija crteža na granici apstrakcije i figuracije misaono je putovanje zabilježeno kroz unutarnja previranja, težnje, traganja i stremljenja. Rast, širenje, prožimanje, isprepletenost i povezivanje pojedinih oblika stvara nepremostive prepreke za ljudske figure izvedene u grafitnoj olovci prikazane u različitim položajima kako pokušavaju "plivati kroz zarasle tunele". Bogatstvo i različitost struktura i tekstura organskih oblika kreće se od suptilne gradacije gusto nanizanih točaka koje se transformiraju u mrlje boje dok se tanke precizno izvedene crne linije izmjenjuju s debljim svijetlosivim vodenim potezima. Mnoštvo detalja utjelovljenih arhetipskih oblika budi kolektivnu memoriju koja otvara različite asocijacije poput ljudske utrobe, podzemnih tunela ili misaonih kanala. Lajtmotiv niza crteža manjeg formata u formi položenog pravokutnika jest transparentno naznačena i tonski oblikovana figura čovjeka koja luta prostorima jednog začudnog svijeta. Kao da promatramo presjek kompleksnog sistema sazdanog od najrazličitijih elemenata organskih formi koje se prožimaju, križaju ili pak otvaraju ulaz u svoju unutrašnjost. Izgubljeni ljudski likovi lebde u zrakopraznom prostoru organskih formi koje se uobličuju ispred njih. Impresivan je rad sa središnjim prikazom matrice odnosno jezgre od dva glavna dijela povezana centripetalnim gibanjem iz kojih se šire vodoravni kanali granajući se pri završetku toka. U pozadini jezgre naviru ljudski likovi čime se otvara niz pitanja poput: činimo li dom mi sami ili splet vanjskih okolnosti kojima smo dopustili da utječu na naš život, te jesmo li svoj na svome kada se povežemo s fizičkim prostorom, s drugom osobom ili sami sa sobom?

Kroz niz većih formata crteža Ivana Bajcer uprizoruje krupne planove tzv. duševnih čahura koje postaju, kako ističe sama autorica, simbol unutarnjeg nemira koji nosi u sebi notu staloženog kaosa. To su mentalne slike stanja i misaonih područja unutar kojih autorica traži svoj dom. Lišeni ljudskih figura, crteži prikazuju unutarnje stanje pojedinca kroz oblikovne izričaje. Splet najrazličitijih emocija izražen je kroz izmjenu precizno i minuciozno izvedenih detalja te slobodnih razlivenih mrlja crnila.

U seriji crteža Ivana Bajcer zabilježila je sva unutarnja previranja, gibanja, titraje i vibracije, zbivanja i prelamanja vizualno utjelovljujući psihičke mijene kroz karakter linije, forme, plohe i asocijaciju završnog oblika. Nemogućnost konačne i jedinstvene definicije pojedinog oblika i utkanog sadržaja ostavlja sferu analize, istraživanja i zaključka otvorenom za svakog zainteresiranog promatrača da sâm dođe do odgovora na postavljeno pitanje. I upravo zato posljednji segment izložbe čini interaktivni objekt. Nakon vlastite potrage za unutarnjim mirom i domom, Ivana Bajcer poziva promatrača da dovrši rečenicu "Ja se osjećam sigurno…" te svoju misao ubaci u transparentnu kutiju u formi kuće doprinoseći na taj način stvaranju zajedničke sigurnosti i imaginarnog utočišta – tako prijeko potrebne želje i osjećaja da nismo sami.

                                                                              Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Samostalna izložba Jadranke Pausić "Obojena pjesma"

vrijeme: 9.5.- 2.6.2022.
mjesto: NARODNO SVEUČILIŠTE DUBRAVA Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, Zagreb

Jadranka Pausić rođena je 1964. godine u Bjelovaru. Majka i otac po struci su bili učitelji te zbog njihove profesije već s 2 godine starosti seli u malo kordunaško mjesto Furjan, a potom u Lađevac, u kojem završava osnovnu školu. Srednju pedagošku školu završava u Slunju, a na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je predškolski odgoj 1985. godine. Vrlo rano je pokazivala sklonost ka umjetničkom izražavanju. Zanimljivo je iz današnje perspektive da to umjetničko izražavanje nije bilo u polju likovne umjetnosti, nego u domeni dramskog stvaralaštva, novinarstva i pisanja literarnih radova. Koautorica je etnografske monografije o mjestu Lađevac, u kojem je provela djetinjstvo, a promocija knjige se očekuje uskoro. Prve slikarske poteze napravila je 2014. godine. Do sada je sudjelovala na brojnim slikarskim kolonijama, najčešće humanitarnog karaktera. Svoje radove je predstavila na nekoliko skupnih izložbi u Republici Hrvatskoj i izvan nje (dvije samostalne izložbe u Sloveniji). Ovo je njezina prva samostalna izložba u Republici Hrvatskoj, a inspirirana je nebom i prirodom, kao i emocijom i senzualnošću žene.

Samostalna izložba Jasenka Smrekar

vijeme: 08.03. - 12.04. 2023.
mjesto: Trg bana Josipa Jelačića 15, Zagreb

Životopis
-rođena 15.07.1960. u Zagrebu
-medicinska sestra u mirovini -od 2019. polaznica tečaja crtanja i slikanja u Narodnom sveučilištu Dubrava kod prof Svebora Vidmara i Ivane Vulić,
Ovog ljeta učila boje kod Vladimira Vrljića Ankina -članica udruge HUKA, LD portala i Hrvatskog sabora kulture -sudjelovala na više likovnih kolonija, imala 5 samostalnih izložbi (HUKA, knjižnice :Dubec,Kajfešov brijeg i Augusta Cesarca
u Šubićevoj te u galeriji Kontrast) izložbe: 2021. -9. Zagorski likovni salon, POU Krapina, galerija grada Krapine -3. Zagrebački festival crteža,HDLU Zagreb, galerija InArt Trnsko Oni vole slikati, međunarodna žirirana izložba,Ladica, galerija Zvonimir -Europeanartawards2021, virtualno -Život umjetnika, HDLU Zagreb, Europski dom -Složeni identitet-umjetnik između aktivizma i eskapizma, HDLU, virtualno -izložba polaznika Na Dubrava, galerija Kontrast 2022. -Koloristički intimizam, LD, galerija Zvonimir -Međunarodna izložba maski, POU Krapina, galerija grada Krapine -Kaštelanske prije, knjižnica grada Kaštela, virtualno -15. Profutura, POU Poreč, Istarska sabornica,(dobila pohvalu žirija) -Kroz gradove, LD, galerija Zvonimir -Večernji intermezzo, LD, Slovenski dom -Izložba polaznika Ns Dubrava, galerija Kontrast -Spontanost kroz objektiv, skupna izložba fotografija, LD i UHDVID, Mjesni odbor Maksimir -Skupna izložba slika radionice atelijera Vladimira Vrljića Ankina

Samostalna izložba Jelene Martinović u Galeriji Oblok

U petak, 17. ožujka 2023. u 19 sati, u Galeriji Oblok (Knjižnica Sesvete, Trg D. Domjanića 6, Sesvete), otvara se samostalna izložba slika Jelene Martinović, pod nazivom ”O zelenom”. Izložba se može razgledati do 5. travnja 2023. godine.

Biografija

Jelena Martinović rođena je 1981. godine u Varaždinu. Godine 1999. maturirala je na Varaždinskoj Gimnaziji, jezični odjel. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 2000. godine, a diplomirala je 2006. godine u klasi profesora Ante Rašića. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim žiriranim izložbama, sudjelovala na brojnim likovnim simpozijima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Radila je kao asistent i umjetnički direktor na likovnim projektima koji uključuju svjetski poznate strane i domaće umjetnike, te studente. Vodila je brojne likovne radionice sa djecom školske i predškolske dobi. Bavi se alpinizmom, jahanjem i slobodnim penjanjem. 2007. godine sudjeluje u prvoj hrvatskoj ženskoj alpinističkoj ekspediciju na Cho Oyu. Članica je HDLU Zagreb, živi i radi u Zagrebu.

Facebook stranica:  https://www.facebook.com/art.jelena.martinovic

Instagram:  https://www.instagram.com/art.jele/

Iz predgovora izložbi:

Slikarstvo Jelene Martinović prožeto je impresijama iz prirode sa njezinih planinarskih ekspedicija, te se odlikuje delikatnim likovnim rukopisom koji bilježi karakter stabala i planinskih krajolika, samotnih prijevoja sa krševitim tlom, obraslih rijetkom travom koja se probija kroz nakupine kamenja. Vretenasto granje bukve koje se povija na vjetru, sivkastozelene krošnje crnogoričnog drveća, otpornog na zimsku studen i krivudava debla u šumarcima odašilju dojam mira i svježine u tom carstvu kamenih gromada, reljefnih udubina, ponikvi i škrapa, na škrtoj zemlji šibanoj jakim burama i olujnim vjetrovima.

Divlji velebitski konji u stalnoj potrazi za novim pašnjacima po nepristupačnim gorskim predjelima, sa svojim čvrstim tijelima u trku preko puste zemlje prikazani su u igri dinamičnih tekstura i prozračne pozadine ili u mirnom predahu pod plavetnilom oblačnog neba. Velebit na njezinim zapisima bogat je raznom florom, čiji karakter Jelena precizno istražuje u tehnici crteža, akrila i akvarela i otvara nam se u širokim perspektivama koje naglašavaju njegovu monumentalnost, sa pastelno razblaženim tonovima, u dojmu raznolikog života koji vibrira u planinskim dubinama. 

art Krešimira Gojanović

Samostalna izložba Jelene Martinović: ”Moje boje Himalaje”

U utorak, 21. ožujka 2023. u 18 sati, u Knjižnici Vladimira Nazora (Vodovodna ulica 13, Zagreb), otvara se samostalna izložba slika Jelene Martinović, pod nazivom ”Moje boje Himalaje”. Izložba je organizirana povodom festivala ”Brdo knjiga – festival knjiga i planina” (organizator Libricon), a uz potporu Grada Zagreba. Izložba se može razgledati do 10. travnja 2023.

Izvor: https://hdlu-zagreb.hr/

Iz predgovora izložbi: ”Slikarstvo Jelene Martinović prožeto je impresijama iz prirode sa njezinih planinarskih ekspedicija, te se odlikuje delikatnim likovnim rukopisom koji bilježi karakter stabala i planinskih krajolika, samotnih prijevoja sa krševitim tlom, obraslih rijetkom travom koja se probija kroz nakupine kamenja. Jednako tako i njezini likovni zapisi sa Himalaje dočaravaju atmosferu samotnog planinskog carstva, gdje su boje prigušene u bjelini snježnog pokrivača, kroz koji se probijaju Yakovi – krupna dugodlaka goveda, poznata po svojoj izdržljivosti u nošenju tereta kroz teško prohodne planinske predjele. Kao izvrstan animalist, Jelena u par osnovnih poteza ocrtava njihove masivne pognute glave, rogove i resastu, zapletenu dlaku. Intenzivno plavetnilo neba natkriljuje kampove alpinista i njihove šatore ukopane u snijegu, uronjene u tišinu veličanstvene prirode.”  (mr. art Krešimira Gojanović)

O svom radu autorica kaže: ”U Himalaji sam bila najekstremnije suočena sa sobom i vlastitim granicama, vlastitom snagom volje. To su situacije u kojima se čovjek sam pred sobom ogoli do svoje biti, odbaci sve što mu je prikrpano u životu i suoči sa svojom srži. Pasala mi je izoliranost od vanjskog svijeta i civilizacije. Uživala sam u beskrajnoj bjelini snijega i neobično plavom plavetnilu neba. Noćima koje su bile vedre, nebo se osulo milijunima zvijezda, koje sam zbog velike hladnoće samo nakratko pogledala, prije nego bi zatvorila ciferšlus šatora i zavukla se u debelu vreću za spavanje, u kojoj bi me dočekala hladnoća i prigrlila me. Tražeći taj himalajski mir, čistoću duha i svoju snagu, rado se vraćam Himalaji kao motivu za slikanje i u svojim slikama ponovo izgubim u njenoj beskrajnoj bjelini. (Jelena Martinović)

Jelena Martnovic je vizualna umjetnica rođena u Varaždinu. Njezin je rad inspiriran prirodom, gdje provodi puno vremena. Godine 2007. sudjelovala je u prvoj hrvatskoj ženskoj himalajskoj alpinističkoj ekspediciji na vrh Cho Oyu (8201 m), što je uvelike pridonijelo njezinoj umjetničkoj inspiraciji i težnji. Jelenin umjetnički fokus je na traženju slobode i lakoće kroz razigranost i istraživanje te u slikama često mijenja i kombinira umjetničke tehnike.

Jelena je diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, sudjelovala na brojnim likovnim simpozijima i radionicama u zemlji i inozemstvu, poput umjetničkog simpozija u Turskoj – Kapadokiji 2010. te predavanja i izložbi na Moskovskoj akademiji tijekom Olimpijskih igara u Moskvi 2013. godine. Sudjelovala je u mnogim umjetničkim projektima, kao što su rezidencijalni boravak na umjetničkoj radionici “As tide”, “Heimat”, Graz, realiziran u suradnji s Next Graz i Pistoletto, Biella Foundation te predavanje “Art, Nature and Sports” u Moskovskom liceju na Međunarodnom simpoziju Moskovske akademije umjetnosti i Akademije znanosti u Moskvi, 2009. i 2014. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb i Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika i likovnih kritičara. Živi i radi u Zagrebu.

Samostalna izložba Josipa Konte

Samostalna izložba u Galeriji Kavana Lav, Opatička 2, Zagreb. Izložba će trajati od 2. do 30. svibnja 2019. godine. Tema izložbe su ulja na platnu s motivima mora.

Izvor: Facebook

Samostalna izložba Karle Čurčinski "Čekanje"

vrijeme: 17. rujna 2020. s početkom u 19 sati
mjesto: Galerija ZILK, Radićeva 13, Karlovac

Magistra grafike Karla Čurčinski ove godine je sudjelovala na Malom ZILIK-u te osmislila čak dvije različite radionice za djecu. Na jutarnjoj radionici pod nazivom "Moj svemir" koja je započela čitanjem kratkog ulomka iz knjige Carla Sagana „Pale blue dot“ (Plava točka u beskraju) i opisom svemira djeca su saznala da postoje planeti na kojima umjesto kiše padaju dijamanti, sumporna kiselina, staklo i željezo što ih je posebno fasciniralo. Nakon kratkog uvoda kojem je cilj bio potaknuti djecu na razmišljanje i maštanje, mališani su osmislili vlastite svemire koje su potom oslikali s akrilnim bojama na platnene torbe. Na poslijepodnevnoj radionici pod nazivom "Novi dinosaurusi" djeca su trebala zamisliti kako bi dinosaurusi izgledali da danas hodaju Zemljom te su svoje interpretacije dinosaurusa izveli u tehnici kolaža na kartonu.

Čekanje

Čekanje je period koji često percipiramo kao vrijeme u kojem se ne događa ništa relevantno, jer smo suviše usmjereni na ono što čekamo. Pritom često propustimo čitav splet jedinstvenih okolnosti, emocija i stanja koja se odvijaju upravo u periodu čekanja. Iako je svijet događanja onaj kojem smo većinom posvećeni, Karla Čurčinski svoj ciklus radova posvećuje upravo svijetu čekanja.

U vremenu kada svi jurimo i žurimo i u stalnoj smo utrci s vremenom, čekanje pruža jedan kontemplativni trenutak jer nas primora da stanemo i... čekamo. U periodu čekanja ponekad se jave oni jedinstveni trenuci potpune bistrine i osviještenja pri čemu se suočavamo sami sa sobom, katkad iznova upoznamo sami sebe, a nerijetko se i zbližimo s drugim pojedincima koji čekaju. Upravo taj, naizgled nebitan, period čekanja koji prethodi svemu važnome čini tematsku osnovicu u radu Karle Čurčinski.

Ciklus radova predstavlja vizualne bilješke naglašenih stanja, misli i emocija, a tek u manjoj mjeri aktivnosti i događaja. Iza svakog rada stoji osobna priča autorice, crtica iz života nastala u periodu čekanja, ali cilj nije razotkriti osobni doživljaj već u vlastitom procesu čekanja dopustiti priči da se sama izgradi na temelju viđenog, percipiranog i usvojenog. Radovi su najčešće izvedeni u kombiniranoj tehnici pri čemu autorica koristi kolaž, akvarel, ručni vez na platnu, olovku, maker, kredu, drvenu bojicu, ugljen i digitalni crtež. Iznimno zrelim, osviještenim i prepoznatljivim rukopisom Karla Čurčinski oblikuje stanja, misli i emocije koje često izražava putem velikih površina praznine odnosno bjeline papira ili platna dok crtica određene emocije lebdi vlastitim svemirom zabilježenih iskustava. Punašne ljudske figure krajnje disproporcionalnih tijela nisu individue već simboli ljudske prisutnosti. Okvir unutar okvira rada realiziran linijom, plohom boje ili kolaža predstavlja omeđenost koju pojedini likovni motivi povremeno probijaju. Ta igra s likovnim elementima linije i plohe, te kombiniranje različitih tehnika koje se međusobno nadopunjuju unosi dinamiku i životnost u skladno oblikovane kompozicije. Iako bi linije spoja papira i kolaža ili plohe boje i praznine sugerirale granice i omeđenost, motiv se nesmetano nastavlja u svojoj realizaciji probijajući iluzorne granice što daje dubinu cjelokupnom prikazu, ali i dočarava protok vremena koji označava proces čekanja.

Radovi variraju od bogato razrađenih s mnoštvom detalja, boja i primijenjenih tehnika (Džepno sunce, Jablan, Sanjala sam proljeće, Sparina) do krajnje minimalističkih koji djeluju poput haiku poezije u slici (Kada je moru hladno, Nisam mogla odoljeti, Tu sam na kratko). Likovnost radova koja je građena čistim intuitivnim osjećanjem situacije, emocije ili stanja koje se želi utjeloviti vodi promatrača na jednu višu razinu doživljaja. Iako su prikazi u pravilu figurativni, te pojedini elementi prepoznatljivi i samorazumljivi, njihova usklađenost i ukomponiranost stvara jedan svijet koji nije narativan u kontekstu uzročno-posljedičnih odnosa na koje smo navikli u svakodnevnoj komunikaciji. Diskurs je uzdignut na razinu ne u potpunosti objašnjenog, ali razumljivog svijeta u kojem je ključno prenošenje emocija i atmosfere pukog bivanja u stanju čekanja i svih osjetilnih faza koje ono nosi sa sobom. Važnu ulogu imaju i nazivi radova koji čine svojevrsne misaone minijature. One su asocijativne, poetične i simbolične te nadopunjuju rad u smislu da ga ne objašnjavaju već potenciraju kretanje misli dalje i šire od prvobitnih asocijacija.

Čekanje omogućuje spoznaju i osvješćivanje onih dijelova sebe kojima se vjerojatno nikada ne bismo posvetili da nismo morali čekati. Jer uvijek postoji nešto veće, važnije, hitnije od odraza sunca na površini vode, mirisa proljeća u dašku vjetra ili pak bivanja sa samim sobom. Karla Čurčinski utjelovila je svijet čekanja ukazujući kako uz osjećaj nestrpljivosti i nelagode koji najčešće poistovjećujemo s pojmom čekanja, u samom periodu čekanja možemo otkriti i onaj divan osjećaj prepoznavanja nečeg pravog, lijepog i iskrenog. To je onaj trenutak kada "čekanje stavimo na čekanje", kada svijet stane, vrijeme nestane, a mi osjetimo nešto što je beskrajno stvarno samo i isključivo zahvaljujući tom jedinstvenom trenutku čekanja.

                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Samostalna izložba Kristine Kinkele Valčić u Galeriji Oblok

U petak, 17. veljače 2023. u 18 sati, u Galeriji Oblok (Knjižnica Sesvete, Trg D. Domjanića 6, Sesvete) otvara se samostalna izložba Kristine Kinkele Valčić, pod nazivom ”Dekonstrukcija: od (ne)poznatih krajolika do monokromije”. Izložba ostaje otvorena do 10. ožujka 2023.

Kristina Kinkela Valčić diplomirala je 2013. godine na diplomskom studiju Likovne pedagogije, Odjel kiparstva, na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, s temom ”Interaktivna urbana skulptura”, pod vodstvom mentora izv. prof. Želimira Hladnika te stječe naziv magistre edukacije likovnih umjetnosti i kulture. Uz kontinuirano umjetničko djelovanje, apsolventica je poslijediplomskog doktorskog studija Hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U kontinuiranom stvaralaštvu uz eksperimentiranje i istraživanje novih tehnika, Kinkela Valčić bavi se isključivo apstraktnim slikarstvom. Sudjelovala je na mnogim skupnim i samostalnim izložbama uz nekoliko priznanja. Članica je HDLU Rijeka, HDLU Zagreb i online projekta Art ćakula.

Izvor: HDLU ZAGREB

Samostalna izložba Larise Kralj "Doba Inspiracije"

...završila je privatnu školu kod akademske slikarice Ivanchenko A. V. u Sankt Petersburgu i tečaj u LIKUM-u kod profesora Ante Šramade.
Od 1988 godine počela je izlagati svoje radove ,a u Hrvatskoj od 1997.

Ima dvadesetak samostalnih izložbi te sudjelovala na mnogo skupnih izložbi.
Sudionik je više likovnih kolonija u zemlji i inozemstvu, kao i raznih humanitarnih akcija.

Od 2017 godine suraduje sa Likovnim Savezom Sankt-Petersburga te organizira likovne kolonije u Supetru na Braču.
Trenutno je voditelj djeceg likovnog studija "N.Rerih"

Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

vrijeme:27. rujna 2018. u 19 sati
mjesto: Galerija Contra, Frankopanska 22, Zagreb

U Galeriji Contra u Frankopanskoj 22 otvara se samostalna izložba njemačkog slikara Marcela Hüppauffa. Autor će biti prisutan otvorenju, a na izložbi će se predstaviti recentnim djelima u tehnici ulja, akvarela i gvaša.

Marcel Hüppauff, rođen 1972. godine u Stuttgartu. Osnivač je Akademie Isotrop (1996-2000).

Stojeći na ramenima divova poput Muncha, Tiziana i Pollocka, Marcel Hüppauff slijedi žutu ciglenu cestu. Prolazeći tri suvremene mrtve točke grotesknog, komičnog i akademizma, on skače preko duge i pomaže platnu da ispuni svoja tajna obećanja, nadilazeći ideju pukog predstavljanja. U zemlji oblika i boje gdje sve pršti od energije i kontinuirano mijenja svoj oblik i značenje pozivajući gledatelja da se pridruži putovanju i sâm otkrije figure koje se transformiraju u krajolike potom se mijenjajući u nešto treće i tako vas vodi u bezdan pogleda.

Djela Marcela Hüppauffa možete vidjeti u galerijama u New Yorku, Hamburgu, Los Angelesu, Münchenu, Krefeldu i Berlinu.

Sonja Švec Španjol

Samostalna izložba Marine Novoselec

vrijeme: 10.06.2023. u 17 sati
mjesto: Galerija Art Fantasy, Ilica 61, Zagreb
Kulturno športska braniteljska udruga

Izložba slikarice Marine Novoselec predstavlja retrospektivu njenog rada od 2019. godine pa do danas. Marina Novoselec je započela svoju slikarsku karijeru 2019. godine i od tada je ostvarila značajan napredak u svom radu. Izložba prikazuje raznovrsnost njenog stvaralaštva, s naglaskom na motive cvijeća, životinja i pop arta.

Jedno od prvih djela koja je naslikala je slika "Rajski cvijet" u tehnici akrila. To je bio početak njenog istraživanja i izražavanja kroz slikarstvo. Nakon toga, Marina Novoselec postaje članica Matice Hrvatske likovnog sektora 2021. godine. Ovo članstvo pruža joj priliku za izlaganje svojih radova u sklopu raznih skupnih izložbi i suradnju s drugim umjetnicima.

Također, 2021. godine, na nagovor slikarice Zdenke Lesar, Marina prvi put sudjeluje na likovnoj koloniji. To je bila prilika za stjecanje novih iskustava, upoznavanje s drugim umjetnicima i razmjenu ideja i tehnika slikanja.

Godine 2021. i 2022. Marina Novoselec sudjeluje na skupnim izložbama portala Ludvig dizajn. To je bila prilika za predstavljanje njenih radova široj publici i uključivanje u umjetničku zajednicu koja djeluje putem tog portala.

Najnovija skupna izložba slikarice Marine Novoselec odvija se 2023. godine u organizaciji Kulturno športske braniteljske udruge RH. Ova izložba pruža umjetnici priliku da predstavi svoje radove u kontekstu kulturnog i umjetničkog događanja koje podržava braniteljske udruge u Hrvatskoj.

Sudeći prema podacima o izložbama i motivima koje Marina Novoselec odabire za svoje radove, vidimo da se fokusira na prirodu (cvijeće, životinje) te na pop art stil. Ova raznolikost tema ukazuje na njen interes za istraživanje različitih područja i stilova unutar slikarstva.

Izložba slikarice Marine Novoselec pruža publici priliku da istražuje njen slikarski razvoj i raznolikost tema koje istražuje. Kroz izložbu, posjetitelji mogu uživati u njenom talentu i istraživanju različitih stilova i tehnika slikanja.

Samostalna izložba „Papirnata energija“ akademskog umjetnika Marka Zubaka

U srijedu 24. svibnja 2023. u 11:45 sati u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga otvara se samostalna izložba „Papirnata energija“ akademskog umjetnika Marka Zubaka.

Kao jedini predstavnik papertoysa u Hrvatskoj, Marko Zubak kroz medij papirnatih skulptura reflektira vrijeme u kojem živimo, psihološki sklop pojedinca te način funkcioniranja suvremenog svijeta. Svakodnevan, nepretenciozan, fleksibilan i prilagodljiv za oblikovanje, papir je autoru poslužio kao idealno oblikovno sredstvo za prenošenje priče, interpretaciju i komunikaciju s promatračem. Marko Zubak u sklopu aktualne izložbe predstavlja cijeli niz posve novih papertoysa koji su svojevrsni hommage kripto umjetnosti s naglaskom na njezin začetak i razvoj u samim počecima. Umjetnik koristi izložbeni prostor muzeja koji transformira u prostornu instalaciju sazdanu od širokog raspona lebdećih i samostojećih papirnatih skulptura, site-specific instalacija i tematskih serija unutar kojih se isprepliću klasični oblici likovne umjetnosti sa suvremenim tehnološkim dostignućima. Pojedinačni radovi, serije radova i tematske cjeline obogaćene neiscrpnom imaginacijom i britkim umom autora propitkuju naizgled uređeno društvo. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol. Izložbu će otvoriti ravnateljica Muzeja Croata insulanus Grada Preloga Iva Kožnjak.

Izložba ostaje otvorena do 26. lipnja 2023.

O autoru:

Marko Zubak rođen je 1979. u Zagrebu. Studij slikarstva na Likovnoj akademiji u Bologni (Accademia delle belle arti di Bologna) upisuje 1999. godine. Nakon završene treće godine studija odlazi u Barcelonu gdje je diplomirao umjetnost na Facultad de Bellas Artes de Barcelona 2006. godine. Sudjelovao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, djela mu se nalaze u inozemnim kolekcijama te je osvojio nekoliko stručnih nagrada za svoj rad. Živi i radi u Zagrebu i Rovinju.

O izložbi:

„Marko Zubak u ciklusu Papirnata energija razlaže čitavu piramidu društva, državnog aparata i međuljudskih odnosa. Zasebne priče ispričane kroz pojedinačne likove od papira ili grupne instalacije svojevrsni su autorov komentar, kritika te propitkivanje društva, no uz dozu profinjene ironije, satire i inteligentnog humora. Svaki rad nudi nekoliko razina čitanja obrađene problematike, dok nazivi radova sadrže dodatnu poruku u formi komentara ili tekstualne ilustracije situacije aktualnog svijeta…“ (iz predgovora kustosice Sonje Švec Španjol)

Samostalna izložba Mirjane Marović, pod nazivom “Podovi”

U subotu, 11. siječnja 2025. u 12 sati u Knjižnici Špansko-jug (Ulica Slavka Batušića 4, Zagreb) otvara se 16. po redu samostalna izložba Mirjane Marović, pod nazivom “Podovi”. Izložba ostaje otvorena i može se razgledati do 1. veljače 2025.

Samostalna izložba Mirjane Vodopija "Odrazi u snijegu, jezeru i kristalima"

vrijeme: 4. rujna 2020. s početkom u 20 sati
mjesto: Gradska galerija Crikvenica

Izložba ostaje otvorena do 28. rujna 2020. godine.

Biografija umjetnice:

Mirjana Vodopija diplomirala je 1987. na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Miroslava Šuteja. Od 2007. godine predaje na Grafičkom odsjeku ALU u Zagrebu, trenutno u zvanju redovne profesorice. U svom umjetničkom radu izražava se kroz različite medije i njihova preklapanja: kroz crteže i grafike, svjetlosne objekte, instalacije i videoinstalacije, fotografije i ambijente. Od 1985. do danas ostvarila je 34 samostalne izložbe i sudjelovala na preko 200 skupnih izložaba i kustoskih koncepcija u zemlji i inozemstvu te na tridesetak međunarodnih umjetničkih simpozija, rezidencijalnih projekata i stručnih usavršavanja. Važnije recentne samostalne izložbe: Lutajući krajolik u MSU, Zagreb 2019.; Mentalni sklop: Mirjana Vodopija – Miroslav Šutej u Galeriji Kranjčar, Zagreb, 2016.; Nepovratno u Umjetničkom paviljonu, Zagreb, 2013. Važnije recentne skupne izložbe: Wroclaw, Poljska, 2019. i 2018.; MSU, Zagreb, 2015. Djela su joj uvrštena u zbirke važnijih muzeja i galerija u Hrvatskoj. Dobitnica je 14 likovnih nagrada od kojihsu značajnije: Godišnja nagrada HDLU-a za najbolju izložbu u 2019. (Lutajući krajolik u MSU Zagreb); Plaketa HAZU na 4. hrvatskom trijenalu grafike u Zagrebu 2006.; 1. nagrada na International Triennial of Graphic Arts u Pragu.

Sonja Švec Španjol (autorica predgovora): Odrazi u snijegu, jezeru i kristalima

Prostor je stvarnost u kojoj živimo i u kojoj se krećemo, te uz pojam vremena čini osnovni oblik odnosno kategoriju postojanja materijalnog svijeta. Upravo prostor postaje područje rada, percepcije i interpretacije u ciklusu radova Mirjane Vodopije. Kako sama umjetnica kaže u radovima se prostor prikazuje kao fizičko polje mogućnosti djelovanja, ali istovremeno i kao prostor uma, odnosno svijesti.

Kompleksnost prostornih pejzaža prirode realizirana je u mediju fotografije, video rada, objekta, instalacije i ambijenta. Često jedan prostor biva temom više različitih radova interpretiranih u različitim medijima. Primjerice, rad Mlaka prikaz je prostora koji umjetnica pamti iz djetinjstva kao lijepo uređen voćnjak s pojilištem za stoku. Autorica se vraća u skriveno, tiho i spokojno mjesto u kojem je priroda preuzela glavnu riječ i unosi starinski, raskošni bogato razveden luster sastavljen od vitica, stakalca i nekoliko žarulja. Luster je kroz povijest igrao ulogu centralnog izvora svjetlosti u interijerima i obično je bio smješten u blagovaonici iznad stola kao simbol okupljanja, druženja, gozbe, te obiteljskih i društvenih aktivnosti. Ovaj put luster ima drugačiju funkciju – on ne objedinjuje, već predstavlja strano tijelo u svojevrsnom interijeru u eksterijeru i samim time razlog je za distancu životinjskom svijetu, dok rasvjetljuje iskonsku ljepotu prirode. Luster kao izvor svjetlosti u cijelom ciklusu nosi simboliku svijesti i spoznaje. Jedan od najmeditativnijih radova koji u potpunosti dokida svjesnost o realnom prostoru i uvodi nas u interpretirani prostor jest Luster u snijegu. Video projekcija na krajnje suptilan i nenametljiv način uvodi promatrača u svoj svijet. Bjelina snježnog pokrivača ravnice dinamizirana je lusterom koji se pojavljuje u polju te se uz blago gibanje postepeno i izmjenično približava promatraču. Statična i tonski usklađena okolina, te suptilno pojavljivanje i nestajanje lustera praćeno zvonkim zvukom stvara krajnje nadrealnu, metafizičku atmosferu. Ona nas izdvaja iz prostora u kojem se realno nalazimo i poziva da zađemo u snježni krajolik prateći zvonki ples lustera što otvara mogućnost kretanja i istraživanja fizičke, ali i misaone okoline u kojoj smo se zatekli. Ispitivanje potencijala prostora i što nam on sve pruža nastavljeno je i u radu Šator u snijegu. Šator simbolizira privremeno utočište unutar otvorenog prostora. Krhak, malen i izložen na čistini, gdje tek tanki sloj tkanine dijeli eksterijer od interijera, šator ipak pruža sigurno mjesto s osnovnim potrepštinama nužnim za opstanak. Fokus je na odnosu slobode neograničenog okolnog prostora i sigurnosti malog inkorporiranog objekta.

Mirjana Vodopija gradi kontinuiranu isprepletenu priču s bljeskovima prostora van horizonta odraženim u mentalnim slikama koje čine naše emocionalno utočište. Priče i prostori koje autorica koristi u svojim radovima su osobni, ali ne i doslovni. Oni čine splet snova, podsvijesti i sjećanja iz djetinjstva što djelima daje osobnu notu, dok moment otvorenosti i ranjivosti omogućuje povezivanje na više razina. Motiv vodene površine iz rada Mlaka nastavlja se i u radovima iz ciklusa Beskonačno. U radu Beskonačno – jezero autorica fotografiju jezera s grančicama i lišćem obogaćuje interpoliranim kutkom trodimenzionalnog prostora u koji smješta fotelju. Ugodna fotelja starinskog dezena simbol je mentalne zaštite koju pruža toplina i sigurnost doma, dok pravi izazov predstavlja izlazak iz komfora vlastitih stavova. Razbijanje iluzije sigurnosti doma očituje se u poderotini fotografije u uglu gdje završava minijatura interijera. Omjer veličina daje jasnu poruku: siguran kutak tek je djelić potencijala okolnog svijeta koji valja istražiti. U radu Beskonačno – korijenje poderotina fotografije je veća, jer šator predstavlja izlazak iz interijera i smještanje svoje sigurne zone u prirodno okruženje. Tako dolazi do svojevrsne asimilacije pri čemu je mogućnost upijanja i percepcije prirode ve}a kao i spoznaja samog sebe kroz simbol svijesti nad šatorom.

Jedinstveni svijet Mirjane Vodopije spaja naizgled nespojivo - ono unutarnje postaje vanjsko, a vanjsko postaje nutarnje. To nije svijet koji agresivno gura i prisiljava pojedinca da izađe, već snoliki misaoni svijet koji mami i intrigira svojom nenametljivom ljepotom i ambijentom koji poziva na boravak. Umjetnica otkriva one neobične zakutke, ali i neistražena prostranstva našeg svijeta koji bi nam zasigurno promaknuli u svakodnevnom životu obilježenom vječnom utrkom s vremenom. Privučena otvorenim prostorima i horizontima koji se pružaju usred ravnice ili s vrha planine, autorica prihvaća izazov izlaska iz komfora vlastitih stavova. "Ne postoji mjesto gdje stvarno nema ničega, samo to još nisam ja". Poziv u svijet potencijalnih mogućnosti poziv je na putovanje prostorom i vremenom koje nam omogućuje širenje, probijanje i dokidanje samonametnutih fizičkih i psihičkih barijera. Mirjana Vodopija uvodi nas i upoznaje s vlastitim svijetom koji ubrzo postaje i naš svijet na putu prema upoznavanju i otkrivanju samog sebe dok se zrcalimo u snijegu, jezeru i kristalima.