Gordana Sedmak- Jednačak

  • "Dvije pahuljice: Lori i Dori"

    Slikovnica "Dvije pahuljice: Lori i Dori"

    SLIKOVNICA SE MOŽE KUPITI PREKO E- MAILA Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    I SREDSTVA SU NAMJENSKA IDU ZA DONACIJU ZA NEZBRINUTE ŽIVOTINJE .

    PREDGOVOR

    Draga i poštovana čitateljice/čitatelju,
    u rukama držite jedan, nadamo se, zanimljiv i simpatičan, netipični književni uradak, slikovnicu "Dvije pahuljice: Lori i Dori", posvećene dvjema malim, mladim i slatkim mačkicama koje se zovu Lorina i Dorina, koje sam prije nekog vremena s velikom ljubavlju i srećom udomila.
    Za izradu ove slikovnice inspirirala me je nedavna objava sisačkih volontera za skrb o napuštenim životinjama, o napuštenim psima i mačkama, objavljena na društvenim mrežama, kako im treba svaka potpora i pomoć za zbrinjavanje napuštenih malih maca, posebno hrana i lijekovi.

    Kako sam udomila dvije slatke i meni najljepše i najslađe mačkice, dvije blizanke, ali potpunorazličite boje, karaktera i navika, a također skrbim i o udomljenoj kujici mješanki Bornici, u trenu sam, inspirirana time, pripremila prigodni tekst o njima, koji je konačno dopunio, obradio i opremio naš sisački novinar Željko Maljevac, glavni i odgovorni urednik "Novog Sisačkog tjednika", a grafički uobličio i pripremio inž. grafike Krešimir Cvitković, grafički urednik NST-a.

    Gordana Sedmak JednačekNadam se da smo Vam ponudili zanimljivu i posebnu, nesvakidašnju priču koju nam pričaju dvije mačkice Lori i Dori, koju u formi slikovnice izdajem u vlastitoj nakladi, uz vlastita inicijalna sredstva, uz potporu sponzora i donatora.
    Dio prihoda od prodaje ove slikovnice dat ćemo sisačkim volonterima za zbrinjavanje napuštenih životinja s kojima smo već surađivali, za nabavu hrane i lijekova za napuštene mace i pse, a podržavamo i ideju o podizanju skloništa za životinje u Sisačko-moslavačkoj županiji.

    Primite puno lijepih pozdrava od mojih mačkica, od Lori i Dori, zaigranih, znatiželjnih i slatkih bića koje su mi uljepšale život i umirovljeničke dane, a iskreno se nadam da će i Vama, kada pročitate ovu slikovnicu, izmamiti osmijeh na lice i donijeti osjećaj ljubavi i sreće u Vaša dobra i draga srca jer ćete osjetiti radost i ponos zbog vaše solidarnosti i dobrote.

    Pozdravlja Vas i poštuje vaša Gordana.

    Vole Vas vaše
    Lori i Dori.

    Gordana Sedmak Jednačak

     

    DVIJE PAHULJICE – MAČKICE

    Dvije pahuljice – mačkice

    Svojim dolaskom

    Oplemenile su moj dom

    Jedna bijela – albino i druga

    Simetričnih smeđe crnih šara

     

    Svojom iskrenom ljubavlju

    Oplemenile su moj dom

    Iskrom zadovoljstva koju osjetimo

    Svaki put kada naprave nešto

    Neočekivano i vragolasto

     

    Sestre blizanke, a tako različite

    Po izgledu, reakcijama, karakteru

     

    Šarena pahuljica – Lori

    Prosto mami svojim velikim

    Toplim očima koje kao da su

    Obrubljene crnom crtom

     

    Mirna je Lori , statična,

    Ona sve stigne ,

    Nikud  joj se ne žuri .

     

     

    Ponekad, samo kada želi,

    Poigra se , hvatajući mušice po zraku ili staklu

    Ali ako ne uspije , ništa zato , ima tko će.....

    Njezina seka Dorina, bijela – Albina ,

    Curica nemirnog duha , stalno je u pokretu

     

    Njoj niti jedna mušica ne može pobjeći

    Njoj udaljenost ne predstavlja problem

    Ona zna iznači načina za što se uhvatiti

    Na što skočiti  te na kraju

    Kako do mušice doći.

    Pravi je lovac.

     

    Dorina živahna, vragolasta , ušiju

    Stalno uzdignutih u zrak

    Osluškuje svaki šum

    Ništa joj ne može promaknuti

     

    Njezine uši pokrivene tankom

    Bijelom dlakom , nježne su

    Roza boje kao i njuškica i

    Jastučići na nogama

    Sunce joj smeta , jer je Albino,

    Stoga je zaštita od sunca za nju

    Neophodna.

     

     

    Njoj igre nikada dosta

    Čak i sestru blizanku tjera na igru,

    Povlačeći je za rep.

     

    Sestra Lori ili prihvati igru

    Ili nastavi spavati a nekad

    Jednostavno pobjegne

     

    Eto to su moje dvije mačkice pahuljice

    Koje su u mom domu našle smiraj

     

    Uživaju one u novom domu i životu

    A mi uživamo u njima i u

    Njihovim nestašlucima.

    Kujica Borna

    BORNA

    Neshvakidašnjeg  imena

    Nadjenutog u skloništu

    Udomljena kujica Borna

    Uveseljava me svaki dan

     

    Kažu da udomljeni ljubimci

    Vole na poseban , njima svojstven način.

    Oni u sebi imaju osjećaj pripadnosti ,odanosti

     Osobi koja ih je odabrala i prihvatila

     

    U njima je stalno prisutna bojazan da će biti ostavljeni ,

    Prepušteni snalaziti se kako znaju i umiju ,

     na meti raznih nemilih događaja

     

    Izetno cijene dobivenu ljubav ,

    Uzvraćajući je u daleko većem obimu

    Vežu se za osobu koja im je pružila

    Njihov  „ zauvijek dom“ ,

    Prate ju u stopu , bojeći se da ju ne izgube

     

    Upravo takva je i moja Bornica

    Svojim umilnim , poslušnim i poniznim ponašanjem

    Zahvaljuje za odabir i brigu

    Osjeća  da joj prihvaćanjem u svoj dom

    Dajem  neizmjernu ljubav i pažnju.

     

    Kada je sa godinu dana došla na upoznavanje ,

    Bila je sitna, tankih nogica  i plaha

    Čuvarica ju je vodila na uzici , a ona je išla uz nju ,

     Okrečući se svaki čas , kao da je pitala : „ Kuda me to vodi ? „

     Uplašeno je gledala

    Sluteći nekakvo događanje , ali nije znala kakvo

     

    Došla je do mene .

     Kleknula sam pored nje

    Opio me njen umiljat  pogled

     

    Njezine oči naprosto su plijenile.

     Imala je plahi pogled laneta.

    Lijepa je, kratke i sjajne crvene dlake.

    Naprosto me osvojila

     

    Odlučila sam je zadržati ,

    No morala se vratiti u sklonište

    dok ne stvorim ambijent za  njezin smještaj

    Uzela sam je za lajnu i  povela sa sobom

    Ona mi je poslušno išla uz nogu

     Kao da se poznajemo godinama.

    Vjerovala mi je .

    Odvela sam je do izlaza , pogledala u oči i rekla :

    „Čekam te , doći češ ti k meni uskoro , vjeruj mi !“

    Kao da je shvatila što sam joj rekla

     Gledala me čitavo vrijeme kroz

    prozor automobila odlazeći

    Ta slika mi je još uvijek prisutna

    Između nas dvije razvila ljubav i povjerenje

     

    Nisam je iznevjerila

    Bornica je moj kućni ljubimac više od pet godina

    Vjerno me prati u šetnjama

     Osjeća moju sreću , osjeća moju tugu

    Osjećamo jedna drugu.

    Kućna ljubimica, kujica Borna

      Nastanila  se u mom srcu.

    Gordana Sedmak Jednačak             

     



  • BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

    BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKABOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

     

    Postavljam si pitanje : „ Kakav bi svijet bio , da ne postoje boje „?

    Jednostavno rečeno , svijet bi bio jednoličan, depresivan, sumoran  i dosadan .

    Ljepota koju sa sobom nose boje , prodire duboko u čovjekovu dušu.

    Boje nas okružuju u svemu što radimo , gdje god se nalazimo i što god nosimo.

     One kod osoba potiču raspoloženje , ostavljaju dojam na druge osobe , one naprosto imaju moć koju prenose na čovjekove emocije.

    Kada pogledamo more , tako lijepe plave boje , prošarane svjetlim i tamnim tonovima koji se svjetlucaju na suncu , oko srca nam se javi predivan opuštajući  osjećaj .

    Kada vidimo šumu tako gustu i zdravo zelenu, u nama se javlja osjećaj svježine , harmonije i  zadovoljstva kojeg je teško opisati .

    Polje zlatno žutog žita , pobuđuje osjećaj rodnosti , topline , opstanka i radosti života .  

    Sve oko nas  je prepuno boja , samo  ih treba zapažati i u njima  uživati.

    Stoga promatrajmo prirodu, ona sa svojom ljepotom , svojim bojama može osobu dovesti iz jednog mentalnog stanja u drugo , iz melankolije u opuštajuće stanje.

    Upravo boje iz prirode i njihovo pozitivno djelovanje  moramo prenositi u naše živote i to će nas dodatno osnažiti .

    Biti ćemo obogaćeni jednim novim iskustvom , ljepotom pokraj koje smo do sada prolazili , ne zapažajući je dovoljno .

    Sada uživajmo u njoj , prepustimo joj se  i to svim svojim osjetilima.

    Boje sa svojim „ magičnim“ svojstvima utječu na naše raspoloženje i osjećaje , jer one su te koje prve primjećujemo .

    One nam se „ na prvu „ svide ili ne svide.

    BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

    Jako volim boje , naprosto uživam u njima , a ta moja sklonost je oduvijek prisutna.

    One su mi bile sredstvo odnosno način kako da se maknem od sive svakodnevice , dosade i  jednoličnosti .

     Vrlo rano sam spoznala da upravo bojama mogu osvježiti svoj osobni život i dati mu drugačiju dimenziju .

     Upravo su boje ono što prvo primjećujemo u eksterijeru , interijeru , nakitu , odjeći itd.

    Njihova skladnost  u okviru interijera , djeluje na osobu umirujuće  i daje određenu sigurnost .

    Često puta , upravo promjenom boje detalja u interijeru možemo napraviti čudo , odnosno stvoriti atmosferu koja nam najbolje odgovara u datom trenutku .

     Možemo dati mašti na volju , možemo spojiti nespojivo ali oprezno sa dozom umjerenosti , da to ipak na kraju ,lijepo izgleda.

    Upravo , u svojim slikama sa akrilnim bojama , osjetila sam posebnu moć boja.

    Stavljam boju na plexiglas ili staklenu ploču , gledam kako polako klizi ostavljajući trag za sobom. Kada pokrenem ploču u određenom smjeru stvaraju se raznovrsne  šare , krugovi , likovi .

     Stavljam preko toga drugu boju ,  a nekada i treću i dalje pokrečem ploču , preljevanjem boja one se miješaju međusobno u prekrasne  kolorite .

    Stvaraju je razni oblici , boja ulazi jedna u drugu , mješajući se međusobno , neka možda skrene na drugu stranu , te tamo završi u nekakvom svome krugu .

     Ostaje tu i daje poseban pečat slici.

    Boje koje su međusobno nespojive , ovdje izgledaju upravo posebno .

    Govore svoju priču, ispreplečući se međusobno , stapajući se u jedan neponovljiv izričaj.

            Na kraju kistom namočenim u boju koja prevladava na slici ,dajem onaj završni štih slici .

    Ona u tom zadnjem dijelu dobiva svoju pravu „ dimenziju“ , puninu  obogačenu maštom i trenutnom inspiracijom koja me zaokuplja .

     

    Gordana Sedmak-Jednačak

  • DAR SA DUŠOM

    DAR  SA  DUŠOM

    DAR  SA  DUŠOM



    Nema ništa ljepše nego poklanjati odnosno darivati nekoga, onako iskreno iz dubine svoga srca. „ Poklon ili u razgovornom jeziku dar,  je predmet  darivanja bez posebnog razloga ,očekivanja ili naknade , u svečanim prilikama kao što su praznici, blagdani , primanje vjerskih sakramenata ili neka druga slavlja“ (Izvor : Hrvatski jezični portal ). „ Poklon odnosno dar može biti neki predmet, novac, komad odjeće ili obuće ili neki mali znak pažnje....
     Poklanjanje, odnosno darivanje može biti izraz ljubavi, prijateljstva, zahvalnosti, solidarnosti ili pružanja uzajamne pomoći“  ( Izvor : Wikipedija ).To su suhoparne definicije iz literature koje pojašnjavaju pojmove , ali ono što čovjek osjeća prilikom čina poklanjanja ne može se riječima opisati, niti do kraja definirati. Taj čin poklanjanja na poseban način ispunjava onoga, koji daruje odnosno poklanja .Javlja se osjećaj radosti kako kod osobe koja poklanja , tako i kod osobe koja prima . Razvija se osjećaj pripadnosti , osjećaj sreće.  Te prekrasne emocije preplavljuju čovjeka, koji se sa darom od srca, povezuje sa drugim čovjekom.Učestvuje i dijeli zahvalnost i sreću sa osobom kojoj je dar namijenjen. Ujedno, dokazuje samom sebi da je dobar prijatelj i čovjek. 

    Sam čin darivanja je zapravo običaj koji povezuje ljude, odnosno učvršćuje odnose među njima. Pri tome, dar od srca je važan i za darivatelja jer se osjeća bolje, ispunjenije, jer je napravio ono što želi, jer tu osobu osobito cijeni i stoga je želi razveseliti. Ta sreća s kojom daruje prelazi i na onoga koji prima dar, jer pri tome iskrenost  poklanjanja  „pokazuje svoju snagu „.Kada se poklanja, jer se želi pokloniti i na taj način nekoga usrećiti , ali da pri tome nema očekivanja uzvraćanja toga na neki način , to znači da je to iskreno darovanje.  Svaki dar je pokazatelj naših osjećaja prema nekoj drugoj osobi. Svaki poklon nosi svoju simboličku poruku, on je jedan vid komunikacije . 
    Pri darivanju jedina želja darivatelja treba biti radost primanja , odnosno onaj osmijeh izmamljen na iznenađenoj i sretnoj osobi. Upravo taj osmijeh na licu, puno, puno znači onima koji iskreno daju.Identičan je to osjećaj kao kad pomognemo  kada nas netko zatreba, jer tada se osjećamo ispunjeno i zadovoljno. Upravo ispunjenost takvim pozitivnim događanjima, taj osjećaj sreće, ostati će zauvijek zapisan u našem sjećanju.
     Poklonima se iskazuje naklonost voljenoj osobi , šalje se poruka neizmjerne ljubavi i privrženosti. Volimo razveseliti , volimo vidjeti osobu koja je presretna i da smo mi tome svojim djelom pridonijeli. Svojim postupcima, djelima, poklonima činimo dobro, a kako kažu dobro se uvijek vrati na neki način i to kada se najmanje nadaš. Ujedno , jedna mudra izreka kaže  :“ Svaki poklon od prijatelja je želja za sreću“. ( Richard Bach )Kada ste u prilici da darujete, dajte mašti na volju . Neka to bude dar sa dušom. 

    On će govoriti o  trudu  uloženom  u njegov odabir, pokazati će da poznajete osobu koju darujete , njezine  afinitete , hobije , njezin stil života. Njime ćete puno reći i o sebi i svom odnosu prema toj osobi , koliko je cijenite, koliko ste se potrudili da je dobro upoznate . U poklonu se mora prepoznati pažnja i ljubav darivatelja i upravo to je neprocjenjiva vrijednost poklona. Moramo mu dati autentičnost , jer on mora oduševiti onoga kome je namijenjen , a koji je nama itekako važan. Što se tiče financijske vrijednosti poklona , ona je nebitna. Bit je u emotivnoj vrijednosti poklona , vrijednosti koju on ima za onoga kome je namijenjen.Stoga izboru poklona treba prići obazrivo, polako. 
    Nikako se ne smije odrađivati po nekakvom automatizmu , samo da se nabavi , već treba poći od osobe kojoj se poklanja i sa željom da se  kod nje izazove iskrena zahvalnost i zadovoljstvo.Nesebično darivanje predstavlja velikodušnost koja donosi optimizam i daje svrhu životu. Ono predstavlja svojevrstan doživljaj , koji oplemenjuje kako davatelja i tako primatelja.Jon M. Tempelton je rekao :“ Davanjem se razvijate!“Da, točno. Razvijamo se, jer darivanje potiče vjerovanje u veće dobro, te širi optimizam i tako pozitivnim mislima djeluje na sadržaj života. Ono je dar samo po sebi, donosi  i širi kako blagostanje tako i sreću. 
    Ne treba niti zaboraviti sebe. Treba si ponekad nešto darovati, priuštiti si za dušu. To može biti nešto sitno, ali dovoljno da uljepša dan. Pokloniti si nešto, ispuniti si želju , malu ali nama bitnu. Nagraditi se za nešto što smo uspješno napravili , za trud koji smo u nešto uložili , za pažnju i pomoć koju smo nekome pružili –mi smo to zaslužili , jer smo dali dio sebe drugima.  
    Stoga , ovaj tekst završavam jednom prekrasnom izrekom koja puno toga govori :“ Ruka koja je uvijek otvorena ili zatvorena, osakaćena je „.

    Izvor : Novi sisački tjednik

    Gordana Sedmak  Jednačak

  • Kolumne

     

    Za vas pišu:

    Kamelija SalopekKamelija Salopek rođena je 5.6.1962. u Vrbovskom, Gorski kotar. Tu završava osnovnu školu i već kao djevojčica otkriva da je vrlo kreativna i da ima puno talenata. Odlazi na studij ekonomije u Zagreb i nakon dvije godine shvaća da je to njen najveći promašaj i prekida ga. Njena je želja bila studirati književnost. Životne okolnosti oduzimaju joj volju da upiše filozofski fakultet te se posvećuje odgoju trojice sinova. Danas kaže da su to njeni fakulteti.... na kojima je diplomirala. Kroz život puno je čitala i uvijek nešto piskarala. Isticala se u tome gdje god je trebalo....Danas to radi za svoj gušt i namjerava u budućnosti napisati neku knjigu . Dosta vremena uzimaju joj slikanje, njen novootkriveni hoby i pisanje. No, ona kaže da je čovjek u životu ostvaren ako ima obitelj u kojoj uživa i hoby koji mu je strast. Sve drugo pripada životu .







    Vesna Spoljar

    Vesna Špoljar, prof.










    Boris


    Boris Kvaternik

    Boris Kvaternik rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine. Do sad je radio kao grobar, radnik u tvornici kućanskih aparata i u tvornici sladoleda, kao postavljač optičkih kablova u gradske šahtove, kao pomoćni radnik u tiskari, i kao demonstrator u knjižnici. Trenutačno je zaposlen u udruzi Prijatelji životinja.

    U slobodno se vrijeme bavi spisateljskim radom. Piše uglavnom poeziju i kratke priče, no trenutno radi i na nekoliko romana.

    Objavljivao je na stranicama kao što su Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika itd.

    Objavljivan je i u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express i dr. Radovi su mu izašli i u zbornicima “Junaci urbane bede”, “Moj tata plače u kinodvoranama”, “Hrvatska mlada lirika 2”, te u “Antologiji” Jutra poezije.

    Slikanjem i crtanjem intenzivnije se počinje baviti od 2015. godine.

    Uz pisanje i slikarstvo istražuje i izražavanje zvučnim frekvencijama i tu svrhu pokrenuo ambiental noise projekt Icy Petiole koji je do sad u digitalnom formatu izdao album "Emptiness of Infinite Space and Time" za neprofitnu izdavačku kuću Splitting Sounds Records.



    Milan Zagorac

    Milan Zagorac

    Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival koji je vodio Mladen Urem. Za vrijeme studija pokretač i urednik časopisa Iže i suradnik cijelog niza izdavačkih projekata tijekom kasnih devedesetih u Rijeci. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM. Od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik.

    Od 2013. sudionik i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu. Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, sisačkim Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu te je stalni suradnik Korzo.neta i Magazina GKR na kojima redovito objavljuje kolumne i recenzije. Vodi blog Aksiomatični Milan. Do sada je objavio više 500 tekstova te uredio i objavio 350 naslova knjiga u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

    Bibliografija

    - Dan velikih valova, antologija Rivalova naraštaja (izbor iz časopisa Rival uz kritički pogovor, koautorstvo s Goranom Ušljebrkom i Mladenom Uremom, Rival, 2001.)
    - Želiš li pogledati sunce u ponoć? (roman, Adamić, 2002.)
    - Jeste li kupili direktoru parkerice (roman, Studio TiM, 2006.)
    - Janko Polić Kamov, njegovo i naše doba (u koautorstvu s Mladenom Uremom, ICR, 2010.)
    - Spojene vožnje (roman, 2011. Studio TiM)
    - Vražji prolaz (roman, 2013., e-izdanje, tiskano 2014., Studio TiM)
    - Simpatija za luzere na riječki način (izabrane kolumne objavljene na portalu www.korzo.net , Studio TiM, 2015.)
    - Objava po povratku iz crne šume
    - simboli vječnog sazrijevanja (esej, prosinac 2015.)
    - Noina velika avantura, roman za djecu, Studio TiM, 2016.

     

     


    Zdenko BalogZdenko Balog

    (Zagreb, 1958.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Završio je Školu primijenjene umjetnosti, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu (povijest umjetnosti i komparativne književnosti). Diplomirao je 1983., a magistrirao deset godina kasnije na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj. Godine 2012. stječe akademski status doktora znanosti obranom doktorske teze Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća. Najpoznatiji je po dvjema opširnim i fotografijama bogato popunjenim knjigama u koje je sažeo svoja putovanja i istraživanja kulturno-povijesne umjetničke spomeničke baštine svih hrvatskih gradova, Gradovi kontinentalne Hrvatske iz 2013. te Gradovi jadranske Hrvatske iz 2014. godine.

    Još tijekom studija pokazao je sklonost terenskom i istraživačkom radu, tako da u Istri sudjeluje u istraživanju Rašporskog kapetanata (obrambenog sustava kontinentalne Istre). Istraživanja gradića Roča sažeti će u knjigu Roč u srednjem vijeku objavljenu 2005. godine. Po završetku studija radi kao kustos u dvorcu Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi. Razvija posebnu naklonost prema gotičkoj umjetnosti devet godina (1986.-1995.) istražujući lepoglavsku crkvu i samostan i razdoblje od kraja 14. do polovine 15. st. u sjevernoj Hrvatskoj i slovenskoj Štajerskoj. Vodi arheološke radove na lepoglavskom spomeničkom kompleksu i osmišljava prijedlog za buduću muzeološku prezentaciju Trakošćana. Inicira i vodi prve četiri godine Lepoglavskih dana te pokreće i uređuje Lepoglavski zbornik.

    Godine 1995. seli u Križevce i dobija stalan posao u Narodnom sveučilištu/Pučkom otvorenom učilištu. Tada počinje istraživati srednjovjekovnu i novovjekovnu povijest križevačkog kraja, na temelju čega izdaje 2003. knjigu posvećenu 750. obljetnici križevačkih gradskih povlastica Križevačko kalnička regija u srednjem vijeku. Uređuje priloge Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, časopisa Peristil, Kaj, Cris itd.

    Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdenko_Balog

    Ivanka

    Ivanka Žakman









    Dubravko Đurđek U 35 godina stvaralaštva slikar Dubravko Đurđek imao je 25 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i po cijelom svijetu.Vlada Republike Hrvatske poklanja autorovo djelo uoči otvaranja Olimpijskih igara u Grčkoj.

    Dubravko Đurđek

     

    Gordana Sedmak- Jednačak, završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu odradila u Sisku 35 godina radnog staža , a od toga 26 godina u upravi. Bila je na rukovodećim mjestima od pročelnika , savjetnika do voditelja Odsjeka. Otišla je u prijevremenu mirovinu i u toj mirovini ne miruje , nego se aktivno uključila u kreativu kojom upotpunjava svoje umirovljeničke dane .

    https://www.ludvig-designe.com/dizajneri/dizajn/gordana-sedmak-jednacak-nakit

  • Krijesnica

    KRIJESNICA

    krijesnica

    Sjećanje me vodi u rano djetinjstvo

    Ljeto , toplo i pomalo vlažno

     Sjedim u dvorištu svoga doma  i

    uživam u opojnim mirisima ljeta

     

    Polako, spušta se noć

    Odjednom svjetlo

    Maleno i snažno

    Izlazi iz grma, trave ,

    U trenu je pokraj mene

    Ma, to je krijesnica

     

    Zovu je  i svjetlica

    Prava je lampica u zraku

    Obasjava put

    dajući ljetnoj noći  

    posebnu čar

     

    Slobodno bezbrižno leti ,

    Uljepšavajući  ljetne večeri

    Žive lampice

     stvorila je Majka priroda

    dajući sjaj kao iz bajke

     

    Njihova čarolija mami i

    vraća emocije

    Osobu kojoj nadjenemo

    Nadimak Krijesnica, smatramo

    Magičnom lampica vodiljom

    Svjetlom svoje duše .

      

    Svijetli „ živa lampica“ ,

    Leti slobodno i živahno

    Sad na jednu

     Pa na drugu stranu

     

    Želim je uhvatiti

    Ne da se ,

    Leti bezbrižno

    To je moja  krijesnica


    Gordana Sedmak Jednačak

  • LJEPOTA STVARANJA

    LJEPOTA STVARANJA

    LJEPOTA STVARANJA Ljepota stvaranja je onaj poseban , naprosto predivan osjećaj osobe koja svojim umom , darom i svojim rukama želi nešto stvoriti , uobličiti u nešto korisno , lijepo , efektno , posebno i onako svoje.



    To je osjećaj snažnog poriva, dapače nekakvog podrhtavanja koje struji tijelom i naprosto taj osjećaj ne ostavlja čovjeka ravnodušnim.
    Upravo taj nemir stvara košmar u glavi i želju, da se osoba pokrene i krene u nešto novo , nešto drugačije , samo njezino.
    Pri tome se javljaju misli , ideje , čudne pa čak i smiješne kombinacije , potom i „ otkačene slike „ neostvarenih želja .
    Želja koje treba ostvariti , želja koje vuku naprijed da se krene u nešto neizvjesno, a tako uzbudljivo .

    Ako osoba ništa ne poduzme , to nešto „čučati će“ u njoj , zatomljeno , jedino će se s vremena na vrijeme „ isplivati onako na kratko na površinu „kao poziv za djelovanje .
    Isprepleću se misli , kako i na koji način to napraviti , jer osoba upravo to želi upravo svom svojom snagom.
    To će na kraju postati proizvod njenog htjenja , produkt njenih ideja , te upornog i napornog rada , njezinog djela .
    Ono što nosi u sebi izlaziti će iz nje polako, onako kako će ideja sazrijevati i tako će se i postepeno ostvarivati .
    Svaka kreacija dobro osmišljenja , sa dobrom voljom , ljubavlju i vibrom može zasjati u punom sjaju. Vješte ruke mogu zamišljenu ideju pretvoriti u stvarnost .
    Ali ništa ne ide na brzinu .

    I stara , dobro poznata deviza : „ Napredak uvijek traži napor!“ , sve nam govori.
    Stoga je krajnja želja svake osobe, ostvariti ono što je duboko u njoj , Bogom dano , ono što stvara onaj slatki osjećaj nemira.
    Kada se pojavi taj osjećaj , znak je da treba krenuti , hrabno i bezkompromisno.
    Nipošto se ne okretati , zastajkivati , a kamoli stati .
    Mora se ići dalje , bez obzira na trenutne ili čak možda duže poteškoće , jer vrijeme će pokazati koliko je ideja „ zrela „ za ostvarenje, koliko je ona interesantna i da li je to pravi put , da se ona na kraju pretvori u stvarnost.
    Može se stati , ali samo da se odmore ruke , oči , misli....., tijelo , ali nikako ne predugo.
    Vrijeme neće čekati .
    Ono nema reprizu , baš kao niti život.
    Treba dati sve od sebe , čvrsto i odlučno .
    Onako iz dubine svoga tijela, iz dubine svoje duše .

    Neka se sve ono „ zakopano „ u nama pretvori u „vulkan i bukne poput užarene lave „ šireći se po površini , te postane plod naših želja i ostvarenja .
    Stoga, ljudi koji imaju to „ nešto „ u sebi , taj poriv koji im neda mira (oni najbolje znaju kako je to predivan osjećaj ) moraju krenuti na put ostvarenja , onog dubokog , kojeg nose u sebi.
    Kreativne duše , oslobodite se , pridružite se ostalima , razvite svoju maštu i ostvarite svoje snove. Biti ćete dio jednog divnog društva , društva isto takvih ljudi kao što ste i vi , te koji se ne daju omesti svakodnevnim događanjima , već razmišljaju kako da svijet uljepšaju i to duhovno , emotivno , te plodovima od Boga, poklonjenog dara.

    Treba ustrajati , povezati se sa istomišljenicima , „braćom i sestrama „ po vrlinama i darom kojeg nosimo od rođenja , duboko u sebi.
    Moramo biti zahvalni Bogu , što nam je dao taj dar , što smo ga tijekom života ( na početku , sredini ili možda čak pri njegovom kraju ) ipak prepoznali u sebi .
    On će nam pomoći u trenucima kada nećemo znati što i kako dalje .

    Odmaknuti će nas od tih zbivanja , čudnih , neizvjesnih , opasnih , opakih i skrenuti put prema „ svjetlu“ da nas obasja svojom silinom i da nam donese nešto dobro.
    Usmjeriti će nas prema vedrom danu punom sunca , optimizma i volje da ustrajemo i da uživamo u onome što imamo , u onome što je dio nas , onome što je u nama.
    Zapravo ono što imamo oko sebe , pokraj sebe i dakako , u sebi samima .

    Dostojanstvo , ljubav prema čovjeku kao prijatelju , ali onom iskrenom , davanje drugima kroz riječi , kroz geste , kroz djela , kroz ono unutarnje što posjedujemo , to je ono što govori o našoj vrijednosti kao jedinki .
    I nadaj se novom danu , ljepšem , sadržajnijem i kako bi rekao Albert Camus :“ Drži svoje lice okrenuto ka suncu i nikad nećeš vidjeti sjenu !
    Imaj to na umu , uvijek i zauvijek.

     

    Gordana Sedmak-Jednačak

    Izvor teksta: "Novi sisački tjednik"

  • OTVOREN PROZOR

    OTVOREN PROZOR

    otvoreni prozor



    Ne može sve biti onako
    Kako želimo
    To je naprosto
    Nemoguće

    Svatko od nas teži
    Idealnom , ali
    Idealnog na ovom
    Svijetu , naprosto
    Nema

    Ne , nema ,
    Niti će ga
    Ikada biti

    Ne može sve biti
    Bijelo , čisto i
    Blistavo
    Crna boja se rjeđe ili
    Češće prolije i
    Naprosto
    Stopi sa bijelom

    Nakon takvog stapanja
    Nastaje siva kao
    Kompromis
    Kao nekakva
    Ravnoteža
    Između bjeline i
    Crnine

     

    Ta siva boja najbolje
    Dočarava stvarnost
    Dočarava normalan
    Čovjekov život

    Ništa u životu nije
    Niti potpuno bijelo
    Niti potpuno crno

    Kada mislimo da nam je
    Život trenutačno
    Prepun teških
    Crnih trenutaka
    Vjerujte
    Tako nam se
    Samo čini

    Pogledajmo pozornije
    Zagledajmo se u
    Daljinu ,
    Promislimo
    Malo

    Vidite onaj prozorčić tamo
    Daleko , daleko
    Gdje se kroz drveni okvir
    Naziru zrake svjetlosti

    Eto , nije sve tako
    Kao što smo mislili
    Kako nam se činilo 

    Život daje priliku
    Da osoba u svojoj
    Tuzi i trenutnoj
    Nemoći
    Razazna spas kao
    Tinjajuću svjetlost

    Stoga idemo naprijed
    Ne smijemo klonuti
    Jer kada mislimo da
    Izlaza nema ,
    On zapravo postoji
    Samo ga treba
    Prepoznati

    Prepoznati u obliku
    „otvorenog prozora“
    Kroz koji se svjetlost
    Prolama
    Dajući do znanja
    Da još uvijek itekako ima
    Nade
    Za ljepotom
    Života

    Gordana Sedmak Jednačak

  • RUŽA BOJE PUDERA

          RUŽA BOJE PUDERA

    RUŽA BOJE PUDERA

    Priča koju pišem drugačija je od ostalih, do sada napisanih.

    Upravo drugačija jer je stvarna, doživljena i proživljena .

    Priča je to iz davnih , prošlih vremena puna emotivnih sjećanja koja smiruju dušu, pri samoj  pomisli na ono što je nekada bilo lijepo i posebno .

    Vjerojatno se pitate :“  Zašto priča o ruži i što kod ruže može biti tako zanimljivo, da bi bilo zabilježeno u jednoj priči „?

    Ali vjerujte ima , upravo to nešto.

    Vidjeti ćete na kraju priče , da je ruža boje pudera u potpunosti  zaslužila taj tretman.

    Radi se o ruži koja nije nimalo obična kao ona koja raste i cvate, u gotovo svakom vrtu.

    To je ruža boje pudera za koju su vezane mnoge uspomene iz davnih prošlih, nama lijepih vremena.

    Uspomene vezane uz dolazak mlade  obitelji iz jednog grada u novi grad na tri rijeke. Prilagodba  mlade obitelji sa suživotom, u njima nepoznatom gradu.

    Potom , savijanje obiteljskog gnjezda , onako kako to obično biva , radeći i snalazeći se svakodnevno.

     Obitelj je rasla . Djeca se bezbrižno sa vršnjacima  igrala u parku,  provodeći svoje bezbrižno djetinjstvo. Odrastali su......

    Majka obitelji , uz sve svoje obveza uspjela se posvetiti onome što je posebno veseli.

    Bila je prava obožavateljica cvijeća. Pogotovo ruža.

     Po dolasku u svoj novi dom u  grad na tri rijeke , oplemenila je prostor ispred prizemnog stana posadivši veći broj prelijepih ruža. Nije se htjela odreći ljepote cvijeća u kojoj je posebno uživala.

    Ukrasila je cvijetnjak ispred svoga prozora, prekrasnim primjercima mladih ruža svih vrsta , veličina i boja.

    Ruže je nisu „ razočarale“ , prosto se nadmečući koja će ljepše cvasti i koja će ljepše mirisati.

    Čak su i pčele prepoznale njihova htjenja i njihovu ljepotu.

    Sa svojim cvatom jedna ruža je smjenjivala drugu ili su obje cvale istovremeno .

     Prava blagodat za oči.

    Mnogi prolaznici su se zaustavljali , divili se i raspitivali se za vrstu ruža i gdje su nabavljene. Ali jedna im je posebno „ zapela „ za oko .

    Jedna je prednjačila pred svim ostalim ružama .Bila je to prava krasotica , ruža boje pudera.

    Naprosto  raskošnija , naprosto posebna.

    Tako čvrsta , tako „ sočna“.

     Gordo uzdignutih grana i cvjetova prema nebu .

    Kao da je znala da je najljepša.

    Njezina boja u tim vremenima , bila je rijetkost .

     Boja pudera odnosno bež boja sa primjesama rozkasto naranđaste .

     Neobično , a lijepo . Plijenila je poglede i izazivala uzdahe.

    Majka obitelji bila je ponosna na sve ruže , na to kako uspijevaju i kako ju razveseljavaju svojim izgledom i bojama .

    Ali ipak , ova nježna ruža  boje pudera bila joj je najdraža.   Bila je drugačija, bila je neobična.

    Ponosno ju  je zalijevala preko široko otvorenog  trokrilnog , kuhinjskog prozora koji gleda prema cvijetnjaku.

    Ostali stanari , tu su ranije posadili svoj ružičnjak ali dolaskom ove mlade obitelji sve je nekako živnulo .

     Nove zasađene ruže, njihova raskoš , mirisi i boje dovele su do toga da i ostali dio cvijetnjaka naprosto dobije drugačiju dimenziju .

    Sve je cvijeće nekako oživjelo i povezalo se u jednu skladnu , cvjetnu harmoniju.

    Ruža boje pudera  nije samo bila posebna izgledom nego i svojim rastom i cvatom.

    Rasla je u vis, kao da je htjela svojim cvjetnim glavicama doprijeti u unutrašnjost  prizemnog stana i sudjelovati u životu obitelji koja ju je donijela.

    Raskošna je bila , cvjetna, puna tvrdih, velikih latica i mamila uzdahe divljenja i osmjehe zadovoljstva.

    Jednog dana dobila sam na poklon tek ubranu ružu, sa tek napola rascvalim pupom .

     Bila je lijepa i onako zatvorenih latica šireći opojan miris .

    Da, upravo tako , odrezana i ubrana  sa grma ruže boje pudera.

    Posebno me se dojmila bojom i svojim raskošnim izgledom , ta neobična ruža.

    Očarala me odmah svojom ljepotom i probala sam je zasaditi sa željom da je imam u svojem cvijetnjaku .

    Dugo nije davala znakove , da je zakorijenjena.

     Stajala je u zemlji pokrivena staklenom teglom ne dajući nikakve znakove života.

    No, jednog dana kada sam se već pomirila sa neuspjehom , ugledala sam sitne zelene listiće kako se pojavljuju ispod staklene tegle koja je poslužila zakorijevanju.

    Udahnula sam joj život.

    Mojoj sreći nije bilo kraja.

     Ruža boje pudera biti će „ kraljica „ i u mojem ružičnjaku.

    Tako je i danas . Ona je još uvijek tu.

    Stara , ali se neda .

    Uspjela sam njezine mladice , rasaditi na još par mjesta u cvjetnjaku.

    Za svaki slučaj .

     Neka ih je , posebne su .

    Zaslužila je to .

    Ali ispred prizemnog stana nema više stare ruže boje pudera , ali više nema niti Majke obitelji , moje svekrve .

    Eto zašto je ruža boje pudera zaslužila da bude zauvijek zabilježena u jednoj priči.

    Ona me podsjeća na osobu koja je voljela ruže i jednu posebnu krasoticu – ružu boje pudera.

    Gordana Sedmak Jednačak

  • ŽENA JE ŽENA

     ŽENA JE ŽENA

    silueta

    Bilo supruga ,

    Bilo majka,

    Bilo kolegica na poslu,

    Bilo prijateljica na kavi......

    Žena je žena.....

     

    Bez obzira

    Na obrazovanje ,

    Na položaj u društvu ,

    Ona je samo žena...

     

    Žena naizgled

    Jaka ,

    A u biti

    Tako

    slaba i

    Krhka  .......

     

    Žena nimalo

    Vrijedna

    Ignoriranja,

    Podcjenjivanja ,

    Vrijeđanja.......

     

    Ne zavrijeđuje

    Spustiti glavu

    Tražiti  rame

     Za plakanje

    Kada joj teško,

    Kada je izvrgnuta boli.....

     

    Ona misli,

    Da u trenutku kada

    Isplače svoju bol,

    Sve će nestati

    Sve će biti

    Dobro.....

    Baš kao i prije,

    Na samom početku

     

    Ali u trenutku

    Kada se nasilje,

    Na njenu dušu

    Ponovi ,

    Zapravo

    Shvati

     

    Da njezine suze

    Nisu donijele

    Očekivano

    Olakšanje

     

    Uloga žene je

    Velika.....

    Ona se u

    Potpunosti daje

    U svakom

    Trenutku

    Svoga života......

     

    Ona strepi ,

    Ona želi

    Ugoditi ,

    Ali  nikako  

    Nekome nanesti

    Bol

     

    Žena je žena......

    Ona zaslužuje

    Živjeti

    Bez stresa ,

     

    Bez bojazni

    Da će netko

     Istresti na nju

    Svoju ljutnju

    I  gnjev......

    Kako bi sebi

    Olakšao dušu i

    Lakše

    Proveo dan

     

    I  žena je čovjek ,

    I ona treba.....

    Ona želi

    Miran

    Spokojan život

     

    Život

    Kojeg će proživjeti

    Upravo onako,  

    Kako

    Zaslužuje......

     

    Ona nije manje

    Vrijedna od

     „ jače „ polovice

    Koja svoju snagu

     

    Grube riječi

    Ispoljava na

    Njoj.....

     

    Tako jakoj,

    A tako

    Nježnoj

    Ženi

    A  žena je žena......

     

    Stoga neka

    Svaka žena

    Ne ustukne

    Pred mišlju ,

    Da onoga koji joj

    Onemogućuje

    Život kakvog

    Zaslužuje......

    Zaustavi i

    Jednostavno

    Kaže :

    „ Dosta je bilo !!!!

    I ja imam

    Pravo na život

    Bez uvreda

     

    Bez  podcjenjivanja

    Ignoriranja......

     

    „ Dosta je bilo !“.....

    Jer žena je

    Jaka ,

    A tako krhka ,

    Nježna  ......

    Jer žena je

    Žena.............

     

    Gordana Sedmak-Jednačak

     

     

     

     

     

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.