Gordana Vukasović

Gordana Vukasović, rođena 24. ožujka 1961. u Zagrebu, predstavlja primjer osobe koja je svoju životnu priču utkala u umjetnost. Nakon što je provela značajan dio života u znanstvenom svijetu, završila studij kemije i profesionalno djelovala u farmaceutskoj industriji, Gordana je pronašla svoj kreativni izraz u slikarstvu. Spojila je racionalno i analitičko znanje s intuitivnim i emotivnim pristupom umjetnosti, što je vidljivo u njezinom umjetničkom stvaralaštvu koje je prepuno strasti, introspektivnih trenutaka i suptilnih dojmova.

Njezin profesionalni put započeo je u Zagrebu, a studenti ju pamte kao kolegicu koja je studentsku praksu provela u Baselu, Cibi Pharma Division na istraživanju 2.generacije interferona. Nakon povratka u Hrvatsku, značajan dio svoje karijere posvetila je Plivi, jednoj od vodećih farmaceutskih kuća u regiji. No, no unatoč uspješnom  radu u Plivi u Kontroli i osiguranju kvalitete lijekova, Gordana je osjećala potrebu za istraživanjem alternativnih oblika izražavanja i načina života.

Preseljenje u Komižu na otoku Visu označilo je prekretnicu u njezinom životu. Tu je započela raditi kao holistički terapeut, primjenjujući znanja stečena na alternativnoj akademiji Aromara. Ovo razdoblje omogućilo joj je da poveže tijelo i duh, a njezina briga o pacijentima u UK-u, u bolnici Raphael u Kentu, dodatno je osnažila njezin interes za holistički pristup zdravlju. Takvo iskustvo utjecalo je na njezinu umjetnost, koja odiše skladom, mirnoćom i dubokom povezanošću s prirodom.

Slikarstvo je u Gordani oduvijek tinjalo kao ljubav i način izražavanja, ali tek je 1999. godine, nakon što je upisala Slobodnu umjetničku akademiju Waldorf u Splitu, počela intenzivnije istraživati svoj talent. Prvi kolegij akvarela kod prof. Sonje Barać Rudinsky otvorio joj je vrata u svijet boja i tekstura, dok su je kasniji tečajevi crtanja olovkom i ugljenom, kao i rad sa suhim pastelima, dodatno usmjerili u izgradnji vlastitog umjetničkog stila.

Posebnu ulogu u njezinu umjetničkom obrazovanju imali su profesori poput Alme Bozanić Čače, akademske slikarice i profesorice likovne pedagogije, koja ju je podučavala akrilima, te Zorana i Ide Đurkič u osječkom Društvu Valdinger, gdje je usavršavala tehnike crtanja olovkom i ugljenom. Ti su mentori utjecali na njezinu tehničku preciznost i pomogli joj da kroz umjetnost izrazi svoje unutarnje svjetove.

Komiža i otok Vis imaju posebno mjesto u Gordaninom stvaralaštvu. Njene šetnje prirodom, promatranje mijena svjetla na morskoj površini, igre oblaka i tišine otočkog krajolika, nepresušni su izvori inspiracije. Svaka slika priča je o trenutku koji je osjetila, licu koje ju je dotaklo, ili jednostavno dojmu koji je ostavila neka scena. Gordana je slikarica impresija i spontanosti, a njezini radovi zrače toplinom i osjećajem povezanosti s prirodom.

Izrazito cijeni sve oblike umjetnosti, od klasičnih do modernih stilova, i nalazi radost u istraživanju novih tehnika. Akrili, suhi pastel, akvarel, ugljen i olovka postaju alatima kojima Gordana prenosi vlastite emocije i doživljaje na platno ili papir. Njezin rad nije opterećen željom za savršenstvom; on je iskren, osoban i blizak promatraču.

Gordana sebe vidi kao vječnu učenicu – bilo da je riječ o slikarstvu ili životu općenito. Umjetnost je za nju put samootkrivanja, a sada, kada ima više vremena, posvećuje se daljnjem usavršavanju. To se očituje u njezinoj strasti za čitanjem beletristike, promatranju svijeta kroz umjetnički objektiv i učenju novih tehnika koje će dodatno obogatiti njezino stvaralaštvo.

Njezin stil karakterizira spontanost, no istovremeno i promišljenost. Gordana stvara ono što osjeća u trenutku, koristeći tehniku koja joj je u tom trenutku dostupna. Ova fleksibilnost omogućuje joj istraživanje različitih oblika izražavanja i prilagodbu svakom umjetničkom izazovu. Slikajući, ona stvara most između svijeta koji vidi i onoga što osjeća – njezine slike nisu samo prikazi prirode ili ljudi, već emotivne priče ispričane bojama i linijama.

Uz slikarstvo, Gordana je strastvena ljubiteljica glazbe, koja igra važnu ulogu u njezinom svakodnevnom životu i umjetničkom stvaranju. Za nju su umjetnost i glazba dvije nerazdvojne dimenzije izražavanja, koje se nadopunjuju i inspiriraju. Taj suživot različitih umjetničkih oblika utječe na dubinu i raznovrsnost njezinih radova.

Komiža, kao mala zajednica s bogatom kulturnom baštinom, postala je njezin dom, ali i neiscrpan izvor inspiracije. Ovdje, među morem, borovima i poviješću, Gordana pronalazi mir potreban za kreativno stvaranje. Njezin doprinos kulturnom životu lokalne zajednice odražava se u posvećenosti umjetnosti i dijeljenju svog znanja i iskustava s drugima.

Kada gledamo radove Gordane Vukasović, promatramo ne samo slike nego i priče ispričane kroz trenutke introspekcije, inspiracije i ljubavi prema životu. Svaka njezina slika svjedoči o potrazi za smislom, ljepotom i dubokom povezanošću sa svijetom oko sebe. U svijetu gdje se često žuri i površno prolazi kroz život, Gordana nas podsjeća na važnost zapažanja, osluškivanja i izražavanja onoga što doživljavamo.

Njezina umjetnost je poziv na trenutak tišine, na promatranje i uživanje u jednostavnim, ali duboko značajnim trenucima života. Gordana Vukasović nije samo slikarica; ona je pripovjedačica emocija i doživljaja, žena koja je svoj život posvetila traganju za ljepotom – u prirodi, ljudima i umjetnosti.