Slikovnica "Dvije pahuljice: Lori i Dori"

SLIKOVNICA SE MOŽE KUPITI PREKO E- MAILA Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
I SREDSTVA SU NAMJENSKA IDU ZA DONACIJU ZA NEZBRINUTE ŽIVOTINJE .

PREDGOVOR

Draga i poštovana čitateljice/čitatelju,
u rukama držite jedan, nadamo se, zanimljiv i simpatičan, netipični književni uradak, slikovnicu "Dvije pahuljice: Lori i Dori", posvećene dvjema malim, mladim i slatkim mačkicama koje se zovu Lorina i Dorina, koje sam prije nekog vremena s velikom ljubavlju i srećom udomila.
Za izradu ove slikovnice inspirirala me je nedavna objava sisačkih volontera za skrb o napuštenim životinjama, o napuštenim psima i mačkama, objavljena na društvenim mrežama, kako im treba svaka potpora i pomoć za zbrinjavanje napuštenih malih maca, posebno hrana i lijekovi.

Kako sam udomila dvije slatke i meni najljepše i najslađe mačkice, dvije blizanke, ali potpunorazličite boje, karaktera i navika, a također skrbim i o udomljenoj kujici mješanki Bornici, u trenu sam, inspirirana time, pripremila prigodni tekst o njima, koji je konačno dopunio, obradio i opremio naš sisački novinar Željko Maljevac, glavni i odgovorni urednik "Novog Sisačkog tjednika", a grafički uobličio i pripremio inž. grafike Krešimir Cvitković, grafički urednik NST-a.

Nadam se da smo Vam ponudili zanimljivu i posebnu, nesvakidašnju priču koju nam pričaju dvije mačkice Lori i Dori, koju u formi slikovnice izdajem u vlastitoj nakladi, uz vlastita inicijalna sredstva, uz potporu sponzora i donatora.
Dio prihoda od prodaje ove slikovnice dat ćemo sisačkim volonterima za zbrinjavanje napuštenih životinja s kojima smo već surađivali, za nabavu hrane i lijekova za napuštene mace i pse, a podržavamo i ideju o podizanju skloništa za životinje u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Primite puno lijepih pozdrava od mojih mačkica, od Lori i Dori, zaigranih, znatiželjnih i slatkih bića koje su mi uljepšale život i umirovljeničke dane, a iskreno se nadam da će i Vama, kada pročitate ovu slikovnicu, izmamiti osmijeh na lice i donijeti osjećaj ljubavi i sreće u Vaša dobra i draga srca jer ćete osjetiti radost i ponos zbog vaše solidarnosti i dobrote.

Pozdravlja Vas i poštuje vaša Gordana.

Vole Vas vaše
Lori i Dori.

Gordana Sedmak Jednačak

DVIJE PAHULJICE – MAČKICE

Dvije pahuljice – mačkice

Svojim dolaskom

Oplemenile su moj dom

Jedna bijela – albino i druga

Simetričnih smeđe crnih šara

Svojom iskrenom ljubavlju

Oplemenile su moj dom

Iskrom zadovoljstva koju osjetimo

Svaki put kada naprave nešto

Neočekivano i vragolasto

Sestre blizanke, a tako različite

Po izgledu, reakcijama, karakteru

Šarena pahuljica – Lori

Prosto mami svojim velikim

Toplim očima koje kao da su

Obrubljene crnom crtom

Mirna je Lori , statična,

Ona sve stigne ,

Nikud  joj se ne žuri .

Ponekad, samo kada želi,

Poigra se , hvatajući mušice po zraku ili staklu

Ali ako ne uspije , ništa zato , ima tko će.....

Njezina seka Dorina, bijela – Albina ,

Curica nemirnog duha , stalno je u pokretu

Njoj niti jedna mušica ne može pobjeći

Njoj udaljenost ne predstavlja problem

Ona zna iznači načina za što se uhvatiti

Na što skočiti  te na kraju

Kako do mušice doći.

Pravi je lovac.

Dorina živahna, vragolasta , ušiju

Stalno uzdignutih u zrak

Osluškuje svaki šum

Ništa joj ne može promaknuti

Njezine uši pokrivene tankom

Bijelom dlakom , nježne su

Roza boje kao i njuškica i

Jastučići na nogama

Sunce joj smeta , jer je Albino,

Stoga je zaštita od sunca za nju

Neophodna.

Njoj igre nikada dosta

Čak i sestru blizanku tjera na igru,

Povlačeći je za rep.

Sestra Lori ili prihvati igru

Ili nastavi spavati a nekad

Jednostavno pobjegne

Eto to su moje dvije mačkice pahuljice

Koje su u mom domu našle smiraj

Uživaju one u novom domu i životu

A mi uživamo u njima i u

Njihovim nestašlucima.

BORNA

Neshvakidašnjeg  imena

Nadjenutog u skloništu

Udomljena kujica Borna

Uveseljava me svaki dan

Kažu da udomljeni ljubimci

Vole na poseban , njima svojstven način.

Oni u sebi imaju osjećaj pripadnosti ,odanosti

 Osobi koja ih je odabrala i prihvatila

U njima je stalno prisutna bojazan da će biti ostavljeni ,

Prepušteni snalaziti se kako znaju i umiju ,

 na meti raznih nemilih događaja

Izetno cijene dobivenu ljubav ,

Uzvraćajući je u daleko većem obimu

Vežu se za osobu koja im je pružila

Njihov  „ zauvijek dom“ ,

Prate ju u stopu , bojeći se da ju ne izgube

Upravo takva je i moja Bornica

Svojim umilnim , poslušnim i poniznim ponašanjem

Zahvaljuje za odabir i brigu

Osjeća  da joj prihvaćanjem u svoj dom

Dajem  neizmjernu ljubav i pažnju.

Kada je sa godinu dana došla na upoznavanje ,

Bila je sitna, tankih nogica  i plaha

Čuvarica ju je vodila na uzici , a ona je išla uz nju ,

 Okrečući se svaki čas , kao da je pitala : „ Kuda me to vodi ? „

 Uplašeno je gledala

Sluteći nekakvo događanje , ali nije znala kakvo

Došla je do mene .

 Kleknula sam pored nje

Opio me njen umiljat  pogled

Njezine oči naprosto su plijenile.

 Imala je plahi pogled laneta.

Lijepa je, kratke i sjajne crvene dlake.

Naprosto me osvojila

Odlučila sam je zadržati ,

No morala se vratiti u sklonište

dok ne stvorim ambijent za  njezin smještaj

Uzela sam je za lajnu i  povela sa sobom

Ona mi je poslušno išla uz nogu

 Kao da se poznajemo godinama.

Vjerovala mi je .

Odvela sam je do izlaza , pogledala u oči i rekla :

„Čekam te , doći češ ti k meni uskoro , vjeruj mi !“

Kao da je shvatila što sam joj rekla

 Gledala me čitavo vrijeme kroz

prozor automobila odlazeći

Ta slika mi je još uvijek prisutna

Između nas dvije razvila ljubav i povjerenje

Nisam je iznevjerila

Bornica je moj kućni ljubimac više od pet godina

Vjerno me prati u šetnjama

 Osjeća moju sreću , osjeća moju tugu

Osjećamo jedna drugu.

Kućna ljubimica, kujica Borna

  Nastanila  se u mom srcu.

Gordana Sedmak Jednačak             

BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

Postavljam si pitanje : „ Kakav bi svijet bio , da ne postoje boje „?

Jednostavno rečeno , svijet bi bio jednoličan, depresivan, sumoran  i dosadan .

Ljepota koju sa sobom nose boje , prodire duboko u čovjekovu dušu.

Boje nas okružuju u svemu što radimo , gdje god se nalazimo i što god nosimo.

 One kod osoba potiču raspoloženje , ostavljaju dojam na druge osobe , one naprosto imaju moć koju prenose na čovjekove emocije.

Kada pogledamo more , tako lijepe plave boje , prošarane svjetlim i tamnim tonovima koji se svjetlucaju na suncu , oko srca nam se javi predivan opuštajući  osjećaj .

Kada vidimo šumu tako gustu i zdravo zelenu, u nama se javlja osjećaj svježine , harmonije i  zadovoljstva kojeg je teško opisati .

Polje zlatno žutog žita , pobuđuje osjećaj rodnosti , topline , opstanka i radosti života .  

Sve oko nas  je prepuno boja , samo  ih treba zapažati i u njima  uživati.

Stoga promatrajmo prirodu, ona sa svojom ljepotom , svojim bojama može osobu dovesti iz jednog mentalnog stanja u drugo , iz melankolije u opuštajuće stanje.

Upravo boje iz prirode i njihovo pozitivno djelovanje  moramo prenositi u naše živote i to će nas dodatno osnažiti .

Biti ćemo obogaćeni jednim novim iskustvom , ljepotom pokraj koje smo do sada prolazili , ne zapažajući je dovoljno .

Sada uživajmo u njoj , prepustimo joj se  i to svim svojim osjetilima.

Boje sa svojim „ magičnim“ svojstvima utječu na naše raspoloženje i osjećaje , jer one su te koje prve primjećujemo .

One nam se „ na prvu „ svide ili ne svide.

Jako volim boje , naprosto uživam u njima , a ta moja sklonost je oduvijek prisutna.

One su mi bile sredstvo odnosno način kako da se maknem od sive svakodnevice , dosade i  jednoličnosti .

 Vrlo rano sam spoznala da upravo bojama mogu osvježiti svoj osobni život i dati mu drugačiju dimenziju .

 Upravo su boje ono što prvo primjećujemo u eksterijeru , interijeru , nakitu , odjeći itd.

Njihova skladnost  u okviru interijera , djeluje na osobu umirujuće  i daje određenu sigurnost .

Često puta , upravo promjenom boje detalja u interijeru možemo napraviti čudo , odnosno stvoriti atmosferu koja nam najbolje odgovara u datom trenutku .

 Možemo dati mašti na volju , možemo spojiti nespojivo ali oprezno sa dozom umjerenosti , da to ipak na kraju ,lijepo izgleda.

Upravo , u svojim slikama sa akrilnim bojama , osjetila sam posebnu moć boja.

Stavljam boju na plexiglas ili staklenu ploču , gledam kako polako klizi ostavljajući trag za sobom. Kada pokrenem ploču u određenom smjeru stvaraju se raznovrsne  šare , krugovi , likovi .

 Stavljam preko toga drugu boju ,  a nekada i treću i dalje pokrečem ploču , preljevanjem boja one se miješaju međusobno u prekrasne  kolorite .

Stvaraju je razni oblici , boja ulazi jedna u drugu , mješajući se međusobno , neka možda skrene na drugu stranu , te tamo završi u nekakvom svome krugu .

 Ostaje tu i daje poseban pečat slici.

Boje koje su međusobno nespojive , ovdje izgledaju upravo posebno .

Govore svoju priču, ispreplečući se međusobno , stapajući se u jedan neponovljiv izričaj.

        Na kraju kistom namočenim u boju koja prevladava na slici ,dajem onaj završni štih slici .

Ona u tom zadnjem dijelu dobiva svoju pravu „ dimenziju“ , puninu  obogačenu maštom i trenutnom inspiracijom koja me zaokuplja .

Gordana Sedmak-Jednačak

DAR  SA  DUŠOM

Nema ništa ljepše nego poklanjati odnosno darivati nekoga, onako iskreno iz dubine svoga srca. „ Poklon ili u razgovornom jeziku dar,  je predmet  darivanja bez posebnog razloga ,očekivanja ili naknade , u svečanim prilikama kao što su praznici, blagdani , primanje vjerskih sakramenata ili neka druga slavlja“ (Izvor : Hrvatski jezični portal ). „ Poklon odnosno dar može biti neki predmet, novac, komad odjeće ili obuće ili neki mali znak pažnje....
 Poklanjanje, odnosno darivanje može biti izraz ljubavi, prijateljstva, zahvalnosti, solidarnosti ili pružanja uzajamne pomoći“  ( Izvor : Wikipedija ).To su suhoparne definicije iz literature koje pojašnjavaju pojmove , ali ono što čovjek osjeća prilikom čina poklanjanja ne može se riječima opisati, niti do kraja definirati. Taj čin poklanjanja na poseban način ispunjava onoga, koji daruje odnosno poklanja .Javlja se osjećaj radosti kako kod osobe koja poklanja , tako i kod osobe koja prima . Razvija se osjećaj pripadnosti , osjećaj sreće.  Te prekrasne emocije preplavljuju čovjeka, koji se sa darom od srca, povezuje sa drugim čovjekom.Učestvuje i dijeli zahvalnost i sreću sa osobom kojoj je dar namijenjen. Ujedno, dokazuje samom sebi da je dobar prijatelj i čovjek. 

Sam čin darivanja je zapravo običaj koji povezuje ljude, odnosno učvršćuje odnose među njima. Pri tome, dar od srca je važan i za darivatelja jer se osjeća bolje, ispunjenije, jer je napravio ono što želi, jer tu osobu osobito cijeni i stoga je želi razveseliti. Ta sreća s kojom daruje prelazi i na onoga koji prima dar, jer pri tome iskrenost  poklanjanja  „pokazuje svoju snagu „.Kada se poklanja, jer se želi pokloniti i na taj način nekoga usrećiti , ali da pri tome nema očekivanja uzvraćanja toga na neki način , to znači da je to iskreno darovanje.  Svaki dar je pokazatelj naših osjećaja prema nekoj drugoj osobi. Svaki poklon nosi svoju simboličku poruku, on je jedan vid komunikacije . 
Pri darivanju jedina želja darivatelja treba biti radost primanja , odnosno onaj osmijeh izmamljen na iznenađenoj i sretnoj osobi. Upravo taj osmijeh na licu, puno, puno znači onima koji iskreno daju.Identičan je to osjećaj kao kad pomognemo  kada nas netko zatreba, jer tada se osjećamo ispunjeno i zadovoljno. Upravo ispunjenost takvim pozitivnim događanjima, taj osjećaj sreće, ostati će zauvijek zapisan u našem sjećanju.
 Poklonima se iskazuje naklonost voljenoj osobi , šalje se poruka neizmjerne ljubavi i privrženosti. Volimo razveseliti , volimo vidjeti osobu koja je presretna i da smo mi tome svojim djelom pridonijeli. Svojim postupcima, djelima, poklonima činimo dobro, a kako kažu dobro se uvijek vrati na neki način i to kada se najmanje nadaš. Ujedno , jedna mudra izreka kaže  :“ Svaki poklon od prijatelja je želja za sreću“. ( Richard Bach )Kada ste u prilici da darujete, dajte mašti na volju . Neka to bude dar sa dušom. 

On će govoriti o  trudu  uloženom  u njegov odabir, pokazati će da poznajete osobu koju darujete , njezine  afinitete , hobije , njezin stil života. Njime ćete puno reći i o sebi i svom odnosu prema toj osobi , koliko je cijenite, koliko ste se potrudili da je dobro upoznate . U poklonu se mora prepoznati pažnja i ljubav darivatelja i upravo to je neprocjenjiva vrijednost poklona. Moramo mu dati autentičnost , jer on mora oduševiti onoga kome je namijenjen , a koji je nama itekako važan. Što se tiče financijske vrijednosti poklona , ona je nebitna. Bit je u emotivnoj vrijednosti poklona , vrijednosti koju on ima za onoga kome je namijenjen.Stoga izboru poklona treba prići obazrivo, polako. 
Nikako se ne smije odrađivati po nekakvom automatizmu , samo da se nabavi , već treba poći od osobe kojoj se poklanja i sa željom da se  kod nje izazove iskrena zahvalnost i zadovoljstvo.Nesebično darivanje predstavlja velikodušnost koja donosi optimizam i daje svrhu životu. Ono predstavlja svojevrstan doživljaj , koji oplemenjuje kako davatelja i tako primatelja.Jon M. Tempelton je rekao :“ Davanjem se razvijate!“Da, točno. Razvijamo se, jer darivanje potiče vjerovanje u veće dobro, te širi optimizam i tako pozitivnim mislima djeluje na sadržaj života. Ono je dar samo po sebi, donosi  i širi kako blagostanje tako i sreću. 
Ne treba niti zaboraviti sebe. Treba si ponekad nešto darovati, priuštiti si za dušu. To može biti nešto sitno, ali dovoljno da uljepša dan. Pokloniti si nešto, ispuniti si želju , malu ali nama bitnu. Nagraditi se za nešto što smo uspješno napravili , za trud koji smo u nešto uložili , za pažnju i pomoć koju smo nekome pružili –mi smo to zaslužili , jer smo dali dio sebe drugima.  
Stoga , ovaj tekst završavam jednom prekrasnom izrekom koja puno toga govori :“ Ruka koja je uvijek otvorena ili zatvorena, osakaćena je „.

Izvor : Novi sisački tjednik

Gordana Sedmak  Jednačak

Za vas pišu:

Kamelija Salopek rođena je 5.6.1962. u Vrbovskom, Gorski kotar. Tu završava osnovnu školu i već kao djevojčica otkriva da je vrlo kreativna i da ima puno talenata. Odlazi na studij ekonomije u Zagreb i nakon dvije godine shvaća da je to njen najveći promašaj i prekida ga. Njena je želja bila studirati književnost. Životne okolnosti oduzimaju joj volju da upiše filozofski fakultet te se posvećuje odgoju trojice sinova. Danas kaže da su to njeni fakulteti.... na kojima je diplomirala. Kroz život puno je čitala i uvijek nešto piskarala. Isticala se u tome gdje god je trebalo....Danas to radi za svoj gušt i namjerava u budućnosti napisati neku knjigu . Dosta vremena uzimaju joj slikanje, njen novootkriveni hoby i pisanje. No, ona kaže da je čovjek u životu ostvaren ako ima obitelj u kojoj uživa i hoby koji mu je strast. Sve drugo pripada životu .

Vesna Špoljar, prof.

Boris Kvaternik

Boris Kvaternik rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine. Do sad je radio kao grobar, radnik u tvornici kućanskih aparata i u tvornici sladoleda, kao postavljač optičkih kablova u gradske šahtove, kao pomoćni radnik u tiskari, i kao demonstrator u knjižnici. Trenutačno je zaposlen u udruzi Prijatelji životinja.

U slobodno se vrijeme bavi spisateljskim radom. Piše uglavnom poeziju i kratke priče, no trenutno radi i na nekoliko romana.

Objavljivao je na stranicama kao što su Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika itd.

Objavljivan je i u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express i dr. Radovi su mu izašli i u zbornicima “Junaci urbane bede”, “Moj tata plače u kinodvoranama”, “Hrvatska mlada lirika 2”, te u “Antologiji” Jutra poezije.

Slikanjem i crtanjem intenzivnije se počinje baviti od 2015. godine.

Uz pisanje i slikarstvo istražuje i izražavanje zvučnim frekvencijama i tu svrhu pokrenuo ambiental noise projekt Icy Petiole koji je do sad u digitalnom formatu izdao album "Emptiness of Infinite Space and Time" za neprofitnu izdavačku kuću Splitting Sounds Records.

Milan Zagorac

Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival koji je vodio Mladen Urem. Za vrijeme studija pokretač i urednik časopisa Iže i suradnik cijelog niza izdavačkih projekata tijekom kasnih devedesetih u Rijeci. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM. Od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik.

Od 2013. sudionik i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu. Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, sisačkim Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu te je stalni suradnik Korzo.neta i Magazina GKR na kojima redovito objavljuje kolumne i recenzije. Vodi blog Aksiomatični Milan. Do sada je objavio više 500 tekstova te uredio i objavio 350 naslova knjiga u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

Bibliografija

- Dan velikih valova, antologija Rivalova naraštaja (izbor iz časopisa Rival uz kritički pogovor, koautorstvo s Goranom Ušljebrkom i Mladenom Uremom, Rival, 2001.)
- Želiš li pogledati sunce u ponoć? (roman, Adamić, 2002.)
- Jeste li kupili direktoru parkerice (roman, Studio TiM, 2006.)
- Janko Polić Kamov, njegovo i naše doba (u koautorstvu s Mladenom Uremom, ICR, 2010.)
- Spojene vožnje (roman, 2011. Studio TiM)
- Vražji prolaz (roman, 2013., e-izdanje, tiskano 2014., Studio TiM)
- Simpatija za luzere na riječki način (izabrane kolumne objavljene na portalu www.korzo.net , Studio TiM, 2015.)
- Objava po povratku iz crne šume
- simboli vječnog sazrijevanja (esej, prosinac 2015.)
- Noina velika avantura, roman za djecu, Studio TiM, 2016.

Zdenko Balog

(Zagreb, 1958.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Završio je Školu primijenjene umjetnosti, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu (povijest umjetnosti i komparativne književnosti). Diplomirao je 1983., a magistrirao deset godina kasnije na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj. Godine 2012. stječe akademski status doktora znanosti obranom doktorske teze Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća. Najpoznatiji je po dvjema opširnim i fotografijama bogato popunjenim knjigama u koje je sažeo svoja putovanja i istraživanja kulturno-povijesne umjetničke spomeničke baštine svih hrvatskih gradova, Gradovi kontinentalne Hrvatske iz 2013. te Gradovi jadranske Hrvatske iz 2014. godine.

Još tijekom studija pokazao je sklonost terenskom i istraživačkom radu, tako da u Istri sudjeluje u istraživanju Rašporskog kapetanata (obrambenog sustava kontinentalne Istre). Istraživanja gradića Roča sažeti će u knjigu Roč u srednjem vijeku objavljenu 2005. godine. Po završetku studija radi kao kustos u dvorcu Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi. Razvija posebnu naklonost prema gotičkoj umjetnosti devet godina (1986.-1995.) istražujući lepoglavsku crkvu i samostan i razdoblje od kraja 14. do polovine 15. st. u sjevernoj Hrvatskoj i slovenskoj Štajerskoj. Vodi arheološke radove na lepoglavskom spomeničkom kompleksu i osmišljava prijedlog za buduću muzeološku prezentaciju Trakošćana. Inicira i vodi prve četiri godine Lepoglavskih dana te pokreće i uređuje Lepoglavski zbornik.

Godine 1995. seli u Križevce i dobija stalan posao u Narodnom sveučilištu/Pučkom otvorenom učilištu. Tada počinje istraživati srednjovjekovnu i novovjekovnu povijest križevačkog kraja, na temelju čega izdaje 2003. knjigu posvećenu 750. obljetnici križevačkih gradskih povlastica Križevačko kalnička regija u srednjem vijeku. Uređuje priloge Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, časopisa Peristil, Kaj, Cris itd.

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdenko_Balog

Ivanka Žakman

Dubravko Đurđek U 35 godina stvaralaštva slikar Dubravko Đurđek imao je 25 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i po cijelom svijetu.Vlada Republike Hrvatske poklanja autorovo djelo uoči otvaranja Olimpijskih igara u Grčkoj.

Gordana Sedmak- Jednačak, završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu odradila u Sisku 35 godina radnog staža , a od toga 26 godina u upravi. Bila je na rukovodećim mjestima od pročelnika , savjetnika do voditelja Odsjeka. Otišla je u prijevremenu mirovinu i u toj mirovini ne miruje , nego se aktivno uključila u kreativu kojom upotpunjava svoje umirovljeničke dane .

https://www.ludvig-designe.com/dizajneri/dizajn/gordana-sedmak-jednacak-nakit

KRIJESNICA

Sjećanje me vodi u rano djetinjstvo

Ljeto , toplo i pomalo vlažno

 Sjedim u dvorištu svoga doma  i

uživam u opojnim mirisima ljeta

Polako, spušta se noć

Odjednom svjetlo

Maleno i snažno

Izlazi iz grma, trave ,

U trenu je pokraj mene

Ma, to je krijesnica

Zovu je  i svjetlica

Prava je lampica u zraku

Obasjava put

dajući ljetnoj noći  

posebnu čar

Slobodno bezbrižno leti ,

Uljepšavajući  ljetne večeri

Žive lampice

 stvorila je Majka priroda

dajući sjaj kao iz bajke

Njihova čarolija mami i

vraća emocije

Osobu kojoj nadjenemo

Nadimak Krijesnica, smatramo

Magičnom lampica vodiljom

Svjetlom svoje duše .

Svijetli „ živa lampica“ ,

Leti slobodno i živahno

Sad na jednu

 Pa na drugu stranu

Želim je uhvatiti

Ne da se ,

Leti bezbrižno

To je moja  krijesnica

Gordana Sedmak Jednačak

LJEPOTA STVARANJA

Ljepota stvaranja je onaj poseban , naprosto predivan osjećaj osobe koja svojim umom , darom i svojim rukama želi nešto stvoriti , uobličiti u nešto korisno , lijepo , efektno , posebno i onako svoje.

To je osjećaj snažnog poriva, dapače nekakvog podrhtavanja koje struji tijelom i naprosto taj osjećaj ne ostavlja čovjeka ravnodušnim.
Upravo taj nemir stvara košmar u glavi i želju, da se osoba pokrene i krene u nešto novo , nešto drugačije , samo njezino.
Pri tome se javljaju misli , ideje , čudne pa čak i smiješne kombinacije , potom i „ otkačene slike „ neostvarenih želja .
Želja koje treba ostvariti , želja koje vuku naprijed da se krene u nešto neizvjesno, a tako uzbudljivo .

Ako osoba ništa ne poduzme , to nešto „čučati će“ u njoj , zatomljeno , jedino će se s vremena na vrijeme „ isplivati onako na kratko na površinu „kao poziv za djelovanje .
Isprepleću se misli , kako i na koji način to napraviti , jer osoba upravo to želi upravo svom svojom snagom.
To će na kraju postati proizvod njenog htjenja , produkt njenih ideja , te upornog i napornog rada , njezinog djela .
Ono što nosi u sebi izlaziti će iz nje polako, onako kako će ideja sazrijevati i tako će se i postepeno ostvarivati .
Svaka kreacija dobro osmišljenja , sa dobrom voljom , ljubavlju i vibrom može zasjati u punom sjaju. Vješte ruke mogu zamišljenu ideju pretvoriti u stvarnost .
Ali ništa ne ide na brzinu .

I stara , dobro poznata deviza : „ Napredak uvijek traži napor!“ , sve nam govori.
Stoga je krajnja želja svake osobe, ostvariti ono što je duboko u njoj , Bogom dano , ono što stvara onaj slatki osjećaj nemira.
Kada se pojavi taj osjećaj , znak je da treba krenuti , hrabno i bezkompromisno.
Nipošto se ne okretati , zastajkivati , a kamoli stati .
Mora se ići dalje , bez obzira na trenutne ili čak možda duže poteškoće , jer vrijeme će pokazati koliko je ideja „ zrela „ za ostvarenje, koliko je ona interesantna i da li je to pravi put , da se ona na kraju pretvori u stvarnost.
Može se stati , ali samo da se odmore ruke , oči , misli....., tijelo , ali nikako ne predugo.
Vrijeme neće čekati .
Ono nema reprizu , baš kao niti život.
Treba dati sve od sebe , čvrsto i odlučno .
Onako iz dubine svoga tijela, iz dubine svoje duše .

Neka se sve ono „ zakopano „ u nama pretvori u „vulkan i bukne poput užarene lave „ šireći se po površini , te postane plod naših želja i ostvarenja .
Stoga, ljudi koji imaju to „ nešto „ u sebi , taj poriv koji im neda mira (oni najbolje znaju kako je to predivan osjećaj ) moraju krenuti na put ostvarenja , onog dubokog , kojeg nose u sebi.
Kreativne duše , oslobodite se , pridružite se ostalima , razvite svoju maštu i ostvarite svoje snove. Biti ćete dio jednog divnog društva , društva isto takvih ljudi kao što ste i vi , te koji se ne daju omesti svakodnevnim događanjima , već razmišljaju kako da svijet uljepšaju i to duhovno , emotivno , te plodovima od Boga, poklonjenog dara.

Treba ustrajati , povezati se sa istomišljenicima , „braćom i sestrama „ po vrlinama i darom kojeg nosimo od rođenja , duboko u sebi.
Moramo biti zahvalni Bogu , što nam je dao taj dar , što smo ga tijekom života ( na početku , sredini ili možda čak pri njegovom kraju ) ipak prepoznali u sebi .
On će nam pomoći u trenucima kada nećemo znati što i kako dalje .

Odmaknuti će nas od tih zbivanja , čudnih , neizvjesnih , opasnih , opakih i skrenuti put prema „ svjetlu“ da nas obasja svojom silinom i da nam donese nešto dobro.
Usmjeriti će nas prema vedrom danu punom sunca , optimizma i volje da ustrajemo i da uživamo u onome što imamo , u onome što je dio nas , onome što je u nama.
Zapravo ono što imamo oko sebe , pokraj sebe i dakako , u sebi samima .

Dostojanstvo , ljubav prema čovjeku kao prijatelju , ali onom iskrenom , davanje drugima kroz riječi , kroz geste , kroz djela , kroz ono unutarnje što posjedujemo , to je ono što govori o našoj vrijednosti kao jedinki .
I nadaj se novom danu , ljepšem , sadržajnijem i kako bi rekao Albert Camus :“ Drži svoje lice okrenuto ka suncu i nikad nećeš vidjeti sjenu !“
Imaj to na umu , uvijek i zauvijek.

Gordana Sedmak-Jednačak

Izvor teksta: "Novi sisački tjednik"

OTVOREN PROZOR

Ne može sve biti onako
Kako želimo
To je naprosto
Nemoguće

Svatko od nas teži
Idealnom , ali
Idealnog na ovom
Svijetu , naprosto
Nema

Ne , nema ,
Niti će ga
Ikada biti

Ne može sve biti
Bijelo , čisto i
Blistavo
Crna boja se rjeđe ili
Češće prolije i
Naprosto
Stopi sa bijelom

Nakon takvog stapanja
Nastaje siva kao
Kompromis
Kao nekakva
Ravnoteža
Između bjeline i
Crnine

Ta siva boja najbolje
Dočarava stvarnost
Dočarava normalan
Čovjekov život

Ništa u životu nije
Niti potpuno bijelo
Niti potpuno crno

Kada mislimo da nam je
Život trenutačno
Prepun teških
Crnih trenutaka
Vjerujte
Tako nam se
Samo čini

Pogledajmo pozornije
Zagledajmo se u
Daljinu ,
Promislimo
Malo

Vidite onaj prozorčić tamo
Daleko , daleko
Gdje se kroz drveni okvir
Naziru zrake svjetlosti

Eto , nije sve tako
Kao što smo mislili
Kako nam se činilo 

Život daje priliku
Da osoba u svojoj
Tuzi i trenutnoj
Nemoći
Razazna spas kao
Tinjajuću svjetlost

Stoga idemo naprijed
Ne smijemo klonuti
Jer kada mislimo da
Izlaza nema ,
On zapravo postoji
Samo ga treba
Prepoznati

Prepoznati u obliku
„otvorenog prozora“
Kroz koji se svjetlost
Prolama
Dajući do znanja
Da još uvijek itekako ima
Nade
Za ljepotom
Života

Gordana Sedmak Jednačak

      RUŽA BOJE PUDERA

Priča koju pišem drugačija je od ostalih, do sada napisanih.

Upravo drugačija jer je stvarna, doživljena i proživljena .

Priča je to iz davnih , prošlih vremena puna emotivnih sjećanja koja smiruju dušu, pri samoj  pomisli na ono što je nekada bilo lijepo i posebno .

Vjerojatno se pitate :“  Zašto priča o ruži i što kod ruže može biti tako zanimljivo, da bi bilo zabilježeno u jednoj priči „?

Ali vjerujte ima , upravo to nešto.

Vidjeti ćete na kraju priče , da je ruža boje pudera u potpunosti  zaslužila taj tretman.

Radi se o ruži koja nije nimalo obična kao ona koja raste i cvate, u gotovo svakom vrtu.

To je ruža boje pudera za koju su vezane mnoge uspomene iz davnih prošlih, nama lijepih vremena.

Uspomene vezane uz dolazak mlade  obitelji iz jednog grada u novi grad na tri rijeke. Prilagodba  mlade obitelji sa suživotom, u njima nepoznatom gradu.

Potom , savijanje obiteljskog gnjezda , onako kako to obično biva , radeći i snalazeći se svakodnevno.

 Obitelj je rasla . Djeca se bezbrižno sa vršnjacima  igrala u parku,  provodeći svoje bezbrižno djetinjstvo. Odrastali su......

Majka obitelji , uz sve svoje obveza uspjela se posvetiti onome što je posebno veseli.

Bila je prava obožavateljica cvijeća. Pogotovo ruža.

 Po dolasku u svoj novi dom u  grad na tri rijeke , oplemenila je prostor ispred prizemnog stana posadivši veći broj prelijepih ruža. Nije se htjela odreći ljepote cvijeća u kojoj je posebno uživala.

Ukrasila je cvijetnjak ispred svoga prozora, prekrasnim primjercima mladih ruža svih vrsta , veličina i boja.

Ruže je nisu „ razočarale“ , prosto se nadmečući koja će ljepše cvasti i koja će ljepše mirisati.

Čak su i pčele prepoznale njihova htjenja i njihovu ljepotu.

Sa svojim cvatom jedna ruža je smjenjivala drugu ili su obje cvale istovremeno .

 Prava blagodat za oči.

Mnogi prolaznici su se zaustavljali , divili se i raspitivali se za vrstu ruža i gdje su nabavljene. Ali jedna im je posebno „ zapela „ za oko .

Jedna je prednjačila pred svim ostalim ružama .Bila je to prava krasotica , ruža boje pudera.

Naprosto  raskošnija , naprosto posebna.

Tako čvrsta , tako „ sočna“.

 Gordo uzdignutih grana i cvjetova prema nebu .

Kao da je znala da je najljepša.

Njezina boja u tim vremenima , bila je rijetkost .

 Boja pudera odnosno bež boja sa primjesama rozkasto naranđaste .

 Neobično , a lijepo . Plijenila je poglede i izazivala uzdahe.

Majka obitelji bila je ponosna na sve ruže , na to kako uspijevaju i kako ju razveseljavaju svojim izgledom i bojama .

Ali ipak , ova nježna ruža  boje pudera bila joj je najdraža.   Bila je drugačija, bila je neobična.

Ponosno ju  je zalijevala preko široko otvorenog  trokrilnog , kuhinjskog prozora koji gleda prema cvijetnjaku.

Ostali stanari , tu su ranije posadili svoj ružičnjak ali dolaskom ove mlade obitelji sve je nekako živnulo .

 Nove zasađene ruže, njihova raskoš , mirisi i boje dovele su do toga da i ostali dio cvijetnjaka naprosto dobije drugačiju dimenziju .

Sve je cvijeće nekako oživjelo i povezalo se u jednu skladnu , cvjetnu harmoniju.

Ruža boje pudera  nije samo bila posebna izgledom nego i svojim rastom i cvatom.

Rasla je u vis, kao da je htjela svojim cvjetnim glavicama doprijeti u unutrašnjost  prizemnog stana i sudjelovati u životu obitelji koja ju je donijela.

Raskošna je bila , cvjetna, puna tvrdih, velikih latica i mamila uzdahe divljenja i osmjehe zadovoljstva.

Jednog dana dobila sam na poklon tek ubranu ružu, sa tek napola rascvalim pupom .

 Bila je lijepa i onako zatvorenih latica šireći opojan miris .

Da, upravo tako , odrezana i ubrana  sa grma ruže boje pudera.

Posebno me se dojmila bojom i svojim raskošnim izgledom , ta neobična ruža.

Očarala me odmah svojom ljepotom i probala sam je zasaditi sa željom da je imam u svojem cvijetnjaku .

Dugo nije davala znakove , da je zakorijenjena.

 Stajala je u zemlji pokrivena staklenom teglom ne dajući nikakve znakove života.

No, jednog dana kada sam se već pomirila sa neuspjehom , ugledala sam sitne zelene listiće kako se pojavljuju ispod staklene tegle koja je poslužila zakorijevanju.

Udahnula sam joj život.

Mojoj sreći nije bilo kraja.

 Ruža boje pudera biti će „ kraljica „ i u mojem ružičnjaku.

Tako je i danas . Ona je još uvijek tu.

Stara , ali se neda .

Uspjela sam njezine mladice , rasaditi na još par mjesta u cvjetnjaku.

Za svaki slučaj .

 Neka ih je , posebne su .

Zaslužila je to .

Ali ispred prizemnog stana nema više stare ruže boje pudera , ali više nema niti Majke obitelji , moje svekrve .

Eto zašto je ruža boje pudera zaslužila da bude zauvijek zabilježena u jednoj priči.

Ona me podsjeća na osobu koja je voljela ruže i jednu posebnu krasoticu – ružu boje pudera.

Gordana Sedmak Jednačak

 ŽENA JE ŽENA

Bilo supruga ,

Bilo majka,

Bilo kolegica na poslu,

Bilo prijateljica na kavi......

Žena je žena.....

Bez obzira

Na obrazovanje ,

Na položaj u društvu ,

Ona je samo žena...

Žena naizgled

Jaka ,

A u biti

Tako

slaba i

Krhka  .......

Žena nimalo

Vrijedna

Ignoriranja,

Podcjenjivanja ,

Vrijeđanja.......

Ne zavrijeđuje

Spustiti glavu

Tražiti  rame

 Za plakanje

Kada joj teško,

Kada je izvrgnuta boli.....

Ona misli,

Da u trenutku kada

Isplače svoju bol,

Sve će nestati

Sve će biti

Dobro.....

Baš kao i prije,

Na samom početku

Ali u trenutku

Kada se nasilje,

Na njenu dušu

Ponovi ,

Zapravo

Shvati

Da njezine suze

Nisu donijele

Očekivano

Olakšanje

Uloga žene je

Velika.....

Ona se u

Potpunosti daje

U svakom

Trenutku

Svoga života......

Ona strepi ,

Ona želi

Ugoditi ,

Ali  nikako  

Nekome nanesti

Bol

Žena je žena......

Ona zaslužuje

Živjeti

Bez stresa ,

Bez bojazni

Da će netko

 Istresti na nju

Svoju ljutnju

I  gnjev......

Kako bi sebi

Olakšao dušu i

Lakše

Proveo dan

I  žena je čovjek ,

I ona treba.....

Ona želi

Miran

Spokojan život

Život

Kojeg će proživjeti

Upravo onako,  

Kako

Zaslužuje......

Ona nije manje

Vrijedna od

 „ jače „ polovice

Koja svoju snagu

Grube riječi

Ispoljava na

Njoj.....

Tako jakoj,

A tako

Nježnoj

Ženi

A  žena je žena......

Stoga neka

Svaka žena

Ne ustukne

Pred mišlju ,

Da onoga koji joj

Onemogućuje

Život kakvog

Zaslužuje......

Zaustavi i

Jednostavno

Kaže :

„ Dosta je bilo !!!!

I ja imam

Pravo na život

Bez uvreda

Bez  podcjenjivanja

Ignoriranja......

„ Dosta je bilo !“.....

Jer žena je

Jaka ,

A tako krhka ,

Nježna  ......

Jer žena je

Žena.............

Gordana Sedmak-Jednačak