Izložba apstraktnih radova Andree Stanić

U petak, 27. srpnja 2025. u 18 sati, u prostoru Business Cluba (Sky Office, 14. kat) na adresi Ul. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, otvara se izložba apstraktnih radova renomirane riječke umjetnice i kustosice Andree Stanić.

Andrea Stanić, globalno priznata i višestruko nagrađivana umjetnica, predstavit će izbor svojih apstraktnih djela.

Izložbu će svečano otvoriti gđa. Lada Szabo Kajfeš, istaknuta ljubiteljica umjetnosti koja prati rad umjetnice od samih početaka. Stručnu likovnu kritiku potpisuje Marta Lock, međunarodno priznata likovna kritičarka i talijanska kustosica.

Andrea je predsjednica Međunarodnog vijeća umjetnika CIA Hrvatske,kao i doživotni ambasador CIA- UNOTA .organizacije te se izložba održava u Art Quartalu - registrirana pod podrškom UNESCO-a i UNOTA.

Ovaj umjetnički događaj dodatno će obogatiti vinarija Galić, koja će posjetiteljima ponuditi degustaciju svojih vrhunskih vina.

Ulaz je slobodan. Dobro došli!

 STRUČNA LIKOVNA KRITIKA UMJETNICE ANDREE STANIĆ

Izložba Hibe Mustafić "Sve boje jedne misli"

Umjetnički opus Hibe Mustafić

U svakoj misli postoji boja, nijansa, neuhvatljiva, tiha i istovremeno kovitlava i snažna. Ona se rađa iz trenutka, iz sjećanja, iz pogleda, strasti i osjećaja koji se zadrži na svjetlosti, prelijeva, intenzivira, pretače, umiruje i ponovo uzburkava. Hiba Mustafić kroz svoje slike pretvara te nevidljive niti misli u vidljivu poeziju boja.

Njen opus je putovanje kroz unutarnji pejzaž duše, kroz slojeve osjećaja koji se oblikuju u tonove, prelaze u oblike i linije, stvarajući cjelinu. U svakom potezu kista osjeća se blagost, promišljenost i želja da se otkrije ono što je skriveno iza svakodnevnog i običnog pogleda. Boja je u njenom stvaralaštvu više od izraza ona je dah, postojanje, ritam i tišina u kojoj se misao pretvara u likovnu melodiju.

Izložba "Sve boje jedne misli" otvara vrata tog njenog svijeta, svijeta u kojem svaka slika nosi fragment jedne emocije, jednog trenutka, jedne tihe spoznaje o ljepoti postojanja. To je prostor između svjetlosti i tame, bezbojnosti i intenzivnog kolorita, između stvarnog i sanjanog, gdje umjetnost postaje ogledalo jedne unutarnje istine. Istine duše.

Stojeći pred njenim djelima, promatrač ne gleda samo boje, on ih osjeća. One se stapaju s mislima, bude sjećanja i otvaraju put ka vlastitom unutarnjem svijetu, tu se prepliću i stvaraju neraskidive spone. U tom dijalogu tišine i pogleda rađa se najdublja poruka ove izložbe, a to je da svaka misao ima svoje boje i da svaka boja ima dušu. Na nama je da se potrudimo izabrati najfinije emocije, da kroz fokus uvijek sami biramo boju i kreiramo svoj svijet, barem približno po svojoj mjeri, baš onako kako i Hiba to čini.

Izložba slika Stefana Pašare "Vizija"

vrijeme: 4. travnja. u 19 sati – 4. svibnja. 2025

mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

U suvremenom vizualnom krajoliku, gdje se umjetnost sve češće svodi na konceptualni spektakl ili ironičnu distancu, izložba "Vizija" Stefana Pašare pojavljuje se kao tiha, ali snažna afirmacija jedne drugačije estetike. Ovdje se ne radi o pukoj vizualnoj atrakciji ni narativnoj jednoznačnosti, nego o unutarnjoj potrebi da se boja, forma i pokret pretoče u prostor osobne refleksije. Pašara, samouki slikar koji je slikanju pristupio relativno kasno, razvio je autentičan i izrazito intuitivan slikarski jezik koji se može promatrati kao odgovor na potrebu za unutarnjim mirom i uravnoteženjem u svijetu buke i brzine.

Rođen 1966. u Beču, Pašara je slikanjem počeo baviti prije desetak godina, iz osobne potrebe i poticaja obitelji. Ono što je počelo kao terapijski oblik izražavanja, ubrzo se pretvorilo u duboku posvećenost likovnom mediju. Njegova umjetnost nije akademski oblikovana ni stilistički uniformirana, već organski izrasla iz emocionalnog naboja, potrebe za povezivanjem s vlastitim unutarnjim pejzažima i svijetom koji ga okružuje. U tom smislu, Pašara ne gradi slike iz teorije nego iz iskustva. Njegova paleta je iskrena, ponekad sirova, ali uvijek komunikativna. Ono što gledatelj prepoznaje u njegovim djelima nije konkretan motiv, već vibracija osjećaja, titranje stanja koje se ne može izreći riječima.

Stilski, Pašarin opus najbliži je apstraktnom ekspresionizmu i geometrijskoj apstrakciji, s čestim osloncem na simboliku boja i ritam kompozicije. Njegove slike nisu rezultat promišljene kalkulacije, već često refleks spontanog gestualnog izraza. Koloristički intenzivne, često bazirane na kontrastima toplih i hladnih tonova, one u promatraču bude senzaciju kretanja i energije. Često koristi akril kao tehniku, što mu omogućava brzinu i slojevitost rada, ali i eksperimentiranje s teksturama i tehnikama kao što je pouring art. Pašara se ne boji boje, ne boji se prostora ni praznine; naprotiv, koristi ih kako bi naglasio dinamiku unutar slike i stvorio napetost između reda i kaosa, strukture i slobode.

Jedna od posebnosti njegovog pristupa jest odnos prema kompoziciji. Bilo da je riječ o strogo definiranim geometrijskim oblicima poput trokuta i krugova, ili pak o slobodnim formama koje se izlijevaju po platnu, kompozicija u njegovim radovima nikada nije statična. Ona uvijek sugerira pokret, promjenu, procese koji su u tijeku. Tako, slike ne funkcioniraju kao zatvorene cjeline nego kao prostori u kojima se nešto odvija. One pozivaju na ulazak, na gledanje iznutra, na osobno čitanje.

Motivi koje koristi nisu figurativni u klasičnom smislu, ali nose snažnu simboliku. Krugovi, trokuti, eksplozije boja, planetarne sfere, pukotine svjetlosti – sve to su arhetipski oblici koji prizivaju univerzalna značenja. U njegovim radovima vidljiv je pokušaj da se vizualnim jezikom dotakne ono što je teško artikulirati: emocije, prisutnost, tišina, ravnoteža. Postoji gotovo meditativna komponenta u njegovom slikarstvu, koja se oslanja na kontemplaciju i pažljivo promatranje, a ne na brzu percepciju.

Ne može se ignorirati ni egzistencijalna dimenzija Pašarinog slikarstva. Svaki rad djeluje kao zapis osobne borbe, pokušaj da se uspostavi red u svijetu koji često izgleda kao niz slučajnosti i pukotina. Njegove slike ne nude odgovore, već postavljaju pitanja, i upravo u toj otvorenosti leži njihova snaga. Umjetnik ne pretendira na univerzalne istine, već nudi vlastitu, osobnu verziju svijeta – onu u kojoj je umjetnost most između unutarnjeg i vanjskog.

Izložba "Vizija" okuplja radove nastale u posljednjih nekoliko godina, u kojima se može pratiti razvoj autorovog likovnog izraza. Iako tematski različite, slike povezuje zajednička nit: potraga za smislom kroz likovni izraz. U tom kontekstu, naziv izložbe nije slučajan. "Vizija" označava ne samo ono što se vidi, nego i ono što se naslućuje, sanja, osjeća. To je prostor između stvarnog i mogućeg, između forme i njezine dekonstrukcije. Pašara tim prostorom vlada intuitivno, bez opterećenja pravilima, što njegovoj umjetnosti daje autentičnost i emocionalnu dubinu.

Važno je spomenuti i kontekstualnu vrijednost ovakvog pristupa u hrvatskom (i širem) umjetničkom prostoru. U vremenu kada je suvremena umjetnost često preplavljena teorijskim konstrukcijama i ironijskim odmicanjem, Pašarin rad nudi iskrenu, gotovo arhaičnu vjeru u snagu slike. On ne pokušava impresionirati, već komunicirati. Njegova djela ne nameću, nego pozivaju. Ta otvorenost i skromnost čine njegovu umjetnost posebno vrijednom, jer se temelji na čovjekovoj osnovnoj potrebi za izražavanjem i povezivanjem.

Stefan Pašara nije slikar koji želi govoriti umjesto promatrača. On radije šuti, povlači se i pušta platno da progovori. U tom smislu, njegova umjetnost nije završena, nego otvorena; nije deklaracija, nego ponuda. Kroz svoje boje, forme i kompozicije, Pašara nas poziva da zastanemo, pogledamo i poslušamo – ne njega, nego sebe. To je umjetnost koja ne traži, nego nudi. A u vremenu u kojem su slike svuda, upravo je to ono što ih čini vrijednima.

Željko Bedić

Izložba slika Dubravke Kuzmić "Vesele grafike 2"

vrijeme: 10.6.2025. u 19 sati
mjesto: Art Caffe bar "Zrin" Berislavićeva 3, Zagreb

Izložba “Vesele grafike 2” Dubravke Kuzmić donosi posjetiteljima svjež i prepoznatljiv pogled na suvremeni crtež, lišen predvidljivih pravaca, ali duboko ukorijenjen u osobni likovni jezik. Ova autorica već desetljećima njeguje izraz koji se oslanja na preciznost linije, bogatstvo detalja i simboličku dubinu, a sve to ostvaruje tehnikom tuša na papiru. Njezini radovi, iako tehnički jednobojni, vibriraju snažnom unutarnjom ekspresijom, gotovo dostižući kolorit bez korištenja boje. Riječ je o crtežima koji nisu samo vizualni, već i emocionalni doživljaj.

Dubravka Kuzmić rođena je 30. listopada 1957. godine u Zagrebu, gdje je završila gimnazijsko obrazovanje. Od ranih je dana pokazivala izražen interes za likovno izražavanje, što ju je dovelo do upisa u poznatu Školu crtanja na Rokovom perivoju, mjestu gdje se osobni likovni izrazi nisu gušili pravilima, nego poticali pažljivim pedagoškim pristupom. Tamo je počela oblikovati vlastiti vizualni svijet, koji će kasnije postati njezin prepoznatljiv rukopis.

Tehnika tuša na papiru ostala je konstanta u njezinu radu, ali motivski i kompozicijski ona istražuje različite svjetove. Njeni radovi nastaju na formatima od A5 do većih dimenzija, ali bez obzira na veličinu, svako djelo odiše preciznošću, bogatstvom linija i osobitim ritmom. Njezine ilustracije često uključuju likove horoskopskih znakova, no to nikada nije ograničenje – inspiraciju crpi iz prirode, glazbe, mitologije, svakodnevice i osobnih impresija. Crteži su prožeti suptilnim simbolima, detaljima koji traže pažljivo promatranje, a nerijetko i introspektivno čitanje.

Dubravka se ne uklapa lako u postojeće žanrovske ili stilske ladice. Njezini radovi nisu ni klasične ilustracije, ni apstraktne grafike, ni stripovski izrazi, ni čisti ornamenti, ali nose elemente svih tih pristupa. Ona stvara crteže koji se mogu doživjeti i kao vizualne priče i kao kompozicijske simfonije linija. Njena linija nikada nije mehanička – ona pulsira i vibrira, usmjerava oko promatrača i poziva na interakciju. U tim linijama nema praznog hoda: sve ima svoju svrhu, svoj ritam i svoje značenje.

U seriji radova u kojima prikazuje horoskopske znakove, Kuzmić kombinira univerzalne simbole s osobnom ikonografijom. Primjerice, njezine verzije znakova poput Raka, Djevice, Jarca ili Zmije nisu ilustrativne, već izrazito metaforične i slojevite. Znakovi se pojavljuju poput likova iz mitologije, uvučeni u ornamentalno i geometrijsko tkivo slike, kao da pripovijedaju vlastitu priču unutar vizualnog labirinta. Osim znakova zodijaka, u radovima se često javljaju stilizirani portreti, glazbeni motivi, biljni i životinjski oblici, što dodatno obogaćuje interpretativni potencijal njezina stvaralaštva.

Ono što je posebno zanimljivo kod Dubravkinih crteža jest njihova sposobnost da ostave snažan dojam bez oslanjanja na boju. Koristeći isključivo crnu tintu, ona postiže nevjerojatnu dinamiku i slojevitost, zahvaljujući raznolikim načinima ispunjavanja ploha: točkanjem, sjenčanjem, paralelnim linijama, valovima, mrežama i geometrijskim teksturama. Tako svaka ilustracija zrači bogatstvom, bez da gubi jasnoću i čistoću izraza. U njezinim radovima bijela površina papira nije samo pozadina – ona aktivno sudjeluje u kompoziciji, kao prostor tišine, odmora ili svjetlosti.

Umjetnica je dosad izlagala na skupnim izložbama u Belgiji i Italiji, gdje su njezini radovi dočekani s oduševljenjem publike i likovne kritike. Samostalno je izlagala u knjižnicama Savski Gaj i Dugave, kao i u Galeriji u Velikoj Gorici, gdje je naišla na odličan prijem kod zagrebačke publike. Kritičar Zlatko Baranašić iz Podravskog kluba svojedobno je zapisao da “takva vrsta crtanja još nema ime u našoj umjetnosti”, čime je zapravo precizno sažeo ono što mnogi osjećaju pri susretu s njezinim radovima – da je riječ o nečemu novom, autentičnom, nedovoljno kategoriziranom.

Dubravka Kuzmić umjetnica je koja nije rob trendovima ni tržišnim pritiscima. Njezina umjetnost polazi iz osobne potrebe za izražavanjem, i to se vidi u svakom potezu. Svaki crtež djeluje kao osobna ispovijed ili vizualni dnevnik, ali istodobno nudi i univerzalna značenja. Gledatelj ne ostaje pasivan – pozvan je da uđe u njezin svijet, da prepoznaje vlastite osjećaje u simbolima, da tumači, nagađa, osjeća. Umjetnost Dubravke Kuzmić nije zatvorena u formu; ona se otvara promatraču i komunicira.

Ciklus “Vesele grafike” osobito je zanimljiv jer ne donosi samo tehničku virtuoznost, već i vedrinu izraza. Unatoč složenim kompozicijama, njezini radovi odišu lakoćom, razigranošću i čak humorom. Mnoge kompozicije djeluju kao vizualne igre, kao da je umjetnica dopustila sebi slobodu da se poigra motivima, formama i značenjima. No iza te razigranosti uvijek stoji disciplina, iskustvo i pažnja prema svakom detalju. Sve je pomno promišljeno, a opet djeluje lako i prirodno. To je rijetka kvaliteta u crtačkom mediju, osobito u vremenu digitalnih prečaca.

Ono što izložbu “Vesele grafike 2” čini posebno atraktivnom jest i njezina emocionalna dostupnost. Nema hermetičnosti, nema elitizma. Bilo da ste stručnjak za likovnu umjetnost ili slučajni prolaznik, ova djela vas mogu dirnuti. U njima se osjeća radost crtanja, strast za linijom i poštovanje prema rukotvorenom izrazu. Crteži ne traže poznavanje teorija, već otvorenost pogleda i spremnost da se na trenutak uroni u imaginarni svijet autorice.

Izložba je i dokument o jednom dugogodišnjem, strpljivom radu na marginama institucionalnog priznanja. Dubravka Kuzmić nije školovana akademska umjetnica, ali njezin opus svjedoči o nečemu što nadilazi formalno obrazovanje – o dubokoj posvećenosti, iskrenosti i potrebi za stvaranjem. U vremenu koje favorizira brzinu, njezini detaljni, dugotrajno rađeni crteži predstavljaju i čin otpora, ali i čin nježnosti prema mediju papira, prema liniji, prema rukopisu.

Zbog svega navedenog, izložba “Vesele grafike 2” nudi više od pukog vizualnog užitka. Ona je poziv na promišljanje, na susret s intimnom umjetnošću koja nije agresivna ni nametljiva, ali je utoliko snažnija. U vremenu u kojem umjetnost često teži šoku ili efektnosti, njena crtačka poetika djeluje gotovo ljekovito. Ona ne viče – ona šapuće, i upravo zato ostaje.

Za one koji traže autentičnost, dosljednost, ručni rad i slojevito likovno iskustvo, ova izložba bit će izniman doživljaj. A za one koji možda prvi put ulaze u svijet umjetnosti, “Vesele grafike 2” mogu biti upravo ono što će ih u taj svijet uvesti – s osmijehom, znatiželjom i osjećajem da su ušli u prostor koji ih prihvaća.

Željko Bedić

Samostalna izložba akademskog umjetnika Vice Glibote "Fallout"

vrijeme: 24.10.2024 u 19 sati
mjesto: Galerija Zilik,Ul. Vladimira Nazora, 47000, Karlovac

Vici Gliboti pripala je čast da svečano otvori jesensku sezonu ZILIK izložbi, a predstavit će se svojim recentnim ciklusom radova inspiriranih američkim majstorima fikcije, kozmičkog i filozofskog horora. Na izložbi će posjetitelji moći razgledati ukupno 14 radova odnosno reljefa, skulptura i prostornih instalacija izvedenih u kombiniranoj tehnici uz primjenu assemblage i upcycle tehnike. Nakon što se u prethodne dvije godine predstavio na izložbama u Zaprešiću, Samoboru, Zagrebu i Rabu, Vice Glibota izložbom u Karlovcu zaključuje predstavljanje svog recentnog ciklusa radova, nakon kojeg će se posvetiti produkciji novih radova.

O izložbi je izbornica ZILIK-a i viša kustosica Sonja Švec Španjol zapisala:
"Akademski kipar Vice Glibota u recentnom ciklusu "Fallout", koji je prirodni nastavak prethodnih izložbi "Future Dire", "Fracture Terminal" i "Deliverance from Chaos", kroz medij skulpture, reljefa i instalacije intuitivno progovara o nizu katastrofičnih situacija koje smo proživjeli (potresi, poplave i požari, ali i svjetske pandemije i ratovi), ukazujući pritom i na našu potencijalnu budućnost. Inspiraciju za rad autor pronalazi u dugogodišnjem istraživanju i čitanju literature američkih majstora fikcije, kozmičkog i filozofskog horora. Sve proživljeno i spoznato umjetnik pretače u niz radova prikazanih u stadiju propadanja, urušavanja i kopnjenja. Iz predstavljenih djela možemo iščitati njihovu prošlost (kako su nekada izgledali), ali i predvidjeti njihovu budućnost zbog tendencije ogoljivanja ili rastakanja forme. Upravo ova faza prikaza omogućava uvid u njihovu unutrašnjost, strukturu i jezgru odnosno dopušta nam da se približimo i promotrimo detalje. Cijevi, tube, žice, pločice, kugle, vijci, matice i ostali dijelovi mehanizama, fragmenti su nekadašnjeg svijeta iznova sastavljenog u nove slojevite kompozicije koje ukazuju na dotrajalu stvarnost potrošačkog društva i konzumerističkog svijeta u kojem živimo.
Iznimno impresivnim, ludičko osmišljenim i pomno realiziranim djelima, akademski kipar Vice Glibota zaokružuje priču započetu u ranijim radovima objedinjenim kroz izložbe "Future Dire", "Fracture Terminal" i "Deliverance from Chaos", dodajući ciklusu nijansu mračnijeg i zlokobnijeg tona od ranije interpretiranog. Naime, izložba "Fallout" svojevrsni je završetak aktualnog ciklusa, ali i neminovni početak odnosno naznaka nečeg novog. U kojem smjeru će Vice Glibota razvijati novi koncept i manifestaciju istog u vizualnom svijetu ostaje za vidjeti. Do tada pozivamo namjernog ili slučajnog promatrača da uživa u studioznim i krajnje minuciozno izvedenim djelima Vice Glibote začudne distopijske atmosfere koja se istovremeno čini tako bliskom i poznatom, a opet tako dalekom i nedokučivom, ostavljajući nas u neizvjesnosti konačnog ishoda."

Biografija autora:
Vice Glibota, rođen 09. travnja 1988. u Splitu gdje 2008. godine završava srednju likovnu školu Fausta Vrančića - smjer kiparstvo. Magistrirao kiparstvo 2013. godine u klasi prof. Stjepana Skoke na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru. Sudjelovao na kiparskoj koloniji na Braču 2012. godine koja je rezultirala izvedbom jedne javne skulpture u kamenu u Bolu na Braču. Sudjelovao na jubilarnom 50. ZILIK-u gdje je u Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor održao likovnu radionicu za djecu pod nazivom "Odiseja u svemiru 2024.". Sudjelovao u realizaciji umjetničkog segmenta projekta "Astropark Makarska" - edukacijskog centra za djecu i odrasle otvorenog 2017. godine u sklopu Makarske zvjezdarnice. U sklopu projekta realizirao je sedam javnih skulptura koje predstavljaju nebeska tijela sunčevog sustava: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Asteroidni pojas, asteroid Makarska, Kuiperov pojas. Cilj projekta je pobuditi interes za znanost i umjetnost kod svih naraštaja, poboljšati znanstvenu pismenost te približiti znanost općenito, a poglavito astronomiju i astrofiziku naraštajima koji dolaze. Voli raditi u različitim medijima poput drva, kamena, gipsa, betona, metala i sl. Trenutno u svom radu koristi kombinaciju tehnika assemblage i upcycle, a formu gradi koristeći se otpadnim materijalom u svrhu reciklaže. Medij u kojem trenutno radi je kombinacija različitog otpadnog materijala: metal, drvo, elektroničke komponente, te beton, gips i epoxy smola. Sudjelovao na nekoliko grupnih i samostalnih izložbi. Član HDLU-a u Zagrebu i HULU-a Split. Živi i radi u Makarskoj.

Izložba u Galeriji ZILIK ostaje otvorena do 7. studenoga 2024. i može se pogledati ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10 do 12 sati, te utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati.

Samostalna izložba fotografije Davorke Trbojević "Oko suza"

vrijeme: 24.veljače u 19 sati
mjesto: Fotogalerija Dubrava 51 a, Zagreb

"Poniženja ljepote"
(…) "Suza se s mjeseca kao biser runi.
Pijmo jedno vino, no plačimo za se.
Suza mi je biser u patničkoj kruni." (…)
Tin Ujević

Dragi prijatelji, kolege, fotografi... dragi svi radujem se našem druženju na otvaranju moje samostalne izložbe Oko suza.

Samostalna izložba Gordane Vukasović "Kameni grad"

vrijeme: 9. 5. u 19 sati – 6. 6. 2025.

mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

Izložba Kameni grad Gordane Vukasović otkriva nam svijet u kojem se tišina može čuti, a boja može šaptati. Pred nama se ne otvara grad sazdan od cigle i betona, već grad osjećaja, misli i sjećanja. To je unutarnji pejzaž, grad nastanjen trenucima koji su možda prošli, ali nisu zaboravljeni. Riječ je o stvaralaštvu koje ne podilazi ni trendu ni spektaklu, već nastaje iz potrebe da se bilježi, da se osluškuje, da se izrazi ono što je u svojoj biti čovjekovo trajno prisustvo u prirodi – skromno, povezano, osjetljivo. Kroz radove koji obuhvaćaju tehnike ugljena, akvarela i akrila, Gordana Vukasović otkriva se kao tiha, ali dosljedna pripovjedačica – svaka slika je rečenica, svaki potez gesta pažnje.

U nizu portreta izrađenih ugljenom, često u monokromnim sivim tonovima, susrećemo figure koje ne gledaju u nas, već su zatvorenih očiju, okrenute vlastitoj unutarnjoj stvarnosti. Žena s kapuljačom, zamišljena i zatvorena u miran izraz, pojavljuje se u više varijacija, gotovo kao lik iz sna koji se ne da jednom interpretirati. To nisu klasični portreti – to su stanja, fragmenti svijesti, crteži koji bilježe trenutke sabranosti, duhovnog skloništa. Iako bez očiju koje bi gledale, te figure djeluju prisutno, gotovo zaštitnički. U njihovoj tišini odražava se i umjetničin pogled na svijet – pažljiv, kontemplativan, nenametljiv. Osjećamo trag ruke, ritam daha, minimalne pomake koji stvaraju maksimum izraza.

Sličan duhovni registar nastavlja se i u interpretaciji slavnog motiva Vermeerove Djevojke s bisernom naušnicom, koja u rukopisu Gordane Vukasović postaje više od citata – postaje osobna verzija žene-ikone, oslobođena dekoracije, ali zadržane u dubokoj tišini pogleda. To je hommage tradiciji, ali i tihi dijalog s prošlim majstorima – ne kroz imitaciju, već kroz osjetljivost i izbor medija. Ugljen ovdje nije samo crtež, on je misao u tragovima, znak poštovanja.

Kada se pogleda rad Djevojka, figura žene koja stoji uz prozor – lice bez crta, ali s tijelom koje govori – otkriva se spoj gesturalnog i apstraktnog. Boja je ovdje svedena, ali pažljivo nanesena, uz kontrast sjene koja prati tijelo poput alter ega. Ona kao da stoji na granici između stvarnog i unutarnjeg prostora, između svjetla i sjenke, gledana iznutra, kao odraz same sebe. I u tom oskudnom prizoru krije se snaga – ne u detalju, nego u atmosferi.

Nasuprot tim tihim introspektivnim prizorima stoje radovi prirodne inspiracije u tehnici akvarela. Pejzaži su raznoliki, ali uvijek poetski: zime s pastelnim nebom, snježna jutra i večeri, jezera zarobljena u nijansama plave, krajolici koji nikada ne podižu glas. Ovdje se boja širi lagano, voda nosi pigment, sve diše polagano. Priroda nije pozornica za dramatiku, nego mjesto smirenja. U tim radovima osjeća se odnos prema mjestu – bilo ono stvarno ili unutarnje – koji ne traži dominaciju, već prihvaća suživot. Koliba na obzoru, zaleđena površina, stablo bez lišća – sve ima svoje dostojanstvo. Pejzaž nije kulisa, već lik s kojim se dijeli tišina.

Posebnu pažnju zaslužuju radovi u tehnici akrila, gdje umjetnica pokazuje svoju slobodu, istražujući teksturu, ritam i dinamiku poteza. Ovdje boja dobiva na snazi – ne samo kao sredstvo prikaza, već kao glavno nosivo sredstvo izraza. U djelima poput Rascvala grana, Vjesnik proljeća i Badem, cvat se prikazuje kao eksplozija života. Naizgled neuredan nanos bijele, ružičaste i plave stvara vizualni doživljaj prirodne sile – ne statične, nego pokretne, vjetrovite, neumoljive. U slikama pejzaža, žitnih polja, rijeka i brda, boja se širi kao val, linije su gestualne, slobodne. Nebo se kovitla, zemlja titra, horizont puca u raznim pravcima. U djelima kao što su Žuti pejzaž, Pejzaž uz obalu, Suncokreti i Pod jedrima, osjećamo gotovo glazbeni ritam – puls zemlje i neba, pokret vjetra, titraje svjetla.

Zanimljiv segment čine i radovi mrtve prirode i flore, poput Limuna i Mrtve prirode s vrčem. Ti radovi možda dolaze iz tradicije klasične tematike, ali su izvedeni s pažnjom na kompoziciju, s jasnoćom forme i laganom ironijom jednostavnosti. Umjetnica ne pokušava impresionirati složenošću, nego iskrenošću – motiv limuna, lista, snježne visibabe nije spektakl, ali je vizualna pjesma. List, prikazan u krupnom planu, sa svim nervima i zakrivljenostima, postaje simbol prolaznosti, ali i trajnosti prirodnog reda.

Apstraktni akrili iz ciklusa Kameni grad, u užem smislu, možda najdirektnije odgovaraju naslovu izložbe. U slojevima plave, ljubičaste i bijele, naznake građevina, silueta i odjeka stvaraju osjećaj arhetipskog prostora – kao da gledamo grad koji je nestao ili još nije nastao. Grad kao metafora – prostor iskustava, uspomena, susreta. Ovdje se materijal boje, nanos i sloj stapaju u atmosferu sjećanja i snoviđenja. U tom gradu nema ljudi, ali njihova prisutnost postoji u svemu: u prazninama između poteza, u strukturi zida, u zrcalu neba.

U Gordani Vukasović ne susrećemo jedno lice umjetnosti, nego njezinu višeglasnost – tihu, ali raznoliku. Nema tu potrebe za objašnjenjima ni teorijskim konstrukcijama – slike govore same, ali govore polako, šaptom, tražeći da se gledaju srcem. Umjetnost je za nju, čini se, čin svakodnevice – kao disanje, kao pisanje pisma. Ništa u tim radovima nije forsirano, sve je organski, iskreno, izvedeno iz unutarnje potrebe.

Kameni grad nije zbirka monumentalnih gesta ni grandioznih prizora. To je zbirka trenutaka – nježnih, ali postojanih. To je grad nastao od slojeva pigmenta, ali i od slojeva osjećaja. On se ne gradi ciglom, nego strpljenjem. I dok gledamo te radove, postajemo stanovnici toga grada – bez putovnice, bez adrese, ali s nečim zajedničkim: potrebom da budemo blizu onome što je istinito, tiho i trajno.

Željko Bedić

Samostalna izložba Ive Starac "Pejzaž sjećanja"

vrijeme: 2. kolovoza 2024. u 20 sati
mjesto: Galerija Loža u Omišlju

U petak 2. kolovoza 2024. u 20 sati u Galeriji Loža u Omišlju održat će se otvorenje prve samostalne izložbe "Pejzaž sjećanja" riječke akademske umjetnice Ive Starac. Izložbu će predstaviti voditeljica umjetničkog programa izložbi u Omišlju za 2024. godinu i viša kustosica Sonja Švec Španjol. Umjetnica Iva Starac predstavit će se s ukupno 10 radova različitih formata izvedenih u kombiniranoj tehnici koji su nastali u proteklih godinu dana. Radovi do sada nisu bili predstavljeni u javnosti te će posjetitelji u Omišlju imati priliku premijerno razgledati novi ciklus slika umjetnice Ive Starac.

Iva Starac rođena je 1993. godine u Rijeci. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2022. godine. Djelovala je unutar Zimske likovne kolonije u Karlovcu (2023., 2024. godine), aktivno sudjeluje na likovnim natječajima od kojih ističe: Oleum Olivarum (2023.) - osvojeno prvo mjesto, Ex Tempore (2022.): Trsat (osvojeno prvo mjesto u kategoriji profesionalnih umjetnika), Mandrać (2022., osvojeno prvo mjesto) i Grožnjan Grisignana (2022., osvojeno treće mjesto), ExTempore Ptuj (2024., otkupna nagrada).

Izlaže na grupnim izložbama: HDLU Istra - Voda (2024.), One Su Tu (2024.), DKD - Međunarodna izložba minijatura (2024.), 7. Zagrebački ljetni likovni salon - Sloboda (2023.), ‘Neizvjesna izložba - koja to više nije’ u galeriji Kortil (2020.), ‘Međunarodnoj izložbi minijatura 21’ (Zaprešić, Vršilica 2018.), ‘Umjetnošću i ljepotom protiv predrasuda’ (Veliki Tabor, 2019.). Izradila je likovnu interpretaciju Frankopana za postav izložbe ‘Navik on živi ki zgine pošteno / Frankopani 118 – 1671' Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka. Sudjeluje na godišnjim izložbama humanitarnog karaktera udruge Rikula i Rijeka Novi Val.

Izložba "Pejzaž sjećanja" ostaje otvorena do 27. kolovoza 2024. i može se razgledati u Galeriji Loža svaki dan od 10 do 12 sati i od 20 do 22 sata.

Samostalna izložba Luke Koščaka "Svemir"

vrijeme: 4. travnja 2024. u 19 sati
mjesto: Galerija Pučkog otvorenog učilišta Ivanić-Grad (Moslavačka 11, Ivanić-Grad)

Iz predgovora Branke Hlevnjak, dipl. pov. umjetnosti: Nebo fascinira. Kad ga se dugo promatra, nisi više siguran gledaš li u njegovu visinu ili u dubinu. Nebeske promjene od svjetla do tame, od gorućih oblaka do dalekih vrtloga supernovih zvijezda; miješaju se doslovni prizori s onim spoznajnim i onim izmaštanim. Zapravo sve te slike Luke Koščaka odrazi su njegovih unutrašnjih doživljaja kozmosa. Jer nebo ga zadivljuje i potiče da izrazi to svoje ushićenje beskrajem. Tako ga stvarne prirodne boje i one umiješane boje sa slikarske palete po osobnom izboru, nadahnjuju i vode u stvaranje kompozicija nebeskih prostora koji postaju sasvim konkretno slikarstvo. Slikarstvo materije i slikarstvo duha. Slikarstvo u kojem motiv uzmiče pred artizmom.

Odjednom (ili postupno) sve postaje slobodna forma, a boja slijedi tek ritam ruke i srca. Gledamo dubine i visine bliskih i dalekih galaksija, zemaljsku atmosferu, poznate i nepoznate planete. Negdje tamo u nekom sazviježđu, žive stvorenja koja su, možda poput nas, tek neznatne mrljice u tom vječnom postojanju i nestajanju života. Luka Koščak vodi nas u svoj svijet tišine i mira, u nebeska obećanja, u vjeru. Sve je to, opet, samo zavodljiva boja i gesta, moć slike da utječe na naša osjetila. Zapravo one su transfer, prenosnice dubokih i jakih osjećaja umjetnika i njegove kreativne energije. Pritom, što je autor iskreniji i predaniji svom slikarskom radu, to je jača snaga doživljaja koja se gledanjem prenosi na nas, publiku.

I što reći na kraju, nego da nas je Luka Koščak ovom izložbom pozvao na uzbudljivo putovanje Svemirom. Pa, krenimo!
Luka Koščak rođen je 21. 1. 1989. u Zagrebu. U Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu maturirao je na Odjelu kiparstva i stekao zvanje kiparski dizajner. Na Arthouse-College of Visual Arts u Ljubljani 2014. diplomirao je u klasi doc.mag.art Mladena Jernejca, s temom "Apstraktna geometrija u hrvatskom slikarstvu". Magistrirao je s temom "Apstraktna geometrija i Svemir" pod mentorstvom doc.dr. Vesne Kamin Kajfeš i Matic Kosa, mag.lik.um. te stekao zvanje magistra likovnih umjetnosti. Godinu dana radio je u HNK Zagreb kao scenski slikar u programu stručnog osposobljavanja.

Izlagao je na dvije samostalne i osamnaest skupnih žiriranih izložbi. Od 2015. godine, član je HDLU Zagreb. Trenutno je stalno zaposlen u Gradskom dramskom kazalištu Gavella na radnom mjestu slikara.

Izvor: https://hdlu-zagreb.hr/

Samostalna izložba Marine Fernežir "Hommage gradovima Europe"

vrijeme: 6. svibnja 2024. u 19 sati
mjesto: Galerija grada Krapine, Magistratska ul. 40, Krapina

"Uzimajući fenomen grada kao inspiraciju i poticaj za umjetnički izričaj, Marina Fernežir interpretira bogatstvo i raznolikost europskih gradova, slaveći pritom bogatstvo i ljepote kulturne baštine, umjetnosti i povijesti vlastite zemlje, koja je postala članicom Europske unije 1. srpnja 2013. godine. Kao magistra konzerviranja i restauriranja, Marina Fernežir u potpunosti je ovladala tehničkim vještinama oblikovanja klasičnih crtačkih i slikarskih formi, što joj je omogućilo potpunu slobodu u traženju, eksperimentiranju i razvoju vlastitog likovnog senzibiliteta. Raznolikost povijesti, tradicije, običaja te atmosfere pojedinog europskog grada, autorica je izrazila kroz bogati dijapazon međusobno posve različitih likovnih pristupa prilikom interpretacije kulturne, povijesne i arhitektonske baštine pojedinog grada. Tako u ciklusu "Hommage gradovima Europe" nailazimo na upotrebu različitih formata, podloga (medijapan ili platno), tehnika (akril, ulje, kombinacija akrila i tempere, povremeno korištenje kolaža) te bogatih i raznovrsnih stilskih pristupa. Od akromatskih i monokromatskih prikaza preko krajnje ekspresivno kolorističnih izraza pa sve do građenja kompozicije linijskim titravim crtežom ili pastuozno slikarski oblikovanog volumena urbanih veduta. Nit poveznica među djelima je bogata ekspresija kontinuirano prisutnog snažnog kolorita te posve individualan pristup interpretaciji pojedinog grada. "

O umjetnici:

MARINA FERNEŽIR slikarica i magistra konzerviranja i restauriranja umjetnina. Rođena je 10.09.1984. u Zagrebu. Diplomirala je 2009. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina, smjer slikarstvo. Izlagala je samostalno u nekoliko renomiranih galerija te sudjelovala u više grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Radila je na preko trideset projekata restauracije koji uključuju i istražne konzervatorsko-restauratorske radove te ima licencu Ministarstva kulture i medija za konzervaciju-restauraciju zidnih slika. Stažirala je na Odsjeku za konzerviranje-restauriranje umjetnina na Akademiji likovnih umjetnosti, sveučilištu Nikole Kopernika u poljskom Toruńu unutar programa EU Leonardo da Vinci u razdoblju od šest mjeseci, 2012. godine. Od 2019. godine upisana je na poslijediplomski studij Informacijskih i komunikacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Članica je HZSU-a (Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika), HDLU-a (Hrvatska udruga likovnih umjetnika), IIC-a (Međunarodni institut za zaštitu povijesnih i umjetničkih djela - Hrvatska grupa), KRUG-a (Hrvatska udruga poslovnih žena) i Croatian Women’s Network-a.

Izložba ostaje otvorena do 31. svibnja 2024. u Galeriji grada Krapine.

Samostalna izložba Mateje Rusak "Moja Rijeka"

vrijeme: 27. ožujak 2024. u 19 sati
mjesto: Galerija Idealni grad (Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad)

Rođena Varaždinka Mateja Rusak odabrala je Rijeku kao grad svog studija. Značajna tranzicija iz sjeverozapadne Hrvatske u plavetnilo lučkog grada na Kvarneru bitno se odrazila na umjetničinu percepciju svijeta i ljudi koji je okružuju, a morski kolorit zauvijek se utkao u njezin stvaralački svijet. Rijeka je za Mateju Rusak značila veliku životnu prekretnicu s obzirom da je planirala ostati živjeti i raditi u Rijeci po završetku studija. No, život je imao drugačije planove i kraj studija označio je i umjetničin povratak u Varaždin. Štoviše, povratak u rodni grad bio je obogaćen novim usvojenim znanjima, vještinama, iskustvima, ali i novim prijateljstvima. Danas, s vremenskim odmakom od točno deset godina od završetka studija na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Mateja Rusak iznjedrila je posve novi ciklus radova pod nazivom „Moja Rijeka“. Ciklus od 12 radova formata 42x59,4cm izvedenih u tehnici kolaža na papiru s dodatkom perforacija predstavlja, kako sama umjetnica kaže, sedimentaciju sjećanja, trenutaka i osjećaja. Svi njezini dosadašnji ciklusi prirodno se nadovezuju jedan na drugi, bilo temom, tehnikom ili korištenim materijalima. Tako i prilikom oblikovanja aktualnog ciklusa „Moja Rijeka“, umjetnica koristi novinske papire na kojima se nalaze monotipije nastale brisanjem prvog sloja boje s matrica prilikom otiskivanja ranijeg ciklusa „Hommage Rijeci“, dok dio kompozicije oblikuje nizom perforacija papiru koje izvodi grafičkom iglom što čini direktnu poveznicu s njezinim primarnim izričajem – grafikom. Sve ono čemu stremi kao osoba i umjetnica Mateja Rusak objedinila je u sintagmu „Moja Rijeka“. No, povratkom u rodni grad, pojam „Moja Rijeka“ je promijenio svoje dubinsko značenje. Naime, „Moja Rijeka“ sada je postao Varaždin. (iz predgovora Sonje Švec Španjol)

O UMJETNICI:

Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije.
Do sada bilježi devet samostalnih izložbi. Sudjelovala je i na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih izdvaja: 2022. 9. hrvatski trijenale akvarela, HDLU – Meštrovićev paviljon, Zagreb, Galerija „Vjekoslav Karas“, Karlovac, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, 2021. Women about women, međunarodna skupna izložba, selektorica za Hrvatsku: Sonja Švec Španjol , Nova Galerija vizualnih umjetnosti, Beograd, Srbija, Moderna galerija, Podgorica, Crna gora, Samobor, Galerija Prica, Lokarjeva galerija, Ajdovčina, Slovenija i Nacionalna Galeija, Skopje, Sjeverna Makedonija, 2020. „Uncanny Valley. The picture within us.“ PrintcardWroclaw, Poljska, Wroclaw, 2018. „Ja sam“, međunarodna izložba, Galerija „Decumanus“, Krk, 2018. Homagge Rijeci, Varaždin, 2018. Prostor suvremene umjetnosti THE ROOM (26.5. – 25.11.2018) i Palača Ca' Zanardi, žirirana izložba naziva BODIES of SURFACES – IT'S LIQUID, Međunarodni festival umjetnosti i arhitekture, Venecija, Italija, 2017. Internacionalna skupna izložba „Rijeka Mini Art“ Galerija Juraj Klović, Rijeka. Autorica je međunarodnog projekta s Tihanom Karlović naziva Female correspondence / Žensko dopisivanje koji je trajao od 2019 do 2022. godine te bio izložen u Galeriji HDLU Varaždin, Galeriji Juraj Klović, Rijeka, Galeriji Oblok Sesvete, Muzeju Croata Insulanus, Grad Prelog i Sveučilišnoj galeriji Split. 2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva (HDLU) Varaždin. 2017., 2018., 2018., 2019., 2020., 2021., 2022., 2023. bila je mentorica nagrađenih radova učenika na likovnim natječajima u Hrvatskoj i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj, Portugalu, Srbiji, Turskoj.
2022. završila je poslijediplomski program Ritha Practitioner za rad s darovitim učenicima, a 2023. poslijediplomski program za Ritha Specialist za rad s darovitim učenicima na Radboud Sveučilištu u Nijmegenu u Nizozemskoj. Područje interesa su joj grafika, grafički dizajn te fotografija.

Izložba ostaje otvorena do 17. travnja i može se razgledati radnim danom od 10 sati do 18 sati u Galeriji Idealni grad (Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad).

Samostalna izložba Mateje Rusak "Moja Rijeka"

vrijeme: 15. srpnja 2024. u 21 sati
mjesto: Galerija Rab, Donja ulica 3, Rab

Rođena Varaždinka Mateja Rusak odabrala je Rijeku kao grad svog studija. Značajna tranzicija iz sjeverozapadne Hrvatske u plavetnilo lučkog grada na Kvarneru bitno se odrazila na umjetničinu percepciju svijeta i ljudi koji je okružuju, a morski kolorit zauvijek se utkao u njezin stvaralački svijet. Rijeka je za Mateju Rusak predstavljala mjesto življenja i studiranja u kojem je prirodno saživjela s novom okolinom i ljudima. Fascinirale su je riječke vizure – dizalice, luka, brodovi, beskonačna morska površina i obrisi otoka u daljini. U potpunosti joj je odgovarao karakter grada, temperament stanovnika te tempo i način života koji kao da su bili krojeni po njezinoj mjeri. Rijeka je za Mateju Rusak značila veliku životnu prekretnicu s obzirom da je planirala ostati živjeti i raditi u Rijeci po završetku studija. No, život je imao drugačije planove i kraj studija označio je i umjetničin povratak u Varaždin. Štoviše, povratak u rodni grad bio je obogaćen novim usvojenim znanjima, vještinama, iskustvima, ali i novim prijateljstvima.

O izložbi je viša kustosica Sonja Švec Španjol zapisala:
Ciklus od 13 radova formata 42x59,4cm izvedenih u tehnici kolaža na papiru s dodatkom perforacija predstavlja, kako sama umjetnica kaže, sedimentaciju sjećanja, trenutaka i osjećaja. Sve ono osjetilno i emocionalno proživljeno te pohranjeno u vidu iskustava i uspomena, Rusak sažima, oblikuje i prenosi na površinu papira. Svi njezini dosadašnji ciklusi prirodno se nadovezuju jedan na drugi, bilo temom, tehnikom ili korištenim materijalima.
Djela namjerno ne nose nazive koji bi konkretnije naznačili sadržaj, jer je sav sadržaj utkan upravo tamo gdje ga promatrač treba pronaći i osjetiti - u energiji pojedinog rada. Oblici bude asocijacije na poznate vizure, boje nose duboku simboliku, komadići novinskih monotipija prenose i talože sve ono dubinski i iskonski proživljeno, a perforacije prizivaju autentično, meditativno i intuitivno u prvi plan. Kompozicije su kompleksne i slojevite, koloristički, taktilno i materično zasićene s puno dinamičnog i ritmičnog zbivanja, a opet usklađene i uravnotežene s naglašenom poetikom autorice koja je meditativnim pristupom i autentičnim izborom medija i gradivnih sredstava oslikala dubinu svoje duše.

Biografija umjetnice:
Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. Diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje 2013. godine te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Do sada bilježi trinaest samostalnih izložbi. Sudjelovala je i na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih izdvaja: 2022. 9. hrvatski trijenale akvarela, HDLU – Meštrovićev paviljon, Zagreb, Galerija "Vjekoslav Karas", Karlovac, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, 2021. Women about women, međunarodna skupna izložba, selektorica za Hrvatsku: Sonja Švec Španjol, Nova Galerija vizualnih umjetnosti, Beograd, Srbija, Moderna galerija, Podgorica, Crna gora, Samobor, Galerija Prica, Lokarjeva galerija, Ajdovčina, Slovenija i Nacionalna Galerija, Skopje, Sjeverna Makedonija, 2020. "Uncanny Valley. The picture within us." Printcard Wroclaw, Poljska, Wroclaw, 2018. "Ja sam", međunarodna izložba, Galerija "Decumanus", Krk, 2018. Homagge Rijeci, Varaždin, 2018. Prostor suvremene umjetnosti THE ROOM (26.5. – 25.11.2018) i Palača Ca' Zanardi, žirirana izložba naziva BODIES of SURFACES – IT'S LIQUID, Međunarodni festival umjetnosti i arhitekture, Venecija, Italija, 2017. Internacionalna skupna izložba "Rijeka Mini Art" Galerija Juraj Klović, Rijeka. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu.
2022. završila je poslijediplomski program Ritha Practitioner za rad s darovitim učenicima, a 2023. poslijediplomski program za Ritha Specialist za rad s darovitim učenicima na Radboud Sveučilištu u Nijmegenu u Nizozemskoj. Područje interesa su joj grafika, grafički dizajn te fotografija.

Izložba "Moja Rijeka" u Galeriji Rab ostaje otvorena do 11. kolovoza 2024.

Samostalna izložba Morane Jugović "Trogirska zvona"

mjesto: galerija specijalne policije,Trg žrtava fašizma 1, Zagreb
vrijeme: 5.3.2025 u 18 sati
Izvor: https://hdlu-zagreb.hr/

O izložbi piše likovna kritičarka i kustosica Sanda Stanaćev Bajzek:
Naš je vizualni doživljaj svijeta određen našim zemaljskim, fizičkim iskustvom. No, što ako su svi događaji i predmeti koje susrećemo u našem stvarnom životu tek rezultat vizije i osjećanja u nama? Naučeni smo da slike i emocije inicira pojavni svijet koji je stvaran i materijalan, a zapravo mi taj svijet vizualiziramo u našem mozgu, u centru vizije.

Ako je stvarnost iluzija, a mi direktno involvirani u stvaranje vlastite stvarnosti, trebali bismo biti svjesni postojanja i one druge sfere, prostora duhovnih manifestacija koje nastaju asocijacijama, simulacijama i manipulacijama upravo te samoprozvane razumske percepcije koju, novootkrivenu, donose pred nas kao viziju vizije, emisiju vlastite novostvorene stvarnosti, upravo umjetnici.

Umjetnost ima snažnu povezanost s duhovnošću. Oduvijek je sredstvo izražavanja i prenošenja dubokih osjećaja i emocija, izražavanja duše na čudesan i neponovljiv način. A jedan od načina na koji kreativnost može poslužiti kao sredstvo izražavanja duhovnosti je meditativno slikanje – tehnika koja se koristi određenim likovnim medijem kao oblikom meditacije. Takav proces slikanja omogućava pojedincu povezati se s vlastitim unutarnjim bićem, istražiti dublje slojeve svijesti i u konačnici ostvariti unutarnje iscjeljenje. Meditativno slikanje postaje tako jedinstveno duhovno iskustvo, čin samospoznaje i dragocjeno unutarnje putovanje.

Takvim slikarstvom Morana, znakovitog umjetničkog nadimka Mahamaya, godinama ”iscjeljuje” i nas i sebe afirmativnim aspektima slike, koji hranjeni fascinacijom prirode, prate sve njezine cikluse. A ona, vjerna svojim ishodišnim preokupacijama – odnosu čovjeka i prirode, otkriva i novom izložbom vezanost za izvorno iskustvo i razložnost odabira nadimka. Naime, jedno od značenja pojma Mahamaya na sanskrtu je ”vješta kreatorica”. A prevodi se i kao ”velika moć” ili ”velika iluzija”, što se u filozofskom smislu odnosi na ideju kako je materijalni svijet zapravo iluzija, u kojoj je priroda stvarnosti nestalna i dualna. Stoga je utjelovljenje Mahamaye utemeljeno na dihotomiji stvaranja i iluzije, moći i suosjećanja. Dihotomiji koja se događa i unutar sama Moranina slikarstva.

Kao neprestana prisutnost razlaganja i ponovnog sabiranja, patnje i radosti, uranjanja u raskošnu kolorističku skalu i fantazmagoričnu morfologiju slike, u kojoj su isprepletena uvijek ista dva dualna aspekta – impresija realnim fenomenima prirode i ekspresija gradnje intuitivnim podražajima.

Nova izložba, naslovljena "Trogirska zvona" prema pretposljednjem radu ciklusa nastalom krajem ljeta 2024. godine, predstavlja uz 9 starijih akrila i 22 recentna akvarela, koji neuobičajeno velikom dimenzijom za akvarel, svjedoče o onome što je autorici iznimno važno. A to je procesualnost stvaranja slike i neprestano traganje za novim izrazima i obličjima. Novim ciklusom, vjerna akvarelu apstraktne morfologije, zakoračuje i u oblikovno asocijativnije, pa čak i jasnije figurativne forme, u kojima transparentnost i gradnja u slojevima omogućuju boji ”govoriti” drugačije. Demonstrirati neprestane promjene vlastite emisije i vibrantnosti promjenjiva značenja.

Elementi nošeni autoričinom mentalnom plimom i osekom izlaze iz okvira u vanjski svijet, da bi se potom našom percepcijom ponovno vratili u mikrokozmos slike. Morana majstorski afirmira sam proces i slikarsku gestu, gdje boja i papir nisu više pasivne supstance, već su skladišta zarobljenih sila oslobođenih samim slikarskim činom. Ovo slikarstvo reaktiviranje je bogolikosti ljudskog bića, buđenje instinkta i dokaz beskonačnosti imaginacije. Jer promatrajući i istražujući međusobna djelovanja u slojevima boje i papira, slikarica doživljava snažne interakcije stvaralačke energije, nesvjesno ulazeći u sebe, u vlastite duhovne i mentalne sfere, podsvjesno komunicirajući posredstvom ruke i sa samom slikarskom materijom.

Počinje dosljedna izmjena stanja, razvitak koji se očituje kao neprekidno jedinstveno kretanje. Slaganje sloja na sloj koje slikarica čini u dosljednom, ujednačenom ritmu, tako da u samoj slici možemo osluhnuti prirodna životna strujanja. Moranina slika stoji tamo gdje prestaje java. Ona je ljepota, bijeg od ništavila, nije simbol ni metafora, već čisti slikarski dihroizam, sposobnost boje da različitim tretiranjem pokaže drugačije, nove emanacije. Ona je meditativna slikarska avantura autentičnog likovnog jezika i prepoznatljivog identiteta. Snažne duhovnosti, dubokog poniranja u svijet asocijativno-apstraktne izražajnosti i opredmećenja stvarnosti proživljenoga u intimi duše.

Pokaznica i dokaznica kako istinska umjetnost uvijek dolazi iz centra, iz unutrašnjosti, iz apsolutne istine. Zaključiti nam je kako Moranino slikarstvo s pravom možemo etablirati kao sliku ”izvan prostora i vremena”. Sliku u kojoj se apstraktni i figurativni pravci više ne smatraju suprotnošću, već se međusobno prepliću i obogaćuju novim mogućnostima oblikovanja. Sliku koja nosi stigmu bezvremenske posvećenosti, emanaciju božanskog prosvjetljenja prostora od vječnosti.

Sanda Stanaćev Bajzek

Biografija autorice

Morana Jugović rođena je 1972. u Zagrebu. Završila je klasičnu gimnaziju 1991. godine, a potom Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Diplomira 1996. i od tada radi u struci kao dizajner. Od 2023. godine izabrana je za predavača u umjetničkom području, polje dizajn i radi na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu na kolegijima Grafički dizajn, Dizajn vizualnih komunikacija i Računalna grafika. Koautor je udžbenika ”Dizajn vizualnih komunikacija” (J. Žiljak Gršić, Jugović, U. Leiner Maksan) u izdanju Školske knjige iz 2022. godine.

Od ostalih obrazovanja završava: školu fotografije "Super Studio 13", Milano (1995. – 1996.) te seminare Art terapije u Bilbau i Münchenu (2012. – 2018.) kod ak. slikarice Meere Hashimoto (Primal Painting, Nature Painting, Portrait, Art of Working with People) na kojima postaje asistent. Nakon nenadane smrti učiteljice, nastavlja slikarski rad povezivati s meditacijom. Priroda ostaje kao vječna inspiracija, a podršku nalazi i u prakticiranju tai chija (od 2010. u školi "Art du Chi") i radu s tibetanskim zdjelama (prema metodi Mojce Malek od 2004. godine). Morana je majka dvije kćeri i živi i radi u Zagrebu. Član je HDLU Zagreb i HULULK-a.

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

www: morana.info

Samostalna izložba Nevene Živić "I u mraku katkad nikne divan cvijet"

vrijeme: petak 11. travnja 2025. u 19 sati
mjesto: Zavičajni muzej Daruvar, Ul. Ivana Gundulića 1, Daruvar

Ciklus slika različitih formata Nevene Živić izveden je u kombiniranoj tehnici te obuhvaća djela nevjerojatne vedrine i neposredne topline. Svi oni trenuci, osjećaji, stanja i iskustva iz kolektivnog i individualnog sjećanja objedinjena su na izvezenim platnima pulsirajućih boja gdje naznake figuracije uravnotežuju apstraktnu podlogu prvenstveno crpeći motive iz svijeta prirode. Velike otvorene kompozicije vedrih pulsirajućih boja osnovno su obilježje platna Nevene Živić, a njihova posebnost leži u činjenici da autorica spaja ručni vez s različitim slikarskim i crtačkim tehnikama formirajući specifičan i prepoznatljiv likovni rukopis. Ciklus slika objedinjenih pod nazivom "I u mraku katkad nikne divan cvijet" predstavit će viša kustosica, povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Zavičajnog muzeja Daruvar Marija Ivandekić.

Biografija umjetnice:

Nevena Živić, rođena 02.02.1990 u Somboru, Republika Srbija. Odrasla u Batini, Baranja. 2009. godine završila Školu za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku, slikarski dizajner. Magistrirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer slikarstvo, 2016.godine. Iste godine polaže dopunsko psihološko-pedagoške predmete na Filozofskom fakultetu u Rijeci. 2019. godine završila Stručno osposobljavanje u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka (kreator lutaka, slikar, tehnolog). Do danas realizirala nekoliko samostalnih izložbi te sudjelovala na skupnim izložbama i projektima. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 2020. i Kreativne industrije Europe. Radi kao vanjski suradnik restaurator na raznim projektima. Živi i radi u Rijeci, ali često boravi i u Baranji. U zadnjih par godina posvećuje se slikarstvu i likovnom izražavanju te aktivno izlaže.

Samostalna izložba Nevene Živić "Sinergija niti"

vrijeme: 31. srpnja 2024. u 21 sat
mjesto: Galerija Pik, Ul. Ivana Rabljanina 3, 51280, Rab

U srijedu 31. srpnja 2024. s početkom u 21 sat u Galeriji Pik u Rabu održat će se otvorenje samostalne izložbe "Sinergija niti" riječke akademske umjetnice Nevene Živić u sklopu Rapskog likovnog ljeta. Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol. Autorica će se predstaviti selekcijom recentnih radova različitih formata izvedenih u kombiniranoj tehnici koju odlikuje specifičan spoj slikarskih tehnika i ručnog veza. Radovi Nevene Živić uvijek iznova privlače pažnju promatrača svojom vedrinom, energijom i ukazivanjem na lijepu stranu života te sve one plemenite vrijednosti koje smo možda pod pritiskom užurbanog načina života potisnuli u drugi plan.

Nevena Živić rođena je 2. veljače 1990. u Somboru, Republika Srbija. Odrasla u Batini, malom mjestu kraj Dunava. Završila Školu za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku, slikarski dizajner 2009. godine. Magistrirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer slikarstvo, 2016. godine. Iste godine polaže dopunsko psihološko-pedagoške predmete na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Završila Stručno osposobljavanje u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka (kreator lutaka, slikar, tehnolog) 2019. godine. Do danas realizirala nekoliko samostalnih izložbi te sudjelovala na skupnim izložbama i projektima. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 2020. godine i Kreativne industrije Europe. Radi kao vanjski suradnik restaurator na raznim projektima. Živi i radi u Rijeci, ali često boravi i u Baranji.

Samostalna izložba Rozarije Lučić "Crno bijeli svijet"

vrijeme: 02.05.2024 u 18 sati
mjesto: Gradska knjižnica-ogranak Arbanasi, Nadbiskupa Vicka Zmajevića 12a, Zadar

Kroz svoje slikarstvo, Rozarija Lučić istražuje različite aspekte života i prirode, prenoseći svoje osjećaje i doživljaje na platno. Njezina umjetnost nije samo izraz njezine kreativnosti, već i način izražavanja dubokih emocija i intimnih misli. Njezine slike postaju prozor u njezinu dušu, pozivajući promatrače da s njom putuju kroz boje i emocije.

Samostalna izložba slika "Mala" Pine Nikpalj Perović

vrijeme: 18.10.2024 u 19 sati
mjesto: Galerija Mjesnog odbora Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

Izložba "Mala" slikarice Pine Nikpalj Perović, koja se uskoro otvara, obećava biti događaj koji će privući pažnju ljubitelja likovne umjetnosti. Ova prva samostalna izložba slikarice nosi posebno emotivno značenje, jer nije samo proslava njenog umjetničkog izraza, već i posveta roditeljima, koji su svojim postojanjem i podrškom oblikovali njen život i stvaralaštvo. Naziv izložbe "Mala" simbolički se odnosi na Pinin početak, na njene prve korake u svijetu umjetnosti, kada je kao dijete pokazivala sklonost prema crtanju i slikanju. Upravo ta veza s djetinjstvom i porodičnim vrijednostima prožima njene radove, stvarajući emotivni okvir za izložbu koja će zasigurno odjeknuti kod publike.

Pina Nikpalj Perović je umjetnica koja, unatoč tome što je nova na likovnoj sceni, pokazuje zrelost i razumijevanje likovnog jezika kroz bogatstvo tehnika i tema koje koristi u svojim radovima. Njezina platna odišu iskrenošću i dubokom ljubavlju prema prirodi, emocijama i svakodnevnim trenucima, a svaki potez kistom nosi težinu promišljene simbolike. Ova izložba ne donosi samo vizualnu ljepotu, već i priliku za kontemplaciju o prolaznosti, ljubavi i životu.

Jedan od ključnih elemenata Pininog stvaralaštva jest priroda, posebice cvjetni motivi, koji igraju značajnu ulogu u njenim slikama. U djelima poput Buket, Hortenzije i Usnula, umjetnica koristi cvjetne motive kako bi stvorila bogate vizualne simbole života, ljepote i prolaznosti. Cvijeće, koje se u povijesti umjetnosti često koristi kao simbol prolaznosti i smrtnosti, u Pininim radovima odiše životom i energijom. Kroz razigrane i vibrantne boje, cvjetovi u njenim slikama odišu nadom, ali i podsjećaju na kratkotrajnost momenta koje svakodnevno proživljavamo. U tim radovima osjeća se nasljeđe impresionizma, posebice radovi Claudea Moneta, koji je također istraživao sezonske promjene i svjetlost kroz motive vrtova i cvijeća. Pina se naslanja na te tradicije, ali u njenom radu prisutna je i snažna suvremenost, izražena kroz upotrebu boja i tekstura koje evociraju njezinu osobnu interpretaciju.

Osim cvijeća, značajan dio izložbe čine pejzaži i arhitektonski prikazi. U radovima poput Sveti Donat, Zadar i Crkva Gospa Loretska, Pina istražuje motiv dalmatinske arhitekture i kulturnog nasljeđa, spajajući elemente realističnog prikaza i impresionističkih tehnika. Ti radovi, prožeti nostalgijom i ljubavlju prema zavičaju, evociraju atmosferu tišine i spokoja. Kroz pažljivo odabrane boje i teksture, Pina uspijeva prenijeti ljepotu ne samo fizičkog prostora, već i emocionalne veze s tim mjestima. Ove slike kao da nas vode na putovanje kroz vrijeme, podsjećajući nas na važnost očuvanja kulturnog nasljeđa, ali i na duboku povezanost koju nosimo sa svojim korijenima.

Pina Nikpalj Perović se ne boji eksperimentirati s različitim tehnikama i stilovima, što je jasno vidljivo u njenim apstraktnim radovima. U djelima poput Petnaesta ura i Prolaz, umjetnica se okreće apstrakciji, stvarajući djela koja su više usmjerena na emocije nego na prikaz realnog svijeta. U tim radovima, apstraktni oblici i teksture pružaju gledatelju slobodu interpretacije, otvarajući prostor za refleksiju o prolaznosti vremena i ljudskog postojanja. Apstrakcija u ovim djelima evocira radove apstraktnih ekspresionista poput Jacksona Pollocka, ali s Pininom osobnom notom, koja daje osjećaj unutarnje tišine i meditacije. Rad Prolaz, primjerice, koristi leptire kao simbole transformacije i prolaska vremena, postavljene unutar apstraktnih, organskih oblika. Kroz bogatstvo tonova i dinamičnih poteza, Pina uspijeva prenijeti osjećaj nade, promjene i kretanja, dok istovremeno istražuje duboko intimne teme.

Njena sposobnost da kombinira različite stilove, od realizma do apstrakcije, čini ovu izložbu izuzetno raznolikom i vizualno bogatom. Dok su cvjetni motivi puni života i boje, njeni apstraktni radovi nose dublju filozofsku poruku, istražujući ljudsku egzistenciju i prolaznost. Upravo ta kombinacija različitih pristupa daje Pininoj izložbi bogatstvo koje privlači široku publiku – od onih koji uživaju u estetskoj ljepoti njenih realističnih radova, do onih koji traže dublje značenje u apstraktnim formama.

U jednom od najemotivnijih radova na izložbi, MALA, Pina koristi simboliku leptira i dječjeg lica kako bi prenijela poruku o nevinosti i prolaznosti djetinjstva. Ova slika, koja kombinira elemente realizma i fantazije, donosi osjećaj nostalgije, ali i nade. Leptiri kao simboli transformacije i slobode, zajedno s nježnim prikazom dječjeg lica, evociraju osjećaj krhkosti života, ali i njegove ljepote. Ova slika odražava temeljnu ideju cijele izložbe – slavljenje djetinjstva, transformacije i beskrajnog puta umjetničkog izražavanja.

Posebno je zanimljiv Pinin rad s motivima bicikla, kao što je prikazano u djelu Zadnji đir. Ova slika prikazuje bicikl na obali u trenutku zalaska sunca, s košarom punom cvijeća, evocirajući osjećaj slobode, radosti i jednostavnih užitaka života. Korištenje svijetlih, pastelnih tonova unosi u sliku osjećaj laganosti i mira, dok motiv bicikla simbolizira putovanje kroz život. Ovaj rad naslanja se na tradiciju simbolizma, gdje se svakodnevni predmeti koriste za izražavanje dubljih emocionalnih stanja i filozofskih ideja.

Pinin slikarski put, iako još uvijek u razvoju, već pokazuje zavidnu razinu zrelosti i tehničke vještine. Njena sposobnost da balansira između figurativnog i apstraktnog, između jednostavnih, svakodnevnih trenutaka i filozofskih tema, čini njenu izložbu Mala jedinstvenom. Svaki rad nosi sa sobom osobnu priču, ali istovremeno ostavlja prostor za interpretaciju, omogućujući svakom gledatelju da pronađe vlastito značenje u njenim slikama.

Ova izložba također nosi i duboko osobno značenje za Pinu, jer je posveta njenim roditeljima, koji su bili njezin izvor inspiracije i podrške. Njihova prisutnost osjeća se u svakom radu, bilo kroz nježnost cvjetnih motiva, ili kroz meditativnu tišinu pejzaža. Uz roditelje, Pina se kroz ovu izložbu zahvaljuje i svojoj obitelji – suprugu, djeci i kolegicama – koji su joj pružili neizmjernu podršku na njezinom umjetničkom putu. Upravo ta obiteljska ljubav i podrška prožima njene radove, dajući im dodatnu emotivnu snagu.

Izložba Mala obećava da će biti pravi događaj za sve ljubitelje umjetnosti, ali i za one koji traže dublju emotivnu povezanost s umjetničkim djelima. Svaka slika nosi sa sobom priču, a kroz svaki potez kistom Pina Nikpalj Perović dijeli dio svog života i svoje kreativne duše. Ova izložba nije samo umjetnički događaj, već i poziv na razmišljanje o vlastitim životnim trenucima, o prolaznosti, ljepoti svakodnevice i ljubavi koja nas okružuje.

LD

Samostalna izložba slika Anice Lacković "U zagrljaju prirode"

Slikarski svijet Anice Lacković u sebi nosi toplinu, mir i iskrenu povezanost s prirodom. U njezinim djelima prepoznaje se tihi dijalog između čovjeka i krajolika, između svjetlosti i sjene, između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Svaka slika odiše osjećajem bliskosti s prirodom — bilo da je riječ o zimskoj idili, seoskom dvorištu, mirnoj rijeci, morskom pejzažu ili motivima ptica i životinja koje simboliziraju slobodu i sklad života. Upravo zato naslov izložbe „U zagrljaju prirode“ vjerno dočarava njezin stvaralački duh: to je prostor u kojem se boje pretaču u emocije, a pejzaži postaju mjesta duhovnog odmora i tišine.

Anica Lacković, rođena Župančić, rođena je 1965. godine u Samoboru, gdje je završila osnovnu i srednju ekonomsku školu. Još u srednjoškolskim danima, kroz crteže olovkom i ugljenom pod mentorstvom profesora Bosnića, otkrila je svoju sklonost prema likovnom izražavanju. Iako je život kasnije odveo u drugačijem smjeru, obiteljske i poslovne obveze nisu uspjele utišati njezinu ljubav prema umjetnosti. Nakon duge pauze, ponovno se vraća slikanju, ovaj put s još dubljom emotivnom snagom i svježinom pogleda.

U posljednjih nekoliko godina intenzivno se posvetila likovnom usavršavanju. Pohađa školu slikanja u Vrbovcu pod vodstvom profesora Ivana Lovrekovića iz Zagreba, gdje je savladala različite slikarske tehnike – od akrila i ulja na platnu do akvarela, ugljena i suhoga pastela. Njezin rad karakterizira izražajna boja, promišljena kompozicija i prepoznatljiva harmonija tonova. Boje kod Anice nisu samo dekorativni element – one su nositeljice raspoloženja. Zelenilo livada, zlatni odsjaji zalazaka, modri odrazi rijeka i mora, bjelina snježnih pejzaža – sve to prenosi mir i blagost prirodnih prizora, ali i osobnu introspekciju autorice.

Anica Lacković članica je Kulturne udruge Sveti Martin Dubrava i aktivno sudjeluje u njezinu radu, osobito u okviru slikarske grupe s kojom redovito izlaže i sudjeluje na likovnim kolonijama. Ove godine predstavlja Udrugu na Susretu likovnih stvaralaca u organizaciji Hrvatskog sabora kulture, čime potvrđuje svoju predanost i rast unutar likovne zajednice. U njezinu radu vidljiva je kolegijalnost, želja za učenjem i dijeljenjem iskustava, ali i tiha, osobna potraga za ljepotom koja nadilazi svakodnevicu.

Motivi njezinih slika svjedoče o dubokoj povezanosti s prirodom. Često slika pejzaže u različitim godišnjim dobima, promatrajući promjene svjetla i boje kao prirodni ritam života. Ljetne livade s balama sijena, mirni zalasci sunca, refleksije jezera i rijeka ili zimske idile s toplim tonovima neba – sve te slike stvaraju atmosferu spokoja i tišine. U njima nema naglih kontrasta, već skladnog prelijevanja tonova, kao da svaka linija i svaka sjena dolazi iz unutarnje potrebe da se pronađe mir u svijetu i u sebi.

Pojedini radovi, poput prikaza djevojke na litici uz more, labudova na jezeru ili konja u pokretu, donose i element ljudske i životinjske simbolike – ljepotu postojanja u prirodnom okruženju, ali i osjećaj slobode, čežnje i postojanosti. U tim motivima osjeća se i blaga nota romantike, nostalgije i emocionalne dubine, što njezinim slikama daje dodatnu emotivnu dubinu. I kada prikazuje svakodnevne prizore, Anica ih pretvara u male poeme boje i svjetla – u trenutke koji se ne zaboravljaju.

Posebno mjesto u njezinu opusu zauzimaju slike s motivima mjeseca i noćnog neba. Ti prizori, obasjani svjetlom svjetionika ili odsjajem mjesečine na vodi, odišu poetičnošću i simbolikom nade. U njima je noć više od tame – ona je prostor tišine i promišljanja, svjetlost postaje putokaz, a pejzaž mjesto duhovnog susreta s prirodom. U tim slikama umjetnica izražava svoju najintimniju stranu, balansirajući između realističkog prikaza i poetske imaginacije.

Zimski pejzaži, s druge strane, donose čistoću, svježinu i tihu ljepotu prirode u mirovanju. Snijeg, svjetlost i refleksije daju slikama gotovo bajkovitu atmosferu, a kontrast toplih i hladnih tonova stvara osjećaj unutarnje topline usprkos hladnom motivu. U tim djelima vidi se i zrela kontrola boje te njezina sposobnost da svjetlom i teksturom prenese osjećaj stvarnosti, ali i nježnosti.

Anica Lacković ne teži modernističkim eksperimentima, već autentičnom izrazu – onom koji proizlazi iz osobnog doživljaja prirode. Njezin rukopis odlikuje se postepenim građenjem prostora i pažljivim odabirom tonova, čime postiže dubinu i jasnoću prizora. U slikama nema agresivnosti, već smirenosti i ravnoteže. To su djela koja ne nameću, već pozivaju – da zastanemo, udahnemo i prepoznamo ljepotu koja nas okružuje.

Ono što Anicu izdvaja jest iskrenost njezina izraza. U vremenu kada se umjetnost često udaljava od emocije i prepušta konceptu, ona ostaje vjerna osjećaju, prirodi i radosti stvaranja. U njezinim djelima ne traži se spektakl, već tišina, i upravo u toj tišini priroda progovara najglasnije. Kroz svaku sliku provlači se ideja zahvalnosti i poštovanja prema životu u svim njegovim oblicima.

Izložba „U zagrljaju prirode“ zato nije samo zbirka pejzaža, nego i priča o povratku – prirodi, sebi i stvaralaštvu. To je osobni i umjetnički put Anice Lacković, put ponovnog otkrivanja ljepote svijeta i snage vlastitog izraza. Njezine slike nisu samo pogled kroz prozor u krajolik, već prozor u dušu – mirnu, iskrenu i ispunjenu ljubavlju prema svemu što živi i diše u prirodi.

Samostalna izložba slika Božice Pukec - Natali " Podravino tak te imam rad"

vrijeme: 8.0žujka 2024 u 19 sati - 12. travnja 2024
mjesto: Župa Blaženog Alojza Stepinca, Koprivnica, Selingerova 16

Božica Pukec - Natali spada u red entuzijasta koji su instiktvno shvatili kako mašta stoji iznad formalne naobrazbe i kako dobivene darove i talente možemo razvijati, ako nam marljivost nije strana a ako vjerujemo u vlastitu viziju i predodžbu. Kao slikarica koja slijedi svoju intuiciju, stvorila je vlastita kanone i načela ostavši u svim mjenjama svoja i gledateljstvu prepoznatljiva.
Leticija Cerjan Pintarić unuka je Božice Pukac - Natali. Njezini radovi na ovoj izložbu pokazuju da je likovni talent dio genetskog nasljeđa, ali da je likovnost pulsirajuće tkivo koje se neprestano mjenja, osvježava novim snagam i kreativnim nabojima.

Franjo Horvat, prof.

Samostalna izložba slika Zvjezdane Žužić "Svijet oko nas"

vrijeme: 15.4.2024.  u 18.30
mjesto: Knjižnica Savica, Ljerke Šram 4, Zagreb

Na samostalnoj izložbi slika Zvjezdane Žužić, posjetitelji su pozvani na putovanje kroz njezinu vizualnu interpretaciju svijeta oko nas. Kroz slikarstvo koje je počela istraživati 2012. godine, Zvjezdana je postepeno razvijala svoje umijeće, usavršavajući se u Likovnom studiju Kulturnog centra Peščenica pod mentorstvom prof. Nedeljka Tintora, kao i kroz brojne likovne kolonije i sudjelovanje na izložbama.

Ova četvrta samostalna izložba predstavlja zrelu fazu njezinog stvaralaštva, gdje autorica hrabro istražuje različite tematske i stilističke pristupe. Koristeći akril, pastel, akvarel i enkaustiku, te povremeno ulje na platnu, Zvjezdana stvara niz djela koja nas vode kroz njezin osjećaj za boju, teksturu i kompoziciju.

U ovoj izložbi, tematski bogatoj i raznolikoj, autorica prikazuje širok spektar doživljaja prirode i ljudskog svijeta. Od nježnih i blagih pejzaža do koloristički jačih prikaza, te kontrastnih kompozicija mrtve prirode, Zvjezdana Žužić nas vodi kroz skladne odnose između čovjeka i krajolika, čovjeka i životinja, te oslikava seoske i gradske detalje s pažljivom preciznošću.

Posebno intrigantni su njezini apstraktni motivi, koji pozivaju posjetitelje na introspektivno putovanje kroz njene unutarnje vizije i emotivne doživljaje. Kroz ovu izložbu, autorica nas podsjeća na bogatstvo i slojevitost svijeta koji nas okružuje, potičući nas na promišljanje i dublje promatranje naše okoline.

Zvjezdana Žužić nastavlja osvajati publiku svojim talentom i osjećajem za estetiku, ostavljajući nas očarane njezinim slikama koje nas pozivaju na putovanje kroz njezinu imaginaciju i osjećaje.