Janica Šterc

Janica Šterc, rođena 24. svibnja 1957. godine u sisačkoj bolnici, odrasla je u Desnoj Martinskoj Vesi, malom selu smještenom na desnoj obali Save. Njezin umjetnički put započinje u Zagrebu, gdje je završila Školu primijenjene umjetnosti 1977. godine, specijalizirajući se za grafički dizajn pod vodstvom prof. Zdenka Gradiša. Unatoč tome što je kasnije završila Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, njezina strast prema umjetnosti nikada nije posustala.

Janica izlaže svoja likovna ostvarenja od 1982. godine, a do sada je imala impresivnih 139 izložbi, uključujući 52 samostalne izložbe. Njena umjetnička djela, koja uključuju tehnike poput ulja na platnu, akvarela, ugljena, tuša, gvaša i pastele, privukla su pažnju kritičara i publike svojim jedinstvenim izričajem i emotivnom snagom.

Jedna od posebnosti Janice Šterc je njezina sposobnost da kombinira riječ i sliku, obogaćujući svoje likovne radove stihovima, dok istovremeno svoje pjesme oplemenjuje slikama. Ova simbioza riječi i slike stvara duboke, emotivne narative koji govore o ljepoti, dobroti, radosti, zajedništvu i ljubavi. Kroz svoje radove, Janica prenosi univerzalne vrijednosti koje nadilaze svakodnevnicu i dotiču srce promatrača.

Aktivna je sudionica mnogih humanitarnih likovnih kolonija, akcija i radionica, što dodatno potvrđuje njezinu predanost ne samo umjetnosti, već i društvenoj zajednici. Janica je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i drugih likovnih udruženja, gdje svojim radom i angažmanom doprinosi bogatstvu hrvatske umjetničke scene.

Janica Šterc, kroz svoju umjetnost, stvara svijet pun topline i humanosti. Njena djela nisu samo estetski dojmljiva, već nose i duboke poruke koje inspiriraju i potiču na razmišljanje. Svojim talentom i predanošću, Janica nastavlja ostavljati neizbrisiv trag u svijetu likovne umjetnosti

Istaknuti cjeloviti likovni serijali su joj:

1. “Hrvatska u srcu“ l998.g.,
2. „...tak imam te rad“ 1998.g.,
3. „Ne možeš kupiti nebo i toplinu sunca“ 2000.g.,
4. „Poetizirani Zagreb“ 2004.g.
5. „Žarna nit likovnog svjetla“ 2004. g.,
6. „Suncem obasjana“ 2005. g.,
7. „Život je ljubav“ 2005.g.,
8. „Boje i miris prirode“ 2005. g.,
9. „Zagrebu za Božić“ 2005.g..,
10. „Ja se konja bojim“ 2006.godine..
11. „Kraj izvora žive vode“ 2006.g.,
12. „Masline i kamen“ 2006-.g. i
13. „Mojem Zagrebu za Božić“ 2010.g.
14. „Sv. Otac Ivan Pavao II“ 2011. g.
15. „Pulske vedute“ 2011.g.,
16. „Zagreb i ja volimo se javno“ 2012. G.,
17. „Plave marine“ 2013. G.,
18. „Ljetne radosti“ 2015. Godine
19. „Posveta prijateljstvu“2016.g.
20. „ Prijateljstvo“ 2017.g.
21. “Pod jednim kišobranom“ 2017.g.
22. „Posavina, Radići i ja“ 2018.g.
23. „ I još jedno prijateljstvo“ 2018.
24. „Čarolija života“ 2019.
25. „ Zagrebačkim ulicama“ 2019.

Tel: 395 98 16 88 581
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.facebook/slikarica Janica Šterc

Snježana Šebalj

Snježana Šebalj, rođena 1963. godine u Sarajevu, istaknuta je umjetnica koja svoje bogato iskustvo i strast prema slikarstvu prenosi na platno kroz raznolike tehnike i motive. Završila je birotehničku školu, daktilografski smjer, a slikarstvom se bavi već niz godina. Slikarski tečaj završila je u likovnoj školi AMACIS kod profesora Aleksandra Forenbachera, što je oblikovalo njezin tehnički pristup i dalo joj temelj za daljnji umjetnički razvoj.

Aktivna je članica Udruge likovnih stvaralaca Zaprešić (ULS), Akademije-Art i Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU). Svoju prvu samostalnu izložbu održala je 2009. godine u Galeriji Sunce, pod nazivom „Dvoje je ljubav“. Također je izlagala na brojnim skupnim izložbama, uključujući izložbe minijatura, godišnje izložbe ULS-a te sudjelovala u radionicama rakua i likovnim kolonijama URIHO-a i Kluba Zaprešićana.

Njezin stil slikanja karakterizira prepoznatljiva elegancija pokreta, suptilna simbolika i emocionalni naboj koji prodire kroz svaki potez kista. Snježanine slike odlikuju se ekspresivnim prikazima ljudi, često stiliziranih silueta koje plešu na granici apstrakcije i figurativnosti.

Kroz dominantnu uporabu akrilnih boja i ulja, njezini radovi zrače živim bojama i fluidnim linijama koje unose osjećaj dinamike i kretanja. Posebno se ističe način na koji tretira prostor i kompoziciju, stvarajući iluziju dubine i prostranosti, dok istovremeno zadržava fokus na jednostavnosti figure. Primjetna je njezina sklonost prema apstraktnom pristupu, a njene slike često evociraju osjećaje slobode, misterije, ali i svakodnevne scene života prikazane s umjetničkom distancom.

U motivima kišobrana, plesnih pokreta i usamljenih silueta, možemo prepoznati povezanost s radovima modernih ekspresionista, ali i tragove suptilne impresionističke igre svjetla i sjene. U mnogim aspektima, Snježanin opus može se usporediti s djelima umjetnika poput Egona Schielea, zbog korištenja stiliziranih figura i emocionalne napetosti, dok se u izrazu i bojama može osjetiti utjecaj modernih kolorista.

Njezin rad posjeduje specifičnu atmosferu, pri čemu se osjeća da je svaka slika nositelj određene priče – bilo da je riječ o osobnom emotivnom stanju ili univerzalnom motivu introspektivne refleksije. Snježanini radovi odišu melankolijom i ljepotom prolaznosti, stvarajući vizualni doživljaj koji potiče promatrača na kontemplaciju i emocionalnu povezanost s prikazanim svijetom.

Umjetnost Snježane Šebalj pokazuje snagu jednostavnog prikaza kroz snažnu simboliku i emotivnu interpretaciju.

Kontakt:
mob: 091/178-4969
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

SAMOSTALNE IZLOŽBE
2009. godina - „Dvoje je ljubav“, Galerija Sunce, Zagreb
SKUPNE IZLOŽBE
2000. - Izložba slika članova likovne sekcije „AMACIZ“ – Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu
2000. - Izložba slika članova likovne sekcije „AMACIZ“ – predvorje Male dvorane Lisinski u Zagrebu
2006. – 9. izložba minijatura u Vršilnici, Novi Dvori u Zaprešiću
2006. – 9. godišnja izložba članova ULS-a, Galerija Matija Skurjeni u Zaprešiću
2007. – „Pro Futura“ skupna izložba amatera, Istarska sabornica u Poreču
2007. – 10. izložba minijatura u Vršilnici, Novi Dvori u Zaprešiću
2007. – 10. godišnja izložba ULS-a, Galerija Matija Skurjeni u Zaprešiću
2008. – Izložba radova likovne kolonije URIHO – Galerija Kristofor Stanković u Zagrebu
2008. – 11. Izložba minijatura u Vršilnici, Novi Dvori u Zaprešiću
2008. – 11. godišnja izložba ULS-a, Galerija Matija Skurjeni u Zaprešiću
2010. – 13. Izložba minijatura u Vršilnici, Novi Dvori u Zaprešiću
2019. – Skupna izložba „Igra boja“, Slovenski dom, Masarykova 13, Zagreb

''Urbani ritam kiše''  u novom slikarskom ciklusu Snježane Šebalj

Snježana Šebalj zaokružila je još jednu slikarsku priču, ovoga puta posvećenu kišnim šetnjama u urbanom okruženju, gdje se u mokrini pločnika ogledaju siluete udaljenih zgrada i elegantnih prolaznica, koje kao da su izašle iz nekih starih, stiliziranih noir filmova. Skrivenih lica ispod kupole kišobrana, žene izduženih figura u centralnoj kompoziciji, ponekad u pratnji muškarca ili malog psa, obavijene su oblačnim sfumatom pastelnih nijansi, kroz koje se u svim smjerovima rasprskavaju bjeličaste kapi kiše, slijedeći ritam njihovih koraka. Naglašeni crveni detalji - crvena haljina, lepršavi šal, pseća ogrlica i raskopčani kaput dodatno dinamiziraju ove prizore, donoseći žarku toplinu kao kontrast razlivenim obrisima vlažnih ulica i zidova koji se rastvaraju u plavičasto sivim odrazima.

Figure su uvijek u nekom pokretu: žena koja se pod kišobranom rotira na visokim potpeticama u lepršavoj haljini, zagrljeni par koji se probija kroz mokrinu mrežastog drvoreda, prolaznica čiji su kaput i kosu uzvitlali vjetroviti naleti ledene kiše, zagrljaj pod kišobranom i gacanje djeteta u gumenim čizmama. Prisutan je i dojam samoće na pojedinim slikama, koji ipak nije tjeskoban, ni otuđujući, već se prije radi o samotnoj dokolici, užitku opuštene šetnje po kiši, gdje žene mirno šetaju svoje pse, sjede na klupi u parku, gibaju se po sredini pustih ulica, praćene sjajem uličnih svjetiljki.

One su anonimne prolaznice, ne vidimo njihova lica, ni osobnost, već ih prije možemo doživjeti kroz njihovu odjeću i pokret kao izvjesne simbole ženskog bića, rafinirane dame iz nekih prošlih vremena u dugim zvonastim haljinama, nalik onima koje je nosila  Audrey Hepburn u svojim filmovima. Ponegdje su to i moderne žene u poslovnim kostimima ili djevojčica skrivena ispod kišobrana duginih boja. Okolne zgrade, neboderi, automobili i drveće predstavljaju kulisu, izrađenu brzim, gestualnim potezima, koji lagano naglašavaju strukture grada kao okvir tih samotnih šetnji.

Moguće je zamisliti i da je to samo jedna žena u različitim periodima svog života, u različitim životnim ulogama kroz koje je prolazila, ponekad krhka i nesigurna u iščekivanju nadolazećeg, a ponekad odlučna i samodostatna u slijeđenju zacrtanog puta. Na Snježaninim slikama uhvaćen je taj zagonetni momenat ženske transformacije u jednom povezujućem trenutku kišnog vremena, dok je kao mlada djevojka išla na ples ili se vraćala kući s posla, čekala partnera na autobusnoj stanici i skupa s njim u proljetnoj oluji rastajala se pred betonskim novogradnjama. Pri tome odjeća, kojoj autorica posvećuje puno pažnje kroz različite detalje, nije samo modni dekor, već ona predstavlja i odrednice identiteta, dajući upečatljivu čvrstinu figurama kroz jake  i čiste boje – ljubičastu, crvenu, žutu, bijelu i crnu.    

Prateći tako ovaj slikarski ciklus kroz 22 slike u tehnici akrila na platnu, dobijamo jednu gotovo filmičnu priču, u kojoj naziremo raspoloženja i emocije, atmosferu gradskih ulica kroz stilski ujednačenu paletu u kojoj se sučeljavaju topli i hladni tonovi, a likovi žena u različitim dobima, u prividnoj sjeti kroz koju se probijaju trenuci radosti, vode nas kroz svojevrsnu kontemplaciju o promjenjivosti života, unutar koje je ipak važno zapaziti osvježavajuće sitnice, kišne simfonije kao priliku za susret sa samim sobom i uživanje u slobodi samotne šetnje.

mr.art Krešimira Gojanović