Gordana Vukasović

Gordana Vukasović, rođena 24. ožujka 1961. u Zagrebu, predstavlja primjer osobe koja je svoju životnu priču utkala u umjetnost. Nakon što je provela značajan dio života u znanstvenom svijetu, završila studij kemije i profesionalno djelovala u farmaceutskoj industriji, Gordana je pronašla svoj kreativni izraz u slikarstvu. Spojila je racionalno i analitičko znanje s intuitivnim i emotivnim pristupom umjetnosti, što je vidljivo u njezinom umjetničkom stvaralaštvu koje je prepuno strasti, introspektivnih trenutaka i suptilnih dojmova.

Njezin profesionalni put započeo je u Zagrebu, a studenti ju pamte kao kolegicu koja je studentsku praksu provela u Baselu, Cibi Pharma Division na istraživanju 2.generacije interferona. Nakon povratka u Hrvatsku, značajan dio svoje karijere posvetila je Plivi, jednoj od vodećih farmaceutskih kuća u regiji. No, no unatoč uspješnom  radu u Plivi u Kontroli i osiguranju kvalitete lijekova, Gordana je osjećala potrebu za istraživanjem alternativnih oblika izražavanja i načina života.

Preseljenje u Komižu na otoku Visu označilo je prekretnicu u njezinom životu. Tu je započela raditi kao holistički terapeut, primjenjujući znanja stečena na alternativnoj akademiji Aromara. Ovo razdoblje omogućilo joj je da poveže tijelo i duh, a njezina briga o pacijentima u UK-u, u bolnici Raphael u Kentu, dodatno je osnažila njezin interes za holistički pristup zdravlju. Takvo iskustvo utjecalo je na njezinu umjetnost, koja odiše skladom, mirnoćom i dubokom povezanošću s prirodom.

Slikarstvo je u Gordani oduvijek tinjalo kao ljubav i način izražavanja, ali tek je 1999. godine, nakon što je upisala Slobodnu umjetničku akademiju Waldorf u Splitu, počela intenzivnije istraživati svoj talent. Prvi kolegij akvarela kod prof. Sonje Barać Rudinsky otvorio joj je vrata u svijet boja i tekstura, dok su je kasniji tečajevi crtanja olovkom i ugljenom, kao i rad sa suhim pastelima, dodatno usmjerili u izgradnji vlastitog umjetničkog stila.

Posebnu ulogu u njezinu umjetničkom obrazovanju imali su profesori poput Alme Bozanić Čače, akademske slikarice i profesorice likovne pedagogije, koja ju je podučavala akrilima, te Zorana i Ide Đurkič u osječkom Društvu Valdinger, gdje je usavršavala tehnike crtanja olovkom i ugljenom. Ti su mentori utjecali na njezinu tehničku preciznost i pomogli joj da kroz umjetnost izrazi svoje unutarnje svjetove.

Komiža i otok Vis imaju posebno mjesto u Gordaninom stvaralaštvu. Njene šetnje prirodom, promatranje mijena svjetla na morskoj površini, igre oblaka i tišine otočkog krajolika, nepresušni su izvori inspiracije. Svaka slika priča je o trenutku koji je osjetila, licu koje ju je dotaklo, ili jednostavno dojmu koji je ostavila neka scena. Gordana je slikarica impresija i spontanosti, a njezini radovi zrače toplinom i osjećajem povezanosti s prirodom.

Izrazito cijeni sve oblike umjetnosti, od klasičnih do modernih stilova, i nalazi radost u istraživanju novih tehnika. Akrili, suhi pastel, akvarel, ugljen i olovka postaju alatima kojima Gordana prenosi vlastite emocije i doživljaje na platno ili papir. Njezin rad nije opterećen željom za savršenstvom; on je iskren, osoban i blizak promatraču.

Gordana sebe vidi kao vječnu učenicu – bilo da je riječ o slikarstvu ili životu općenito. Umjetnost je za nju put samootkrivanja, a sada, kada ima više vremena, posvećuje se daljnjem usavršavanju. To se očituje u njezinoj strasti za čitanjem beletristike, promatranju svijeta kroz umjetnički objektiv i učenju novih tehnika koje će dodatno obogatiti njezino stvaralaštvo.

Njezin stil karakterizira spontanost, no istovremeno i promišljenost. Gordana stvara ono što osjeća u trenutku, koristeći tehniku koja joj je u tom trenutku dostupna. Ova fleksibilnost omogućuje joj istraživanje različitih oblika izražavanja i prilagodbu svakom umjetničkom izazovu. Slikajući, ona stvara most između svijeta koji vidi i onoga što osjeća – njezine slike nisu samo prikazi prirode ili ljudi, već emotivne priče ispričane bojama i linijama.

Uz slikarstvo, Gordana je strastvena ljubiteljica glazbe, koja igra važnu ulogu u njezinom svakodnevnom životu i umjetničkom stvaranju. Za nju su umjetnost i glazba dvije nerazdvojne dimenzije izražavanja, koje se nadopunjuju i inspiriraju. Taj suživot različitih umjetničkih oblika utječe na dubinu i raznovrsnost njezinih radova.

Komiža, kao mala zajednica s bogatom kulturnom baštinom, postala je njezin dom, ali i neiscrpan izvor inspiracije. Ovdje, među morem, borovima i poviješću, Gordana pronalazi mir potreban za kreativno stvaranje. Njezin doprinos kulturnom životu lokalne zajednice odražava se u posvećenosti umjetnosti i dijeljenju svog znanja i iskustava s drugima.

Kada gledamo radove Gordane Vukasović, promatramo ne samo slike nego i priče ispričane kroz trenutke introspekcije, inspiracije i ljubavi prema životu. Svaka njezina slika svjedoči o potrazi za smislom, ljepotom i dubokom povezanošću sa svijetom oko sebe. U svijetu gdje se često žuri i površno prolazi kroz život, Gordana nas podsjeća na važnost zapažanja, osluškivanja i izražavanja onoga što doživljavamo.

Njezina umjetnost je poziv na trenutak tišine, na promatranje i uživanje u jednostavnim, ali duboko značajnim trenucima života. Gordana Vukasović nije samo slikarica; ona je pripovjedačica emocija i doživljaja, žena koja je svoj život posvetila traganju za ljepotom – u prirodi, ljudima i umjetnosti.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Sonja Grozdanić

Sonja Grozdanić, rođena 1977. godine u Banjaluci, od ranog djetinjstva pokazuje izuzetan talenat za slikarstvo. Njena umjetnička karijera počinje u osnovnoj školi, kada, uz pomoć nastavnika, stvara mural „Crnogorski krš,” koji još uvijek krasi zid škole. Ovaj trenutak označava početak njenog umjetničkog puta, koji se razvija kroz godine. Prva samostalna izložba 1989. godine u Banskom dvoru u Banjaluci bila je potvrda njenog izvanrednog talenta.

Sonja se ne zaustavlja na postignutom, već usavršava svoje slikarske vještine u Atelijeru Pećarić pod mentorstvom Miše Pećarića, koji joj je pomogao da oblikuje svoj jedinstveni umjetnički stil. Njena predanost slikarstvu i ljubav prema stvaranju prožima sve njene radove, a inspiraciju crpi iz životnih iskustava i okoline u kojoj živi.

Sonjin stil se može opisati kao spoj realizma, nadrealizma i fantazije. U njezinim slikama primjetna je jedinstvena sinteza likova s izražajnim očima i prirodnim motivima, često s naglaskom na simboliku cvijeća, lišća i prirode. Korištenje jarkih boja i fluidnih linija stvara dinamiku koja odražava njenu sposobnost spajanja fantazije i stvarnosti. Uočljivo je nadahnuće iz modernističke tradicije, poput radova Margaret Keane i Frieda Kahlo, čiji se utjecaji prepoznaju kroz naglašene, velike oči likova te spoj prirodnih i ljudskih elemenata.

Njeni radovi također evociraju apstraktne i ekspresionističke tendencije, gdje boja postaje nosilac emocije. Kroz bogate teksture i vibrantne tonove, Sonja uspijeva prenijeti energiju i snagu prirode, a često se oslanja na impresije iz svakodnevnog života. Likovi u njenim slikama odišu suptilnim emocijama, a posebno se ističe duboko povezivanje ljudskih figura s prirodom, što dodatno osnažuje intimnost i emocionalnu dubinu njenih djela.

Koristeći uljane boje, Sonja majstorski spaja realističke elemente s apstraktnim formama. Njezin pristup slikarstvu podsjeća na radove impresionista i modernih ekspresionista, ali s naglašenom individualnom notom. Njeni konji, cvjetni motivi i stilizirane figure izražavaju osjećaj smirenosti, elegancije i vitalnosti, dok se snaga likovnog izraza može usporediti s radovima Georgea Stubba ili Henrija Matissea. Posebno ističe dinamiku pokreta, bilo da je riječ o konjima u pokretu ili stiliziranim ljudskim figurama.

Kroz sve svoje radove, Sonja Grozdanić zadržava dosljednost u upotrebi boje kao glavnog nositelja emocija i simbola. Njene slike pričaju priče koje su istovremeno univerzalne i osobne, pozivajući promatrača da istraži slojevite poruke skrivene iza svakog poteza kista.

Kontakt:
https://www.facebook.com/sonja.medargrozdanic
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Igor Šandor-Migec

Igor Šandor, umjetnik iz Šida rođen 1978. godine, predstavlja autentičan glas u svijetu likovne umjetnosti. Od malih nogu pokazivao je interes za umjetnost kroz različite izražajne forme poput slikarstva, fotografije, glazbe, poezije i proze.

Njegova umjetnička avantura započinje u Grafičkoj školi u Novom Sadu, nakon čega se profesionalno bavio grafičkim dizajnom. No, ljubav prema slikarstvu odvodi ga na put samoukog umjetnika, gdje se izražava kroz različite tehnike i stilove. Grafike i akrili na platnu postaju njegov glavni izričaj, dok se u stilovima osjeća najviše kod kuće u ekspresionizmu, realizmu i pop artu.

Šandor i dalje traga za svojim jedinstvenim stilom, ali upornim istraživanjem vlastite kreativnosti vjeruje da će ga uskoro pronaći. Kroz nekoliko samostalnih i kolektivnih izložbi te sudjelovanje u likovnim kolonijama, širi svoj umjetnički doseg.

Životne turbulencije mogle su privremeno zaustaviti njegovo stvaralaštvo, ali Igor se snažno vratio slikarstvu i fotografiji. Inspiraciju crpi iz različitih izvora - putovanja, fotografija i bogate mašte.

Pod pseudonimom Migec, koji mu je ostao iz osnovne škole, predstavlja se široj publici. Kroz svoja djela nastoji prenijeti emocije u svim oblicima, potičući promišljanje i podsjećajući na davno zaboravljene trenutke. Igor Šandor nije samo umjetnik, već i priča koja nas podsjeća na snagu kreativnosti i umjetničkog izraza.

Kontakt:
Mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Facebook: https://www.facebook.com/migec.art

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Dobra Vein

Rođena 11. ožujka 1951. u Udbinama, Dobra Vein je umjetnica čija je strast prema slikarstvu oblikovala njezin životni put. Odrasla je u tom malom mjestu gdje je pohađala osnovnu školu, a nastavila je svoje obrazovanje u Zagrebu, završivši srednju elektro tehničku i višu tehničku školu.

Nakon obrazovanja, Dobra je radila u poduzeću Nikola Tesla i Zavodu za školsku opremu, gdje je stjecala iskustvo izvan umjetničkog svijeta. U mirovinu je otišla 1997. godine, što joj je omogućilo da se posveti svojoj pravoj ljubavi - slikanju.

Svoje slikarsko umijeće usavršavala je pohađajući tečajeve kod priznatih profesora poput Miloša Popovića i Nedeljka Tintora. Ti tečajevi nisu samo obogaćivali njezine slikarske vještine, već su joj otvorili vrata u svijet umjetničke zajednice.

Kao članica i jedna od osnivačica Udruge Moslavački štrk, Dobra je bila aktivna u kulturnom životu svoje zajednice. Sudjelovala je u više od 50 humanitarnih kolonija i isto toliko skupnih izložbi s udrugom, pružajući svoj doprinos umjetnosti i podržavajući humanitarne akcije.

Njezino slikarstvo odiše raznolikošću tema i stilova, od portreta do pejzaža, od apstraktnog do figurativnog. Svaka slika nosi dio njezine duše i priče, čineći je ne samo umjetnicom već i pripovjedačicom svojeg vlastitog života kroz boje i oblike. Dobra Vein nastavlja svoje putovanje kroz slikarski svijet s istom strašću i predanošću kao i na početku, ostavljajući trag svoje umjetnosti u srcima onih koji se susretnu s njezinim djelima

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•